(Ne)usaglašeni popisi nestalih

Dvadeset godina po završetku rata, niko više ne gaji iluziju da bi neko od njih mogao biti živ. Porodice traže njihove posmrtne ostatke

POSLE dvodnevnog sastanka srpske i hrvatske komisije za nestala lica, održane u Beogradu 2. i 3. juna ove godine, skoro svi mediji u regionu svoje izveštaje sa konferencije za štampu predsednika komisija Veljka Odalovića i Ivana Grujića objavili su pod naslovom „Hrvatska i Srbija usaglasile popise nestalih u ratu. Traga se za 1.606 osoba sa područja Hrvatske“.

To bi trebalo da znači da su okončane burne polemike o broju nestalih, koje su bile podstaknute izjavom srpskog premijera Vučića da na
spiskovima nestalih ima više Srba nego Hrvata, datom nakon sastanka sa novoizabranom hrvatskom predsednicom Kolindom Grabar Kitarović na dan njene inauguracije, u koju su bili uključeni i pomenuti predsednici obe komisije.

Bio sam prisutan na pomenutom sastanku komisija i odgovorno tvrdim da na njemu nisu usaglašeni popisi nestalih u ratu devedesetih na području
Hrvatske i bivše RSK. Usaglašen je samo princip po kojem se pravi popis nestalih za četvrto izdanje knjige nestalih na području Hrvatske.

Naime, strane su se još ranije usaglasile, a na tom sastanku dogovor potvrdile, da će se i za četvrto izdanje knjige spiskovi praviti po pravilima Međunarodnog Crvenog krsta, a to znači da će se u novoj knjizi, kao i u prethodna tri izdanja, naći samo imena onih osoba za koje su članovi njihovih porodica kod nadležnog Crvenog krsta (međunarodnog ili nacionalnog) podneli zahteve za traženje, odnosno zahteve za traženje njihovih posmrtnih ostataka, što i dalje isključuje spiskove i vladinih i nevladinih organizacija.

Dakle, na beogradskom sastanku komisija, hrvatska strana je iznela podatke o oba popisa pripremljenih za novu, četvrtu po redu, knjigu nestalih, i to 1.606 sa spiska nestalih i 424 sa spiska zahteva za predaju posmrtnih ostataka, koje je predala srpskoj strani, koja će ih tek analizirati i eventualne primedbe dostaviti urednicima knjige kako bi ih mogli uvrstiti u nju.

Hrvatska strana je dala i odgovore na spisak od 742 osobe koje se nisu nalazile u trećoj knjizi nestalih, a koji im je srpska strana predala u decembru 2013. Sudbina manjeg broja je razjašnjena administrativno, ali za sudbine većine sa tog spiska odgovora nema. U novu knjigu nestalih neće ući sve dok neko iz njihove porodice u nadležnom Crvenom krstu ne otvori zahtev za traženje ili za predaju posmrtnih ostataka.

Evo kako to ide u praksi: ako član porodice u nadležnoj organizaciji Crvenog krsta, prilikom otvaranja zahteva, izjavi da ima informaciju da mu je član porodice smrtno stradao, svrstavaju ga u kategoriju zahteva za traženje posmrtnih ostataka, a ako izjavi da mu je nepoznata njegova sudbina, svrstavaju ga u kategoriju nestalih osoba. Pritom nema nikakvih dodatnih provera o istinitosti date izjave.

Između te dve kategorije, sa pozicije srpske strane, o čemu se i te kako razgovaralo na beogradskom sastanku, ni u pravnom ni u proceduralnom smislu, nema suštinske razlike iz prostog razloga što je krajnji cilj da se pronađu posmrtni ostaci i jednih i drugih i predaju njihovim porodicama radi sahrane i konačnog rešenja potrage. Hrvatska strana, pak, smatra da između ovih dveju kategorija postoji suštinska razlika, a na
pitanje kakva, odgovaraju „pa tako radi celi svet“.

Pa, ako već postoji neka razlika, srpska strana insistira da se u javnosti spominju oba spiska, kao što je na pomenutoj konferenciji za štampu predsednik srpske komisije i uradio istaknuvši da se trenutno, po pravilima MCK, „1.606 osoba vodi kao nestalo, a za 424 osobe se traže posmrtni ostaci“, što daje broj od 2.030 osoba čija će se imena naći u novom izdanju knjige nestalih za područje Hrvatske. No, broj traženih posmrtnih ostataka, kao i ukupan broj traženja, „izgubio se u prevodu“ kojega nije ni bilo.

Koliko je besmisleno praviti razliku među tim kategorijama, pokazuje i poziv hrvatske strane za identifikaciju za 1. april ove godine, na kojem
je među ukupno 16 identifikovanih lica bilo šestoro sa ovog drugog spiska.

Na „Veritasovoj“ listi nestalih Srba na području Hrvatske i bivše RSK u ratu devedesetih na dan sastanka bilo je 1.886 lica, od toga 70 odsto civila i 27 odsto žena. „Veritas“ ih interno vodi u tri grupe: „nestali“ (nema podataka ni da je živ ni da je mrtav), „poginuli“ (postoji informacija da je mrtav, ali ne i o posmrtnim ostacima) i „pokopan“ (postoji informacija i da je mrtav i gde se nalaze posmrtni ostaci).

Bez obzira na to kojoj grupi pripadaju, porodice traže njihove posmrtne ostatke. Dvadeset godina po završetku rata, niko više ne gaji iluziju da
bi neko od njih mogao biti živ. Koliko ih je ušlo u novu knjigu nestalih, znaćemo kada izvršimo analizu spiskova koje nam je predala hrvatska strana. Ostali će i dalje biti predmet raznih polemika.

Izvor: NOVOSTI

Vezane vijesti:

KOMISIJE ZA NESTALE O UNAPREĐENjU SARADNjE – Jadovno …

definisati preporuke za poboljšanje traženja nestalih

nema pravnih prepreka za identifikaciju posmrtnih ostataka