Iako su postupci u toku, do sada nitko nije pravomoćno osuđen za ratne zločine za vrijeme i nakon Oluje, izjavila je Davorka Radalj na Dokumentinoj tribini nakon podužeg inzistiranja brojnih novinara da im se odgovori da li je itko pravosnažno osuđen za ratne zločine za Oluju
Priznanje da za ratne zločine u Oluji i nakon nje nitko nije osuđen bio je svakako najznačajniji moment tribine „Procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj od 1991. do 1995.“ koja je u organizaciji Documente-Centra za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava održana u 28. aprila Zagrebu i kojoj je prisustvovao velik broj nevladinih aktivista, i što je za priču bitnije, velik broj novinara koji se nisu zadovoljavali uopćenim formulacijama koje su im pokušale servirati Jasmina Dolmagić, zamjenica glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i Davorka Radalj, savjetnica u Odsjeku za ratne zločine DORH-a
Kad će na optuženičku klupu Domazet
U uvodnoj riječi voditeljica Dokumente Vesna Teršelič naglasila je da je od 2004. pravomoćno okončano 46 suđenja, a da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 20.000 ljudi, pri čemu se traga za više od 1.800 nestalih. Godišnje se vodi između 20 i 25 postupaka, a suđenja još nisu dovoljno efikasna, pa ih Vrhovni sud često, nakon prvostepene presude, vraća na ponovo suđenje.
– Na osnovu pravosnažne presude Mirku Norcu i Rahimu Ademiju, admiral Davor Domazel Lošo trebao je biti optužen za Medački džep jer je na osnovu instrukcija pokojnog šefa Glavnog štaba HV Janka Bobetka zapovijedao akcijom u kojoj je brutalno pobijeno 36 civila, a treba optužiti i neposredne počinitelje, ustvrdila je Vesna Teršelič, podsjetivši da je tužilaštvo još 2003., kad je Haški sud optužio Bobetka, najavilo da pokreće opsežnu akciju traženja počinilaca zločina u Medačkom džepu.
Jasmina Dolmagić izjavila je da „traje kriminalistička obrada koja prethodi istrazi, pa sve ima oznaku tajnosti“. – Postoji predmet protiv nepoznatog počinioca i provode se predistražne radnje, rekla je Davorka Radalj i dodala da se traga za počiniocima likvidacija u Gospiću, ali da je sve i tu pod oznakom tajnosti.
Hrvatski sudovi i tužilaštva su pristrani
Povodom saopćenja Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) o neprocesuiranju zločina nad Srbima u Oluji i Bljesku, Jasmina Dolmagić je rekla da DORH sve ove godine službeno nije imao podatke HHO i objasnila da se jedan broj imena sa dva popisa ne podudaraju.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba Zoran Pusić naglasio je važnost suđenja za ratne zločine, prije svega onih počinjenih s hrvatske strane za hrvatsko pravosuđe, ali i za hrvatsko društvo u cjelini.
– Hrvatska ima priliku za određenu vrstu katarze kako bi se spriječilo ponavljanje zločina i kako bi se raščistile stvari: domoljublje i patriotizam od zločina koji su se dogodili. U suprotnom će zauvijek ostati crne mrlje, ustvrdio je Pusić i naglasio da su hrvatski sudovi i tužilaštva pristrani u svojim odlukama i postupcima i to ilustrirao primjerom Dragiše Čančarevića u čijoj je optužnici najteže djelo bilo udaranje ratnog zarobljenika, a koji je dobio deset godina zatvora, više nego pripadnici hrvatskih snaga koji su ubijali.
Dragan Pjevač, potpredsjednik Udruženja porodica „Suza“ iz Beograda čija je majka ubijena u Medačkom džepu govorio je o percepciji zločina na obje zaraćene strane, pri čemu se prosječni građani Srbije prema „svojim“ zločinima ne odnose bitno drugačije nego prosječni građani Hrvatske.
Između dvije anahrone politike
– Srbi iz Hrvatske moraju shvatiti da je Oluja za Hrvatsku bila kraj rata i četverogodišnje patnje, bombardiranja i svega što rat donosi i da su Srbi koji su bili s druge strane jedan od uzroka tih patnji. Ali i u Hrvatskoj se mora shvatiti da Srbi nisu dobrovoljno otišli i da je najveći dio njih natjeran u rat jer nisu imali izbora između dvije anahrone politike. Oni su pretrpjeli najveće patnje i ostali bez igdje ičega, pa i bez domovine jer su sada godinama u izbjeglištvu.
– U ovom ratu na obje strane kao da su se natjecali tko će maštovitije ubijati i drugog poniziti i ono što je ključno jest da se moramo složiti oko osude zločina ma tko ga, u čije ime i za koji cilj počinio, poručio je Pjevač.
Za vrijeme i neposredno nakon „Oluje“, po podacima DORH-a počinjena su 24 najteža ratna zločina s ukupno 167 žrtava, kao i 47 krivičnih djela ubojstava. Za 156 žrtava još traju istrage, dok je za 11 ubojstava procesuirano deset pripadnika hrvatskih oružanih snaga, navodi tužilaštvo. Za 47 krivičnih djela ubojstava, procesuirana su 33 lica za ubojstvo 21 žrtve, dok za ostale počinioci nisu otkriveni. Za krivična djela ubojstva osuđeno je 14 lica, čija su imena tajna, iako su presude bile javne.
Nenad Jovanović
Izvor: SNV