Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U gatačkom selu Dobrelja obilježeno je 80 godina od svirepog ubistava 39 nedužnih civila od strane partizana Prvog hercegovačko-crnogorskog udarnog bataljona. Parastos poginulima služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop Zahumsko-hercegovački i primorski g. Dimitrije.
Potomci i poštovaoci nevino stradalih civila ovog hercegovačkog kraja, po prvi put na osamdesetu godišnjicu od pokolja, parastosom su obilježili dan sjećanja na stradale pretke. Milivoje Sušić imao je šest godina kada su mu partizani ubili oca i djeda. Priča, njegov život nakon tog 04. aprila bio je velika patnja.
-Toga dana partizani su mi ubili oca Obrena i đeda Pavla, nisu se tome nadali, jer nikome ništa skrivili nisu. Sa šest godina ostao sam siroče,brat mi je imao jednu, a sestra tri godine, bili smo puka sirotinja. Život nije mogao biti gori nego što je bio. Više su me uništili vojnički dani, nego išta drugo. Zamislite kako mi je bilo i šta su mi radili kada je u mojim vojničkim karakteristikama stajalo „Potiče iz četničke porodice“- priča Sušić.
Obren Nikolić, sa nepunih 12 godina, najmlađa je žrtva ovog krvavog pira. Njegovo ime i danas živi kroz potomka, koji ističe, sa ponosom nosi njegovo ime.
-Ponosan sam što nosim ime dječaka koji je ovdje stradao, jer kroz moje ime on nastavlja da živi- kaže Obren Nikolić.
Nakon parastosa prisutnima se obratio Episkop Dimitrije, poručivši potomcima da se sa uvijek i sa ponosom sjećaju svojih predaka.
-Ja sam odrastao u porodici čiji su preci stradali na Zidanom Mostu. Moj otac, koga sam skoro sahranio, nikada me nije učio ni mržnji ni osvetoljubivosti, niti bilo čemu sličnom. Uvijek sa radošću, ljubavlju i pobožnošću sjećao sam se svojih đedova koji su ostavili svoje kosti neznano gdje. Pružio mi je nadu da ćemo se ponovo sa njima sresti, a svima ostalima je pružio priliku za pokajanje.Nemojte da se stidite ili plašite da pominjete svoje pretke, pominjite ih i znajte da je to nada napretka čitavog našeg društva. Preko zločina se ne može preći zaboravom nego samo praštanjem, pokajanjem i poklanjanjem pred bratskom ranom- rekao je episkop Dimitrije.
Na dostojno spomen-obilježje ove žrtve čekale su skoro 50 godina. Potomak stradalika, Radenko Todorović kaže da ovo obilježje nije spomenik prkosa već ponosa i opomene.
-Za nas je danas veliki dan, iz tame i zabora ponovo vaskrsava istina o našim precima paćenicima i kao da se danas ponovo rađaju. Velika subota te davne 1942. godine ostaje da se pamti i spominje da se nikada ovakvo zlo u srpskom narodu ne ponovi- poručio je Todorović.
Partizani prvog hercegovačko-crnogorskog udarnog bataljona pod komandom Vlada Šegrta i drugih jedinica iz Pive, Golije, Banjana i nikšićkog kraja pod komandom Milije Stanišića i Janka Tadića na bezuman način poubijali su svoju braću, da li po sopstvenoj savjesti ili po tuđoj naredbi to istorija tek razotkriva.
-Rane nanesene prije 80 godina bole na svaki dodir i pomen. Osamdeset godina posle trebalo bi da nam je lako mirno saopštiti golu istinu progonjenu i raspetu. Istina je u porodičnim predanjima traja i pretrajala i kao takva za sva vremena ušla u kolektivnu svijest. Krvavom proljeću 1942. godine predhodila je isto tako krvava zima 1941. Kroz srpski narod tutnjala je tih mjeseci crvena komunistička oluja uništavajući sve ono što je bilo protivno njenim interesima. Pritiskali su Hercegovinu pod plaštom zaštite srpskog naroda od ustaškog noža, ali još češće strahom i terorom. Toliko da je ovih mjeseci sva Hercegovina bila u partizanskim rukama. Njihova vojska brojala je tada 10 000 boraca- kazao je profesor istorije Milan Nikčević.
Sjenima stradalnika danas su se poklonili i načelnik opštine Gacko Ognjen Milinković, predstavnici Opštinske boračke organizacije, učenici Srednjoškolskog centra „Pero Slijepčević“ Gacko sa profesorkom Anđelinom Nikčević, kao i brojni potomci i poštovaoci žrtava.
Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA
