fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Nasilje hrvatskog pravosuđa

Mediji u Srbiji i Crnoj Gori objavili su nedavno kratku vest da je crnogorska policija izručila Hrvatskoj Miodraga Jovića (48) iz Gline, za kojim je raspisana poternica NCB Interpol Zagreb

Policija Crne Gore (Foto: rtcg.me)
Policija Crne Gore (Foto: rtcg.me)

Mediji u Srbiji i Crnoj Gori objavili su nedavno kratku vest da je crnogorska policija izručila Hrvatskoj Miodraga Jovića (48) iz Gline, za kojim je raspisana poternica NCB Interpol Zagreb, po kojoj je i uhapšen 29. novembra prošle godine u Tivtu. Potražuje se radi privođenja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 15 godina, koja mu je izrečena zbog krivičnog dela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nakon hapšenja, sudija za istragu Višeg suda u Podgorici je za Jovića odredio ekstradicioni pritvor u kojem je bio do izručenja.

Toj vesti hrvatski mediji dodaju da je presuda izrečena 30. maja 2006. u Županijskom sudu u Sisku, prema kojoj je Jović s Milanom Stanojevićem, u Gornjem Taborištu 3. septembra 1991. ubio Ivanku Medved i ranio njenog supruga Branka samo zato što su bili Hrvati. U obrazloženju presude stoji i da je preživeli Branko na sudu svedočio da je kobnog dana najpre ugledao Jovića, a zatim i Stanojevića, da im je rekao “dobar dan”, ali da mu nisu odgovorili, već da su odmah zapucali. Ispričao je i da je malo stariji od optuženih, ali da je s njima išao u školu i da nikada nisu bili u sukobu.

S druge strane Jović, njegovi rođaci, prijatelji i saborci tvrde da ni on ni Stanojević nisu počinili zločin za koji su osuđeni. Na prethodnom suđenju hrvatski sud je ipak bezrezervnu veru poklonio oštećenom Branku. A kada su neki meštani pitali Branka zašto ih tereti kad i on zna da u to vreme nisu ni bili u selu, odgovorio je: “Baš me briga”. Stanojević već leži u zatvoru od avgusta 2005. kada je uhapšen u Nemačkoj, a potom izručen Hrvatskoj. Budući da je Joviću suđeno u odsustvu, ima pravo na ponovljeno suđenje koje će i iskoristiti.

Jović je od izgona iz Hrvatske avgusta 1995. sa suprugom i sinom živeo u Tivtu, gde je imao i svoju klesarsku radnju u kojoj je i uhapšen. Inače je apatrid – nije dobio državljanstvo Crne Gore, a i Republika Srbija ga je odbila upravo zbog toga što je pred hrvatskim sudom osuđen za ratni zločin.

Tri nedelje ranije, britanska policija izručila je hrvatskoj M. M. iz Belog Manastira, za kojim je takođe poternicu raspisao zagrebački Interpol i po kojoj je uhapšen 7. juna 2015. u Londonu. Potražuje se radi privođenja na suđenje s obzirom na to da je ŽDO u Osijeku u aprilu 2003. protiv njega (i još 56 osoba) podigao optužnicu zbog krivičnog dela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. M. M. je do izručenja sa prekidima proveo u zatvoru oko šest meseci.

M. M. se tereti da je kao pripadnik milicije SUP-a Beli Manastir u avgustu i septembru 1991. godine lišavao slobode stanovnike Baranje nesrpske narodnosti, a zatim ih sam ili zajedno sa drugim milicionerima fizički maltretirao, među kojima Jovana Narandžu, Stipu Benka i Franju Joha. Od 2002. živeo je u Velikoj Britaniji, gde se i oženio, dobio sina i stekao državljanstvo. Uhapšen je u policijskoj stanici u koju je sam došao da se raspita za uslove odlaska u posetu majci u rodnu Baranju.

Njegovo izručenje mediji nisu ni zabeležili, a po njegovoj izričitoj molbi, ni “Veritas” se tim povodom nije oglasio. Nakon što su ga mediji označili kao ratnog zločinca, za njega i njegovu porodicu, suprugu i sina u Londonu nastaje pakao. Užasna poniženja doživljavaju najpre od komšija sa kojim su do tada bili u dobrim odnosima. Išlo se toliko daleko da ga je jedna komšinica prijavila policiji da ju je pokušao obljubiti, što je bilo dovoljno da mu sud uslovnu slobodu zameni kaznom zatvora.

Inače, obojici je zajedničko to što su po nacionalnosti Srbi i što su u ratu devedesetih bili pripadnici srpske vojske, odnosno policije. Njihovi branioci u zemljama hapšenja bili su uvereni da su nevini i zdušno su pokušavali da spreče njihovu ekstradiciju u Hrvatsku. I jedan i drugi su po izručenju angažovali branioce iz redova hrvatskih advokata, što znači da će ih sami i plaćati, a to nije nimalo jeftino.

Iskustvo nas uči da će do nove presude Joviću, odnosno do prve M. M. proći barem pola godine, a to vreme će, pošto su tretirani kao “begunci”, provesti u istražnom zatvoru. Iz iskustva znamo i da će hrvatsko pravosuđe, u nedostatku dokaza za njihovu krivicu, pribeći jeftinom triku – tužioci će prekvalifikovati ratni zločin u oružanu pobunu. Kako je ovo delo pod amnestijom, sud protiv njih po službenoj dužnosti obustavlja postupak ili odbija optužbu. Takvim manevrom, iako neosnovano optuženi, nemaju pravo na obeštećenje za vreme provedeno u zatvorima ni u zemljama hapšenja ni u Hrvatskoj. I nikom ništa – pojeo vuk magarca.

To što su oni i članovi njihovih porodica činom hapšenja, ekstradicijom, suđenjem (a sve je propraćeno medijskim linčom) obeleženi za sva vremena, pa samim tim i oklevetani, uvređeni, osiromašeni, a često i psihički i fizički oboleli, kao da nikome nije važno.

Izvor: NOVOSTI

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: