fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Nedeljković: Pododbor Društva “Knjeginja Zorka” u Dubrovniku

kneginja-zorka.jpgDobrotvorne Zadruge Srpkinja bile su prosvetna i humanitarna udruženja srpskih žena u Austro-Ugarskoj. Prva Zadruga osnovana je 1867. u Novom Sadu a Zadruga Srpkinja Dubrovkinja osnovana 1887. Svima im je bio zajednički zadatak : organizovanje žena za rad na opštem dobru, osnivanje srpskih viših devojačkih škola i kulturni rad preko novina „Ženski Svet“. List je izlazio jedanput mesečno u Novom Sadu od 1886 do 1914. List „Ženski Svet“ pisao je o radu dubrovačke zadruge. Zadruga Srpkinja Dubrovkinja priredila je na sv. Nikolu 6 (18) decembra 1894. Besedu. Na besedi je sudelovalo Srpsko pjevačko društvo „Sloga”, građanski orkestar, učenice srpske ženske škole Boža Boškovića : Mila Jelić, Ljubica Vrčević, Ilka Gerun, Persida Bogojević, Danica Knežević, Milka Bubalo, Danica Babić i gospoda: Steva Knežević, Ilija Nardela, Luja Suhora, Antonije Pisarić i Đorđe Babić. Zadruga Srpkinja Dubrovkinja priredila je zabavu o sv. Nikolu 1899. uz sudelovanje srpskog pjevačkog društva „Sloge“ i  tamburaškog radničkog zbora. [1]

Na čelu zadruge u Dubrovniku bila je Teodora Tona Bošković. Po želji svog muža Bože Boškovića, osnovala je zajedno sa Nikom Boškovićem i Marijom Opuić srpsku žensku školu u Dubrovniku. Prilozi su skupljani i izvan Dubrovnika. Među dobrotvorima zadruge bili su episkop Gerasim Petranović, Aničić, Krsmanović, Katarina Jovanović, Marija Opuić, Škuljević, Grkavac i drugi. Zadruga je uputila molbu pravoslavnoj crkvenoj opštini u Trstu za novčanu pomoć radi osnivanja pansiona za srpske učenice na školovanju u Preparandiji u Dubrovniku. U molbi je istaknuto da je pansion potreban za učenice iz pokrajine i zaleđa. Učenice iz Dubrovnika živele su kod svojih roditelja. [2]

Savez Dobrotvornih Zadruga Srpskinja osnovan je 1912. sa sedištem u Zagrebu. Pred rat 1914. bilo je 86 Dobrotvornih Zadruga Srpkinja i to: u Ugarskoj 29, u Hrvatskoj i Slavoniji 27, u Austriji i Dalmaciji 4, u Bosni i Hercegovini 22 i u Americi 4.[3] U  prosvetnom  radu  Srpska Zora  sarađivala  je  sa  Dobrotvornom zadrugom  Srpkinja   Dubrovkinja.

Dobrotvorna zadruga Srpkinja Dubrovkinja bila je 1916. od austrijske vlasti raspuštena. Rešenje je 8. februara 1916. uručeno predsednici Zadruge Aleksandri Ivanišević, ali se zadruga žalila Namesništvu.  Predstavnice zadruge su  pokušavale dokazati da je zadruga samo humanitarna ustanova i da je u onim teškim časovima od preke potrebe. Poglavarstvo je smatralo da “je ta ustanova uglavnom za tim radila da djecu manje imućnih slojeva pravoslavne vjere odgoji u srpsko-radikalnom smislu”. U pravilima zadruge bilo je uneseno da čitava imovina pripada pravoslavnoj crkvi ako se Društvo rasturi. Na osnovu ovoga je crkva tražila i dobila imovinu zadruge. Crkvena uprava pozvala je Maricu J. Perović da razmotre obnovu rada zadruge. Pozvane su stare članice na dogovor. Na sastanku jednoglasno su odlučile da se zadruga obnovi. Imenovana je privremena uprava koja je okupila 115 članica.[4]

Na svojoj skupštini od 10. aprila 1930. „Dobrotvorna zadruga Srpkinja Dubrovkinja“ odlučila je da se ujedini sa Društvom „Knjeginja Zorka“ čija je matica bila u Beogradu. Posle razgovora sa Glavnim Odborom „Knjeginje Zorke“ u Beogradu zadruga je sazvala vanrednu skupštinu 28. jula 1930. na kojoj je definitivno prihvaćena i ostvarena ideja o spajanju „Dobrotvorne zadruge Srpkinja Dubrovkinja“  sa „Knjeginjom Zorkom“. Uz veliko oduševljenje skupštine predsednica je izrazila zadovoljstvo i sreću što njeno dotadašnje Društvo dobija ime velike pokojnice koja je „krvnom nerazdružnom  vezom  za uvijek ujedinila dvije slavne dinastije naše: Karađorđevića i Petrovića-Njegoša“. Osnovan je pododbor Društva „Knjeginja Zorka“ u Dubrovniku. U upravu Društva ušle su članice uprave zadruge : predsednica Marica Perović, članice Danica Radović, Aleksandra A. Bjeladinović, Jovanka Rađenović, Anka Milutinović, Marica Ćorović i Leposava Gatalo. U Nadzornom odboru bili su: prota Božidar Mitrović, Maja Rajković, Milka Tošović i Marica Berković. Društvo je osnovalo internat za žensku decu koja su dolazila u Dubrovnik na školovanje. Zauzimanjem pretsednice, koja je stavila na raspoloženje celokupni svoj nameštaj i biblioteku, zatim novčanom pomoću Ministarstva prosvete (10.000 din.) i Banske uprave sa Cetinja kao i pomoću Glavnog Odbora iz Beograda u potrebnom nameštaju, internat je počeo rad u jesen 1930. u zgradi srpske pravoslavne crkvene opštine. Pitomice internata pohađale su gimnaziju i učiteljsku školu. U internatu su bile pitomice iz Crne Gore, Hercegovine i dve iz Albanije. Domom  je upravljala predsednica društva.

Pododbor se brinuo za siromašnu decu iz osnovnih škola. Pred Božić nabavljale su odelo za siromašne đake iz zaoštavštine Đorđa Grkovca. Pred uskršnje praznike Društvo je istoj deci darovalo crvena jaja, kolače i voće. Za Vrbicu skupljenim dobrovoljnim prilozima građanstva zauzimanjem uprave, koja je sama šila odela, obučeno je, što potpuno što delimično, 40 dece, i svima nabavljena zvonca.  Jednom đaku Pomorske trgovačke akademije izradilo je da dobija besplatan ručak u Pučkoj kuhinji. Da se siromašnoj devojčici omogući da uči krojački zanat, društvo je zajedno sa srpskom pravoslavnom crkvenom opštinom plaćalo mesečno, i isposlovalo joj  je besplatni ručak u kuhinji Crvenog Krsta. Društvo se zauzimalo da se đaci osnovnih škola smeste u Dečije oporavilište na Lokrumu. Kristo P. Dominković bio je posle Prvog svetskog rata upravnik i ekonom Dečjeg oporavilišta Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja na Lokrumu.[5])

Društvo je pomagalo i siromašnu decu ruske kolonije. Obrazovan je Odbor gospođa koji se starao da ublaži bedu nevoljnih ruskih izbeglica. Pretsednica društva „Knjeginja Zorka“ bila je izabrana za pretsednicu tog Odbora. Za sve ove zasluge ruska kolonija izabrala je Mariju Perović za svoju počasnu članicu. Pred božićne i uskršnje praznike pomagalo je siromahe Uboškog doma na Posatu ili novcem ili namirnicama. Zauzimanjem Društva dobijao je izvestan broj siromaha pomoć od Gradske opštine  pred Božić prema spisku koje je Društvo predavalo opštini. Svake godine Društvo je u prostorijama internata proslavljalo svoju krsnu slavu Sv. Andreju Prvozvanog sečenjem slavskog kolača, u prisustvu članica, prestavnika vlasti i korporacija i ostalih prijatelja Društva. Društvo je svakog februara priređivalo svoju veliku godišnju zabavu, a svakog marta držalo parastos umrlim članicama.

Društvo „Knjeginja Zorka“ je zajedno sa nacionalnim i kulturnim društvima učestvovalo na svim proslavama i manifestacijama u Dubrovniku i okolini. Prisustvovalo je svečanoj predaji zastave koju je darovala Opština dubrovačka razaraču „Dubrovnik“. Grad Dubrovnik predao je 1932. počasnu bojnu zastavu razaraču „Dubrovnik“ u prisustvu izaslanika kralja, načelnika grada, pretstavnika ustanova, udruženja i mnogobrojnog građanstva Dubrovnika. Ceo Dubrovnik, kao i Gruž bili su okićeni jugoslovenskim zastavama. Pristanište u Gružu, u kome je razarač bio usidren lepršalo se u moru zastavica. Brod je bio okićen lavorikom i cvećem. Blagoslov zastave izvršili su pravoslavni i katolički sveštenik. Pri predaji zastave načelnik grada Dubrovnika dr. Mića Mićić izjavio je : „Slika sv. Vlaha, patrona Dubrovačkog, koja je utisnuta na zastavi neka bude uvek u pomoći jugoslovenskim mornarima …”. Zastavu je primio komandant razarača Dubrovnik, kapetan bojnog broda Armin Pavić.

Dočekale su i brinule o smeštaju studenata Male Antante. Učestvovale su u dočeku pevačkog društva iz Bitolja. Prisustvovale su polaganju kamena temeljca zadužbine Mileve Konstantinović, a zatim nekoliko meseci kasnije osvećenju doma. Mileva Konstantinović rođena Opuić u želji da ovekoveći uspomenu na pokojnog  supruga (rođaka kralja Aleksandra Obrenovića) poklonila je 250.000 dinara za izgradnju doma za smeštaj starijih lica pravoslavne vere iz Dubrovnika. Dom ,,Zadužbina velikog dobrotvora generala Aleksandra Konstantinovića od Gverman Obrenovića” otvoren je 6 maja 1933. u prisustvu episkopa dr.Simeona Stankovića, Mileve Konstantinović  s porodicom i brojnog građanstva. Da bi se razlikovao od Zadužbine Kovačević (Stari sirotinjski dom na Posatu) nazvan je Novi sirotinjski dom na Posatu. Dom je radio do 1947. kada su odlukom gradskih vlasti štićenici prebačeni u gradski dom, a u zgradu su useljeni stanari.

Bile su zastupljene u odboru za doček Pen-klubova u Dubrovniku. Dočekale su cvećem poljske parlamentarce i „Jedinstvo slavenskih žena“. Episkop Zahumsko-hercegovački dr.Simeon Stanković posetio je 12.11.1932. internat, interesujući se za rad i napredak društva. Ostao je vrlo zadovoljan savršenim redom i uređenjem zavoda.  Prilikom posete patrijarha Varnave 1933. Društvo je bilo zastupljeno u širem odboru za doček. Pored ostalih prestavnika raznih ustanova pretsednica Marija Perović i tajnica društva Leposava Gatalova bile su primljene u audijenciju kod patrijarha. Patrijarh im je pre svoje posete Dubrovniku, uputio ikonu Sv. Andreje Prvozvanog. U listu ,,Dubrovačka tribuna” istaknuto je da je mjesni pravoslavni crkveno-opštinski upravni odbor izabrao jedan širi odbor za doček Patrijarha. U odbor su ušli građani svih staleža, omladina i gospođe iz društva ,,Kneginje Zorke”. Odbor je bio podeljen  u sekcije [6].

Internat za učenice|Internat za učeniceDobrotvor  Boža Bošković | Dobrotvor Boža Bošković

Društvo „Knjeginja Zorka“održalo je februara 1937. skupštinu na kojoj je s aklamacijom izabrana za predsednicu Mira Ćatović.  Za potpredsednice izabrane su Marica Marić i Đina Car, a za blagajnicu Anka Njirić [7].

Danica Radović, pretsjednica Društva „Knjeginja Zorka“  i pretsjednica Odbora za zbrinjavanje siromašnih Rusa u Dubrovniku, bila je aprila 1937. odlikovana  od  Ruskog Crvenog krsta za svoj rad koji je sa odborom gospođa provodila u korist siromašnih Rusa.[8]

Na poziv Sokolskog društva u Dubrovniku upučenog 1937. dubrovačkim društvima i ustanovama da u Petrovoj Petoljetki izvrše humana djela  Pododbor društva Kneginje Zorke zavetovao se  da će pomagati starce i starice u domu na Posatu i da će o Uskrsu svake godine obući 15 siromašnih đaka osnovnih škola [9].

Pododbor “Knjeginje Zorke” priredio je januara 1938. na dan rođendana kraljice Marije  čajanku u Oficirskom domu. U programu su bile deklamacije, muzika i pevanje. Program su izveli učenici i učenice svih škola u Dubrovniku i Sokoli. List “Dubrovnik” istakao je zalaganje uprave i radnog odbora društva [10].

Dva parobroda Dubrovačke plovidbe prevezla su prvog maja 1938. u Cavtat dubrovačka kulturna i nacionalna društva sa njihovim članovima, na čelu sa dubrovačkom „Maticom Srpskom“  da pohode i polože vijence na grob  i spomenik  Valtazara Bogišića. Predsednik opštine Cavtat Niko Vragolov uputio je 22 aprila 1938. proglas Cavtaćanima u kome se pozivaju da prisustvuju poklonu  grobu i spomeniku pionira Slavenskog bratstva. U proglasu se ističe : „Okitite svoje domove, da Cavtat u svečanom ruhu dočeka ovaj značajni dan i dođite bratski dočekati poštovaoce dragog nam Bogišića koji će doći ovaj spomen uveličati”. [11] Društvo ,,Knjeginja Zorka” priredila je u hotelu Imperijalu oproštajnu čajanku svojoj predsednici Miri Ćatović, koja je odlazila u Beograd. Čajanki su prisustvovale sve članice upravnog i radnog odbora kao i nekoliko redovnih članica. Čajanka je bila priznanje predsjednici koja je mnogo radila i doprinela napretku društva. [12] List ,,Dubrovnik” preneo je vest da je gospođa Đurđina N. Pašića, počasna predsjednica Glavnog odbora društva ,,Kneginja Zorka” odlikovana  ordenom ,,Svetog Save” I stepena  decembra 1938.[13]

Sporazumom  Cvetković-Maček 26.8.1939.  Dubrovnik  je  odvojen  od  Zetske  banovine  i   dodeljen  novostvorenoj  Banovini  Hrvatskoj. HSS je u Banovini Hrvatskoj odmah počeo sa čišćenjem neistomišljenika (jugoslovenski nacionalisti, Srbi katolici …) i sa premeštanjima državnih kadrova. Uprkos progonima Savjet dubrovačkih kulturnih i nacionalnih ustanova (Dubrovačka Građanska muzika, Dubrovačko Radničko društvo, D.S.P.D.„Sloga”, Matica Srpska, Narodna Odbrana, O.N.O.„Nova Jugoslavija”, Pododbor društva Knjeginja Zorka i Sokolsko Društvo) proslavio je godišnjicu  oslobođenja  svog  grada  13 novembar 1940.  List dubrovačkih Srba „Dubrovnik” je  konstatovao  da  dok  su  srpska  i  jugoslovenska  društva  istakla  državne  zastave  „kao  prestavnici  istinskog  i  pravog  Dubrovnika – Općina  i  hrvatska  udruženja  tog  dana  davali  su  izgled  potpuno  jednak  svim   XIII novembra  u  bivšoj  Austriji.”[14]

Članice odbora | Članice odboraAFŽ satsatnak | AFŽ sastanak

U dvorani “Sloge” proslavljene su Materice. Hor “Male Sloge”, đaci osnovne škole, gimnazije i građanske škole, pod dirigovanjem učitelja D.Rajačića  izveli su zabavni program. Atrakcija bila je četvorogodišnja beba Biljana Milišić, koja je u krinolini sa perikom i lornjonom recitovala pesmicu o “malenoj dami sa krinolinom”. Vredne članice Pododbora Društva  “Knjeginja Zorka” obule su a i neke odjenuli preko 90 siromašne dece, među kojima i mnoge rimokatoličke vere.Ovo obuvanje siromašne dece bilo je iz fonda dobrotvora Đ. Grkovca i od sakupljenih priloga. Pored predsednice D. Radović i podpredsednice Marić, isticale su se mlađe članice Nardeli i Vučetić.[15]

Dobrotvorna zadruga Srpkinja Dubrovkinja osnovana 1887, bila je 1916. od austrijske vlasti raspuštena. Predstavnice zadruge su pokušavale dokazati da je zadruga samo humanitarna ustanova i da je u onim teškim časovima od preke potrebe.U pravilima zadruge bilo je uneseno da čitava imovina pripada pravoslavnoj crkvi ako se Društvo rasturi. Na osnovu ovoga je crkva tražila i dobila imovinu zadruge. Crkvena uprava pozvala je Maricu J. Perović da razmotre obnovu rada zadruge. Na sastanku su stare članice jednoglasno  odlučile da se zadruga obnovi. Na vanrednoj skupštini 28. jula 1930. doneta je odluka spajanju „Dobrotvorne zadruge Srpkinja Dubrovkinja“  sa „Knjeginjom Zorkom“. Od tada je u Dubrovniku delovao Pododbor društva „Knjeginja Zorka“. Društvo je osnovalo internat za žensku decu koja su dolazila u Dubrovnik na školovanje. Pomagalo je siromašne ruske izbeglice, sirotinjske domove i siromašne učenike. Po podacima iz knjige „Dubrovnik  u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941-1945“, na području dubrovačke opštine posle uspostave Banovine Hrvatske obustavile su delatnost „Srpsko humano društvo „Knjeginja Zorka“ i Srpska narodna ženska zadruga [16]. List „Dubrovnik” izveštavao je o radu  Savjeta dubrovačkih kulturnih i nacionalnih ustanova, u kome je delovao Pododbor društva „Knjeginja Zorka“ 1940. u Banovini Hrvatskoj. Posle Drugog svetskog rata jedino društvo u kome su žene mogle da deluju bilo je AFŽ. Dom ,,Zadužbina velikog dobrotvora generala Aleksandra Konstantinovića od Gverman Obrenovića” je radio do 1947. kada su odlukom gradskih vlasti štićenici prebačeni u gradski dom, a u zgradu su useljeni stanari. Više o ovoj temi može se videti u Arhivu Srbije u Beogradu na izložbi ,,Kultura Srba u Dubrovniku 1790-2010”.

 

Saša Nedeljković

član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

 

[1B.Miljković, „ Dobrotvorne Zadruge Srpkinja“, Narodna Enciklopedija SHS, knjiga I, str. 615 ; „Ženski Svet“, list Dobrotvornih zadruga srpkinja u Novom Sadu, str. 11, br.1, God. X, 1.januara 1895; „Ženski svet”, br. 1, u Novom Sadu , 1 januara 1901, God. XVI, str.10;

[2Spomenica društva „Knjeginja Zorka“, Beograd, 1934, str. 311; ,,Kultura Srba u Dubrovniku 1790-2010”, Beograd-Dubrovnik, 2012, str. 210, 342;

[3 „Srbobran, narodni srpski kalendar za godinu 1913”, Srpska štamparija u Zagrebu, str. 38;

[4 Spomenica društva „Knjeginja Zorka“, Beograd, 1934, str. 311,312; Milan Ž. Živanović, “Dubrovnik u borbi za ujedinjenje 1908-1918”, Beograd 1962, str. 128;

[5 Spomenica Društva „Knjeginja Zorka“, Beograd, str.185, 313, 314; D. Gavrilović, „Dominković, Kristo P.”, „ Srpski biografski rečnik”, tom 3, Novi Sad, 2007, str. 347;

[6 Spomenica Društva „Knjeginja Zorka“, Beograd, str.185, 313, 314; M. Vukelić-Desanski, „Velika svečanost u Dubrovniku”, „Nedeljne ilustracije“, br. 40, Beograd, 2 oktobra 1932, str. 30; ,,Kultura Srba u Dubrovniku 1790-2010”, Beograd-Dubrovnik, 2012, str. 277, 279; ,,Pripreme za doček Nj. SV. Patrijarha”, ,,Dubrovačka tribuna”, 11 septembra 1933, br.218, Dubrovnik;

[7 „Društvo Knjeginja Zorka”, „Dubrovnik”, 13 februara 1937, br. 2, Dubrovnik , str. 3;

[8 „Odlikovanje”, „Dubrovnik”, br. 12, Dubrovnik, 24. aprila 1937, str. 3;

[9 „Petrova Petoljetka u društvima i ustanovama”, „Dubrovnik”, 23. Oktobar 1937, br.39, Dubrovnik, str.4

[10 „Čajanka”, „Dubrovnik”,br. 1, 6. januara 1938, Dubrovnik, str. 3; “Svečana čajanka “Knjeginje Zorke”, „Dubrovnik”, br. 2, 15. januar 1938, Dubrovnik, str.4;

[11 „Dubrovačke vijesti“, „ Cavtaćani !”, br. 17, „Dubrovnik”, 30 april 1938, Dubrovnik, str. 3;

[12 ,,Oproštajna čajanka”, br. 34, „Dubrovnik”, 17 augusta 1938, Dubrovnik, str. 4;

[13 ,,Odlikovanje”, „Dubrovnik”, 24 decembra 1938 , br. 51, Dubrovnik, str. 5;

[14 „Kroz grad i predgrađe”, str.3 – 4, br.45, „Dubrovnik”, 16.novembra 1940, Kotor-Dubrovnik;

[15 “Proslava Materica”, „Dubrovnik”, br. 1, 4 januar 1940, Kotor-Dubrovnik, str.4;

[16 Dušan Plenča, „Odnos građanskih političkih struktura Dubrovnika prema borbi za nacionalno oslobođenje i socijalni preobražaj (1941-1945)”, „ Dubrovnik u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941-1945“, Split 1985, str. 1050;

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: