Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Za srpsku zajednicu u Hrvatskoj posebno su važne dvije stvari: slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti u gradskim sredinama, u kojima se uvelike odvija proces asimilacije, i što veći odaziv na područjima od posebne državne skrbi, koja su izrazito depopulirajuća
Popis stanovništva iz ove godine pokazat će nastavljaju li se u Hrvatskoj trendovi iz 2001, kada je porastao udjel Hrvata u ukupnom broju stanovnika, kao i broj stanovnika rimokatoličke vjere kojima je hrvatski materinji jezik, dok je smanjen udjel nacionalnih manjina. Prema tom popisu, Hrvatska je imala 89,6 posto Hrvata, što je 14,8 posto više nego 1991, a udjel nacionalnih manjina smanjen je sa 14,91 na 7,5 posto, od čega je udio srpske manjine smanjen najviše, sa 12,2 na 4,5 posto. Te se godine 87,8 posto stanovništva Hrvatske izjasnilo da su rimokatolici, a agnostika i onih koji se nisu željeli izjasniti bilo je okruglo tri posto. U odnosu na 1991, broj katolika porastao je 14,6 posto, a istodobno je broj pravoslavaca smanjen najviše, čak 60,3 posto.
Neobjektivni rezultati 2001.
– Rezultati popisa stanovništva iz 2001. nisu bili zadovoljavajući ni objektivni za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Institucije nisu poduzele potrebne mjere da građani srpske nacionalnosti, slobodno i bez straha, izjasne svoju nacionalnu i vjersku pripadnost, materinji jezik i pismo. To je bilo vrijeme kada je mnogim našim sunarodnjacima pred popisivačem bilo nezgodno reći da su Srbi, pa su mnogi ostali neizjašnjeni, upisani kao Hrvati ili nešto treće – kaže zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević
Premalo pripadnika SPC-a
Rezultati popisa pokazat će hoće li se ponoviti loša metodologija od prije deset godina, kada je broj onih koji su se izjasnili „pripadnicima pravoslavne crkve“ iznosio 196.000, a broj onih koji se smatraju „pripadnicima Srpske pravoslavne crkve“ bio 40.400. U Zagrebu, od 15.634 deklariranih pripadnika pravoslavne vjere, samo je 129 upisano pod pripadnike SPC-a. Vjernicima Srpske pravoslavne crkve obratio se i patrijarh srpski Irinej, koji je pozvao pripadnike srpskog naroda da se slobodno odazovu predstojećem popisu stanovništva, izjašnjavajući se na njemu kao Srbi pravoslavne vjere. Povodom popisa stanovništva predsjednik SNV-a Milorad Pupovac sastao se s mitropolitom Jovanom i vladikama Lukijanom, Fotijem, Savom i Gerasimom: sveštenici su informirani o kampanjama informiranja i mobiliziranja te je izražena nada u bolje rezultate nakon ovogodišnjeg popisa. Srpska pravoslavna crkva podržava ove aktivnosti i u njima sudjeluju u okviru svojih nadležnosti, pogotovo u pitanjima vjeroispovijesti kada savjetuje vjernicima kako da se odrede.
– Takva se praksa ne smije se ponoviti i mi se u Srpskom narodnom vijeću nadamo da ćemo uspjeti podići broj Srba u ovoj zemlji. Sve srpske organizacije aktivno rade na organizaciji popisa i mobiliziranju naših građana kako bi se slobodno izjasnili tko su, što su i kojim jezikom govore, kako bi nas bilo više i kako bismo u narednih deset godina ostvarivali Ustavom zagarantirana prava – dodaje Milošević.
Za razliku od posljednjeg popisa, Srpsko narodno vijeće uspjelo je osigurati da broj popisivača srpske nacionalnosti odgovara udjelu te manjine u ukupnom stanovništvu lokalnih sredina, što će sasvim sigurno ohrabriti mnoge ispitanike da slobodno iskažu svoj identitet.
Kritike stižu na obrazac P-1 za popis stanovništva, u dijelu u kojem građani daju podatke o svojoj vjeroispovijesti, jer se direktno sugerira pripadnost katoličkoj vjeroispovijesti, unatoč odredbama Ustava kojima se određuje jednakost svih vjerskih zajednica pred zakonom i jamči sloboda vjeroispovijesti svim građanima.
Gubici i iseljavanje
Popis iz 1991. dočarao je posljednju, predratnu sliku Jugoslavije i s vremenom postao osnovnim parametrom za buduća istraživanja demografskih procesa na tlu nekadašnje države, a iz popisa 2001. čitali su se rezultati ratnih politika devedesetih. Deset godina kasnije, migracijski su tokovi znatno ublaženi u usporedbi s međupopisnim razdobljem 1991-2001, kada su velikim dijelom bili okarakterizirani kao prisilne migracije prouzročene ratnim zbivanjima i iseljavanjem znatnog dijela srpskoga nacionalnoga korpusa. Posljednje desetljeće obilježavaju suprotni trendovi, no intenziteta mnogo manjeg od očekivanog.
– Nakon popisa 1991. godine nastupile su značajne demografske činjenice: ratnih gubitaka bilo je oko 20.000, događalo se prvo nepovratno iseljavanje hrvatske populacije, pa nepovratno, znatno brojnije, iseljavanje srpske populacije, njih oko 256.000. Uslijedio je zatim povratak izbjegličkog stanovništva iz Srbije (oko 80.000 osoba), a dogodilo se i trajno nastanjenje prognanih Hrvata iz BIH-a (oko 200.000 ljudi) i redistribucija hrvatskih građana unutar Hrvatske – rekao je za „Novosti“ još prije godinu dana demograf Ivan Lajić iz Instituta za migracije i narodnosti.
Popis 2011. bit će i indikator trenda povratka srpskog stanovništva, a poslužit će i kao odgovor na pitanje o tome koliko smo u današnjem društvu slobodni da javno iskažemo svoju nacionalnu pripadnost. Za srpsku zajednicu važne su dvije stvari – slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti u gradskim sredinama, u kojima se uvelike odvija asimilacijski proces, kao i što veći odaziv srpskog stanovništva na područjima od posebne državne skrbi, koja su izrazito depopulirajuća, s mnogim seoskim naseljima na pragu biološkog nestajanja.
Bijeg iz identiteta
– Demografska struktura na područjima od posebne državne skrbi velikim je dijelom poremećena ratnim zbivanjima, a sadašnje stanovništvo nema vitalne potencijale autohtone demografske obnove. U dugoročnoj perspektivi, ako ne dođe do radikalnih imigracijskih zaokreta, ova će područja velikim dijelom izumrijeti, i to ne samo ruralni dio nego i gradovi kojima ova seoska naselja gravitiraju – dodao je Lajić.
Ne samo bolja kvaliteta života nego i sam opstanak u povratničkim krajevima ovisit će od broja Srba na popisu, jer će se na toj statistici temeljiti opravdanost mnogih institucija, od domova zdravlja preko hitne pomoći do škola, kao i pokretanje gospodarskih projekata na tim područjima.
S druge strane, od slobodnog izjašnjavanja u gradskim sredinama ovisit će konzumiranje prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ondje gdje to još ni danas nije postignuto. Iako je opća politička i društvena klima danas pozitivnija nego prije deset godina, pitanje je koliko su oni koji su 2001. „pobjegli iz identiteta“ spremni vratiti se u njega.
Paulina Arbutina
Izvor: SNV
