Novokomponovani antifašizam na „dan državnosti“

Obilježavanje “dana državnosti BiH“ sve manje ima veze sa ZAVNOBIH-om, a sve više sa novokomponovanom istorijom koju kroje bošnjački političari, javnost i naučnici.

U subotu je u Federaciji BiH obilježen “dan državnosti BiH“ u spomen na 25. novembar 1943. godine kada je u Mrkonjić Gradu održana prva sjednica Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) koje je bilo vrhovno predstavničko, zakonodavno i izvršno tijelo Narodnooslobodilačkog pokreta u BiH.

U Republici Srpskoj smatraju da se ovakvim obilježavanjem krši Ustav BiH, jer zakonom nisu definisani praznici na zajedničkom nivou.

Međutim, kada se odmaknemo od svečanih govora i usiljenih proslava velikih datuma, o uspomeni na antifašističku borbu u Federaciji BiH najbolje govore spomenici Narodnooslobodilačke borbe koji su mahom porušeni, oštećeni i zapušteni.

Slika ostataka spomenika na Makljenu na području Prozora/Rame posvećenog „Bici za ranjenike“ 1943. godine je najbolja ilustracija. Spomenik je uništen u 21. vijeku, eksplozivom u noći 12 novembra 2000. godine pod do danas nerazjašnjenim okolnostima. Usljed razaranja objekata eksplozivom preostala je samo konstrukcija od betonskih greda, a spomenik – autorsko djelo Boška Kućanskog – može se smatrati potpuno uništenim. To je tek najekstremniji primjer.

Istoričar Dragoslav Ilić kaže da su u Federaciji BiH spomenici NOB-a u bošnjačkom dijelu zapušteni i ruinirani, dok su oni koji su bili pod kontrolom hrvatskih oružanih snaga u posljednjem ratu i poslije njega selektivno uništeni.

„Nebriga o spomenicima iz vremena antifašističke borbe je svuda rasprostranjena“, kaže Ilić za MONDO.

Osim “Pesnice“ na Makljenu, devastirani su i zapušteni drugi spomenici poput “Korčanice“ na Grmeču, “Šušnjara“ kod Sanskog Mosta, Spomen park „Vraca“ kod Sarajeva dok se na Garavicama kod Bihaća, gdje su ustaše ubile nekoliko hiljada Srba i Jevreja, ponekad održavaju moto-trke.

Partizansko groblje u Mostaru za čiji izgled je zaslužan čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović skoro redovno je meta huligana, a posljednju put baš  na „dan državnosti Bosne i Hercegovine“, kada je osvanulo s porazbijanih desetak kamenih ploča, a istog dana su napadanuti oni koji su tamo obilježavali 25. novembar.

Dok se u hrvatskom dijelu Federacije i u samoj Hrvatskoj skoro pa otvoreno pravi otklon od antifašističkog nasljeđa iz Drugog svjetskog rata, bošnjačka ratna i poslijeratna politika stvara sopstveni antifašistički narativ.

U subotu se delegacija predvođena bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, Bakirom Izetbegovićem i Denisom Zvizdićem, predsjedavajućim Savjeta ministara, nakon polaganja cvijeća kod Vječne vatre zaputila prema šehidskom mezarju na Kovačima, gdje je odata počast poginulim borcima tzv. ABiH kao i prvom predsjedavajućem Predsjedništva BiH i ratnom lideru Bošnjaka, Aliji Izetbegoviću.

Ovo spajanje Vječne vatre i partizana sa Alijom Izetbegovićem i šehidima, glavna je nit novkomponovane istoriografije prema kojoj je borba vojske pod Izetbegovićevom komandom  nastavak antifašističke borbe iz Drugog svjetskog rata.

ZAVNOBIH pa AVNOJ

„Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije“ (iz rezolucije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a.)

Na zasjedanju je izabrano 58 članova koji će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a četiri dana kasnije u Jajcu.

“Tom simbolikom gdje sa Vječne vatre idu na groblje Kovači oni pokušavaju da kreiraju priču da je izgubljena (srednjovjekovna) državnosti BiH obnovljena 1943. na ZAVNOBIH-u, a ponovo napadnuta 1992. od strane Srba koji se u tom slučaju izjednačavaju sa fašistima iz Drugog svjetskog rata“, objašnjava Ilić za MONDO.

U Sarajevu, gdje se “dan državnosti“ slavi i gdje se ovakva istorija kroji, nekadašnja ulica Vojislava Đede Kecmanovića koji je predsjedavao ZAVNOBIH-om, a kasnije i Narodnom skupštinom SR BiH, preimenovana je u ulicu Nusreta Šišića Dede, pripadnika “Zelenih beretki“. Između ostalih, preimenovane su i ulice Vase Miskina, Slaviše Vajnera Čiče, Jusufa Džonlića…

“Zanimljivo je da je u tom mijenjanju naziva ulica u Sarajevu svoj naziv zadržala Ulica Josipa Broza Tita kao centralna ulica, što je mudro i sračunato urađeno sve u svrhu održavanja pomenute priče i spajanja jugoslovenske antifašističke tradicije sa današnjom BiH “, kaže naš sagovornik.

Kada razmaknete zastor satkan od priča i zvaničnih ceremonija posvećenih ZAVNOBIH-u vidi se i da se u Sarajevo vratio Mustafa Busuladžić, „intelektualac“ iz doba NDH, po kojem je nazvan dio nekadašnje ulice Fuada Midžića, narodnog heroja kao i jedna osnovna škola u Sarajevu, zbog čega je reagovala izraelska ambasada.

Upada u oči i uši da je Bakir Izetbegović tokom zvaničnog govora povodom “dana državnosti“ spominjući Mrkonjić Grad, dodao “odnosno Varcar Vakuf“ iako je ime grada promijenjeno još 1925. godine. Naziv Varcar Vakuf, koji je korišten tokom pomenute zloglasne Nezavisne Države Hrvatske, izvještavajući o ZAVNOBIH-u upotrebljavali su i neki veoma uticajni sarajevski mediji.

Autor: mondo.ba,  Željko Svitlica

Izvor: MONDO