Obilježeno 77 godina od svirepog ubistva 54 Srba u Bijelom Potoku

U spomen-kompleksu u banjalučkom naselju Bijeli Potok danas je služen parastos i položeni vijenci povodom obilježavanja 77 godina od stradanja pedeset četvoro Srba iz tog mjesta, koje su na pravoslavni Vaskrs aprila 1942. godine svirepo ubile ustaše.

Savjetnik u Odjeljenju boračko-invalidske zaštite u Gradskoj upravi Banjaluka Goran Šljivar rekao je da su se prije 77 godina na području tadašnje opštine Banjaluka dogodili stravični zločini, a jedno od tih mjesta je i Bijeli Potok gdje je stradalo 54 nevinih Srba.

„Tu su i Drakulić, Šargovac, Rakovac, Durale, Potkozarje i mnoga druga mjesta na području tadašnje Kraljevine Jugoslavije gdje je srpski narod stradao samo zbog toga što su bili Srbi i pravoslavci“, rekao je on.

Šljivar kaže da je ćutanje o žrtvama pedeset i više godina novi zločin, te je naglasio da je Gradska uprava zahvaljujući Udruženju porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora Bijeli Potok i na njihovu inicijativu, pomogla izgradnju ovog spomen-obilježja.

„Svake godine učestvujemo u molitvenom dijelu, u dijelu sjećanja i davanja pomena nevinim žrtvama“, rekao je on.

Šljivar je istakao da je planirano da se, ako to bude moguće ove godine, značajno obnovi spomen-kosturnica u Drakuliću, te da Gradska uprava vodi računa o spomen-obilježjima srpskog naroda s ciljem da se ovo što se dogodilo u Bijelom Poroku nigdje i nikada više ne ponovi.

Predsjednik Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora Bijeli Potok Branko Milinković rekao je da se 5. aprila 1942. godine dogodio nezapamćem zločin koji su izvršile komšije Hrvati iz Debeljaka.

„Došli su dan prije i rekli nam da niko ne ide nigdje i da im se ništa neće dogoditi. Ljudi su to poslušali, ostali su kod kuća, a drugi dan oni su došli i u potoku maljevima pobili članove porodice Bogojević i Vujasinović. Onda su prešli u selo, ubili moja dva strica. Moja strina je držala dvoje djece u naručju. Djecu su pobili, a ona je ostala živa. Onda su krenuli redom, ubili su četrnaestoro, među kojima je bio i moj brat od godinu dana, koji je zaklan, odsječena mu je glava i bačena u lozu“, rekao je Milinković.

Milinković, koji je 2001. godine pokrenuo inicijativu za podizanje-spomen obilježja u Bijelom Potoku, naglasio je da je to realizovano zahvaljujući Gradskoj upravi Banjaluka, SUBNOR-u, boračkim organizacijama i drugima poručivši da o ovom stravičnom zločinu više nikada ne treba da se ćuti.

Potomak stradalih u Bijelom Potoku Braco Adamović istakao je da se o stravičnom zločinu u tom mjestu ćutalo do početka devedesetih godina dvadesetog vijeka zbog, kako je rekao, lažnog bratstva i jedinstva.

On je podsjetio da je prije 77 godina na svirep način ubijeno 14 članova porodice Adamović.

„To su bili seljaci koji su radili na svojim imanjima. Njihova jedina krivica je što su bili Srbi. Ubijane su žene, djeca, nejač“, rekao je Adamović i dodao da je zločin izvršen noževima, sjekirama, maljevima.

On je naveo da je za zločin odgovaralo samo troje koljača, dok su ostali nestali u vihoru rata ili su bili amnestirani. „To je malo za ovako stravičan zločin jer ne mogu da shvatim da zločinac može da gleda u oči dijete od tri ili šest godina i da ga može zaklati“, rekao je Adamović.

Obilježavanju, koje je organizovalo Udruženje porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora 1941-1945. za brigu o spomen-kompleksu Bijeli Potok-Banjaluka, prisustvovali su brojni građani Banjaluke i potomci žrtava.

Ustaše su u Drugom svjetskom ratu, na pravoslavni Vaskrs, 5. aprila 1942. godine, mučki ubile 54 mještanina banjalučkog naselja Bijeli Potok, a najviše su stradale porodice Vujasinović, Bogojević, Milinković, Ćurlić i Adamović.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Jedno svjedočanstvo o pokolju Srba u Bijelom Potoku kod …