fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Neke stvari nemaju cijenu: Knjiga o gvozdenom puku

Kada povežete neke tekstove na Blicu sa imenom njihovog autora, Darka Nikolića, odmah će vam biti jasno da se radi drugačijem novinaru.

Gvozdeni puk - izlozba

Piše u sportskoj rubrici. I piše drugačije. I stilom i izborom tema. Ne samo izvještava, već priča priče. A često vam se učini kao da mu je cilj za taj dan da vam ga popravi i vrati vjeru u dobro.

Onda vas ne iznenadi da on ne smatra da se vrijednost svega može iskazati u materijalnom. I da je spreman da za nešto tako izdvoji vrijeme i trud, i to pokloni svima. Na samo klik od nas je njegova knjiga o Gvozdenom puku, najboljoj jedinici srpske vojske.

Koji su motivi da roman poklonite besplatno čitaocima na internetu? Da li očekujete da će biti izdat u štampi, i da li će prva činjenica uticati na prodaju?

– Knjiga će svakako biti besplatna, i na internetu, i kao štampano izdanje. Gledam na to kao na neobični, a do u detalja tačan, istorijski udžbenik, koji je pisan čitljivijim stilom nego klasični udžbenici. A motiv je jednostavan: Čovek ne mora da naplati sve što radi za druge. Ne morate da naplatite kada baku prevedete preko ulice, kada nekome pomognete da nosi nešto teško. Ne morate, jer znate da ste nekome ulepšali dan, a i da bi trebalo da se podrazumeva da ste voljni da pripomognete. Služiti drugima je zapravo davno zaboravljena vrlina. Ovo je jedan moj korak na tom putu.

Kakvo je iskustvo pisati glavu po glavu, koju ljudi mogu odmah čitati? Da li povratna reakcija utiče na ono što ste prije zamislili?

– Pisci, verujem da je tako, vole da znaju šta drugi misle o njihovom delu. Mene su reakcije zanimale kako bih video da li je takav stil pripovedanja istorijskih činjenica čitljiv modernoj publici. Reakcije sam koristio da korigujem one detalje u stilu koji bi doprineli većem kvalitetu, i na tome sam beskrajno zahvalan svima koji su čitali i javljali svoje utiske, dok je prva knjiga nastajala.

Darko_Nikolic

(Knjiga je besplatna onlajn: https://goo.gl/6kOYfV )

Sa koliko nastavaka planirate da zaokružite priču, a koliko vremena to može potrajati?

– Roman o Gvozdenom puku je planiran kao trilogija, koja bi trebalo da bude okončana izdanjem trećeg, poslednjeg dana, na stogodišnjicu kraja Velikog rata, 2018.

Šta vas je navelo da pišete baš o Gvozdenom puku?

– U pitanju je najodlikovanija jedinca srpske vojske, u najslavnijem, ali i najtežem trenutku u kome se Srbija našla. Moja generacija o njoj ništa nije učila u školi. Zapravo, nismo ni znali ni da je postojala, ni kroz šta je sve ostatak vojske, i ceo narod, prolazio, jer se učilo samo kroz nekoliko rečenica o tom periodu naše istorije. Kada sam saznao za neke zanimljive detalje, ispostavilo se da su oni i jedino bili dostupni široj publici, i to tek poslednjih godina. Pomislio sam da bi bilo lepo da se to promeni. I, prionuo sam na istraživanje, koje se vinulo u pisanje o tome. Tako je nastao roman o Gvozdenom puku.

Šta vas je dodatno oduševilo, a saznali ste u toku istraživanja?

– Iako sam mislio da mnogo toga znam o tom periodu, ispostavilo se da sam prava neznalica. I, kako sam koji detalj otkrivao, tako je motivacija narastala, ali i radost deljenja toga sa drugima, koji su reagovali – identično. Znate, mnogi se ovde dele po raznim osnovama, ali kada im spomenete pradede, onda nekako nastane momenta svečane tišine. A ta tišina ume da grmi. Otkrivanje kako su oni živeli, koliko se nisu odricali Boga, roda i svetih, a svetlih ideja, iz dana u dan me je nadahnjivalo. I, nema tu jednog detalja koji se izdvaja. Svaki je toliko nestvaran, a istinit, jer sam koristio istorijska dokumenta, da nisam ni pomislio da posustanem. Delom jer sam to osećao kao obavezu prema njima, tadašnjima, a delom jer sam imao želju da nadahnuće osete i čitaoci.

BEOGRAD 08.05.2013. Darko Nikolić novinar Blica, Ras foto Rajko Ristić
Darko Nikolić

Koliko za pisanje znači činjenica da je Gvozdeni puk jedini sačuvao čitavu ratnu dokumentaciju, od 1912. do kraja Prvog svjetskog rata?

– To je, bez sumnje, dragocenost kakve, nažalost, nema u preostalih 99% srpskih vojnih jedinica koje su prošle kroz Veliki rat. Mnoge arhive su uništavane tokom povlačenja kroz Albaniju, mnoge su odneli osvajači, što u Prvom, što u Drugom svetskom ratu, i više nam nisu dostupni. Ali, nije samo Operacioni dnevnik Drugog pešadijskog puka „Knjaz Mihailo“, poznatijeg kao Gvozdeni puk, ono po čemu sam pisao roman. Korišćeni su i memoari vojnika, novinski članci tadašnje štampe, davno zaboravljene knjige štampane neposredno posle ratnih zbivanja, kao i dokumenti brojnih arhiva i muzeja, širom Srbije. Sve to protkalo je moj roman o Gvozdenom puku, ne bi li on na verodostojan način predstavio život, ideje, žrtve i podvige naših predaka.

Srbi se nisu proslavili snimanjem filmova ni dokumentaraca o istorijskim događajima. Zbog čega je to tako, i mislte li da se može promijeniti?

– Imamo mi dokumentarnih filmova, ali se oni više ne emituju. Jedan lep serijal o prvim decenijama 20. veka RTS je snimio 90-ih godina prošlog veka, ali… bilo i prošlo. Usledile su potom neke godine, i neka poimanja, u kojima prošlost kao da nije bitna, kao da u njoj ne može da se nađe inspiracija za budućnost. Ne mora to da bude krvavo podsećanje, niti je moj roman samo od stradanja satkan, već učenje o tome kakvi smo bili kada smo iz strašnih vremena izlazili može da bude dobar putokaz za dane u kojima smo, i koji su pred nama. Da, nema filmova o našim istorijskim događajima, jer smo izgradili svest da to nije bitno, ali sve može da se promeni. Svako povuče po malo, i nastane kretanje. Nadam se, u boljem smeru od dosadašnjeg.

Šta mislite o ustaljenoj praksi da se pomenuti filmovi snimaju oslanjajući se na izgovoreni dramski tekst, a da u filmu o ratu ne pukne ni jedna puška niti padne kap krvi?

– Ima i drugačijih primera, u poslednje vreme. Sjajno je odrađen igrano-dokumentarni film „Heroj 1914“, koji bi mogao savremenicima autora, ali i budućim pokoljenjima, da služi kao ideja vodilja za slične poduhvate. Ne mora da u filmu bude krvi do kolena da bismo naučili kroz šta smo, kao narod, prolazili. Opasnije bi bilo da o svojim precima, njihovim mukama, stavovima i podvizima, ama baš ništa ne znamo. A ka tome stremimo, kolektivno. Šteta, jer od njih ima mnogo toga da se nauči.

Izvor: Frontal

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: