arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Dan sećanja na žrtve prihvatnog logora Zemun

14. maj 2024.

Konferencija za medije u organizaciji udruženja Jadovno 1941. Beograd i najava molitveno – komemorativnog sabranja koje će se sa blagoslovom Njegove Svetosti patrijarha srpskog g. Porfirija, održati 18. maja 2024. sa Krsnim hodom od hrama svetog Arhangela Gavrila u Zemunskom parku, do Zemunskog groblja. Još uvijek se jako malo zna o mnogim srpskim stratištima. Zahvaljujući udruženju građana “Jadovno 1941”, 2019. godine održano je prvo molitveno – komemorativno sabranje posvećeno srpskim žrtvama stradalim u logoru Zemun, koje su bez krsta i opijela sahranjeni u masovnu grobnicu na jevrejskom dijelu zemunskog groblja na Gardošu. Uoči ovogodišnjeg obilježavanja, šestu godinu za redom, biće organizovana konferencija za štampu (pojedinosti na plakatu niže). Pogledajte snimak

Preživeo likvidaciju u Jasenovcu maja 1945.

14. maj 2024.

Pokolj četnika iz uže pratnje vojvode Pavla Đurišića preživio je Mane-Manojlo Veković, rodom od Mojkovca. Mane je uspio da dođe kod četnika kolašinske brigade i da opiše svoju tragediju i tragediju ostalih četnika koji su spaljeni u krematorijumu koncem aprila mjeseca 1945. godine. „Kada su hrvatske ustaše spalile vojvodu Pavla Đurišića sa ostalih 32 četnika i intelektualaca iz Crne Gore, tada su doveli i 20 četnika iz Pavlove uže pratnje da i njih bace žive u krematorijum. Ustaše su prvo povezali sve četnike sa rukama na leđima i tako ih privodili krematorijumu koji je bio u podrumu zgrade. Sjećam se da sam izbrojio 10 stepenica kada sam se popeo na

kalendar-genocida.jpg

Selo Vojišnica, Vojnić, 14. maja 1942.

14. maj 2024.

Selo Vojišnica, Vojnić, u kućama Stanka Kneževića, Mile Novakovića, Milice Đurić, Dragana Kneževića, Stevana Kneževića i u štali Kate Škrgić ustaše 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina.    Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

13. maj 2024.

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Ko to bježi od Genocida u Jasenovcu?

12. maj 2024.

Dakle, pitanje za Vladu Crne Gore, s obzirom na „ažurnost“ oko ostalih „rezolucija“, kad će rezolucija o Genocidu u Jasenovcu? „Juče je premijer Spajić pomenuo Jasenovac, nisam ga pomenuo ja, niti sam imao namjeru da preko jasenovačkih žrtava izjednačavam, vagam srebreničke žrtve niti da upoređujem, a niti je uporedivo ono što se desilo u Jasenovcu i ono što se desilo u Srebrenici. I zato sam pozvao premijera Spajića, ako stvarno želi da doprinese pomirenju, i ako stvarno želi da skine stigmu sa srpskog naroda koja nam se crta i koja nam se pečatira prethodnih godina, eto mu prilika, a sam ju je predložio“, kazao je tokom tribine u Srpskoj kući

Ilić: Donja Gradina – najveće stratište srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu (VIDEO)

10. maj 2024.

U nedjelju, 12. maja u Donjoj Gradini biće obilježen Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Uz prisustvo zvaničnika Srpske i Srbije, očekuje se oko 15.000 građana, uključujući i veliki broj školske djece. Dragoslav Ilić, istoričar Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica rekao je da je Donja Gradina najveće stratište srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. – Donja Gradina je ustašama služila za izvršenje masovnih zločina i pokopavanje žrtava – rekao je Ilić. Istakao je da je postojao čitav niz bestijalnosti nad žrtvama. – NDH je sprovela genocid nad Srbima, Jevrejma i Romima – rekao je Ilić. Istakao

Sandra Blagić: Dušo moja, boli li te nepravda?

9. maj 2024.

Boli li te dušo moja, što ti bar kapelu nijesmo podigli? Da nikne kapelica, da ti bar svijeću zapalimo. Da zapalimo svijeće za bezimenu djecu , za majke i bake, deke i očeve, stričeve, ujake, komšije… Dušo moja, boli li te nepravda? Dušo moja,pod crnicom zemljom, boli li te ćutanje? Boli li te umanjivanje broja poklanih, nedoklanih, u Savu bačenih mučeničkih duša? Boli li te tišina u Donjoj Gradini? Ili voliš što se čuje samo cvrkut ptica? Boli li te što se okupimo samo jednom godišnje da ti mučeničku zemlju cjelivamo? Da li te boli što te spominjemo rijetko ili skoro nikako? Pijetko samo pred izbore ili kad se neki poeni

Sveta Petka i Srbi u Plamenu

7. maj 2024.

Istoričar i književnik Mr. Mile Dakić u svojoj zbirka pripovedaka „Bol u prsima” podseća nas na potresna stradanja Srba u Hrvatskoj. Iz pomenute knjige ovom prilikom odabrali smo pripovetku „Sveta Petka i Srbi u Plamenu” Ne da bi vas „hranili” mržnjom već da se ne zaboravi – na takav zaborav nemami pravo ni zbog pijeteta prema nevinim žrtvama. Jutros su žene podranile. Oko crkve Svete Petke na Kolariću čekaju s hranom u košarama. Bijele se roklje i povezače. Tu je i poneka djevojčica žutim rupcem podbrađena. Hrvatski vojnici poručuju da će natporučnik o svemu odlučiti. Rominja proljetna kišica. Niski sivo crni oblaci žure prema Debeloj kosi. Iz Vrginmosta u Vojnić zuje talijanski tenkovi i

sveti-vukasin.jpg

LOGORSKA ISTORIJA SRBA – SVETI VUKAŠIN JASENOVAČKI I SARAJEVSKI ĐURĐEVDANSKI TEFERIČ 1942.

6. maj 2024.

Жarko Vidović: Danas mi je, na Liturgiji, u Hramu Svetoga Save, oživelo sećanje i na moj transport, i dolazak u logor Jasenovac. Evo dana koji nam je dao Bog: u Arhijerejskoj sabornoj Liturgiji, u Hramu Svetoga Save na Vračaru, na dan Svetog apostola i evangeliste Jovana 2000. godine, Duh Sveti kroz usta Crkve – liturgijske zajednice naroda sa Vaskrslim Hristom – proslavlja imena srpskih Mučenika i Svetitelja, Svedoka Hristovih, među njima i Svetog Vukašina iz Klepaca i Sarajeva, Svetog Vukašina Jasenovačkog. Bio je iz hercegovačkog roda Mandrapa koji je svoju granu imao i u Sarajevu: stara ugledna kuća u ulici Miloša Obilića, na Piruši. (Zbog suviše vidnih i svežih tragova

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Жeljko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu

5. maj 2024.

Đuđevdan je, crn Đurđevdan na Veljunu. Danas je pomen i parastos za 520 Veljunčana i ostalih iz okolnih sela, koji stradaše u Pokolju prvih dana “onoga” rata. Odlazim sa Mićom, Dušanom i Nikolom. Skuplja se svijet oko spomen-kosturnice na Veljunu gdje su njihove kosti prenešene sa mjesta masovnog pokolja u Hrvatskom Blagaju na današnji dan. Ikonu Svetog Vukašina prvi put je na Veljun donio Dušan. Do sad je sa njim bila dva puta na Kordunu, u Sadilovcu. Ljudi zagledavaju ikonu, mnogima je nepoznata. Ima ih i koji znaju, objašnjavaju drugima. Sveti Vukašin je Hercegovac iz sela Klepci. Završio je u logoru Jasenovac uz poznate riječi koje je uputio svojim dželatima:

Đurđica Dragaš: Da su mi ruke krila…

4. maj 2024.

Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu, da vam krvave košulje operem. Da su mi ruke krila letela bih nad Gradinom Donjom,da vam kosti ne gazim.Crna, bez glasa,ptica čemerna. Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu,da vam krvave košulje operem.Tekla bih crvena i bolna,mutna i mračna ko’ obale jasenovačke. Da su mi kose grane topole,milovala  bih vam izmučena tela.Međ’ lišćem svojim sakrivala umiruće oči.Plakala bih vam uspavanku,jaukom majke što čedo izgubi. Da su mi noge korenje jablanovo, napravila bih vam postelju.U zemlji što ka nebu leti svila bih vam gnezdo. Da mi je srce jako ko’ kamen,isklesala bih molitvu na njemu.Molila bih vas za

Nikola Milovančev: Milan Dukić – prvi glas o stradalima u Jadovnom i izveštaj konzula NDH u Beogradu o tome

3. maj 2024.

Mnogi se pitaju kada je srpska javnost prvi put saznala za Jadovno i za zločine u Jadovnom, makar indirektno? Obično se misli da je to bilo posle Drugog svetskog rata. Međutim, dogodilo se to još 1. jula 1942. – doduše stidljivo i u rubrici oglasa u beogradskom „Novom vremenu“, na strani  6 tog broja lista. Bilo je to preko oglasa Sofije Dukić, žene trgovca Milana Dukića iz Donjeg Lapca u Lici. Sofija Dukić je naime u „Novom vremenu“ objavila fotografiju muža i oglas sledeće sadržine: „Moli se svako ko ma šta zna o Milanu Dukiću trgovcu, koji je nestao iz Donjeg Lapca put Gospića u Jadovno da javi njegovoj ženi

Jovan Mirić: Sahranjivanje sapuna

2. maj 2024.

Kad je Rade doneo komad sapuna, baba-Jela mu ga je odmah, unezverenog pogleda, otela iz ruke, rešena da ga pošto-poto sahrani. Za baba-Jelu su ukućani, a bogami i neke komšije, već od juna 1942. godine počeli da misle kako se „smeće s uma“. Postala je ćutljiva, počela je da zaboravlja, da se osamljuje, i često je imala nekako čudan izraz lica… Niko nije znao šta premišlja u svojoj glavi. Ali od kada joj je unuk Rade, skojevac, proleća 1946. godine, doneo iz zadružnog doma komad sapuna za rublje, ukućani su otvoreno u lice počeli da joj govore da je poludela. Baba-Jela je tada, naime, ščepala taj sapun iz unukove ruke

U paklu Skenderije

2. maj 2024.

Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim ,,Slučaj Dobrovoljačka”. Izvor: BUNAR BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2.maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. – Halo-izgovorio je sa zebnjom. – General Kukanjac-predstavio

Ko god se i danas pouzda u klicanje naroda, izgleda da je zaboravio sudbinu Bogočovjeka

2. maj 2024.

Pitam se nekada kako su spavali Jerusalimljani tih dana između „Osana Sinu Davidovu“ i „Raspni ga, raspni!“. Piše: Otac Darko Ristov Đogo Da li su sanjali Sina Davidovog, da li su slutili koliko se blisko u njihovim srcima krije ta tako prelaziva a najveća granica – ona između čovjeka koji pozdravlja Bogočovjeka koji sjedi na magaretu i onoga koji u Njemu vidi goru uvredu za svoje sebeljublje od razbojnika? Šta im se motalo po glavama i srcima? Da li je i to „osana!“ bilo površno, samo promijenjivi utisak, jednodnevni događaj ili su u njemu bili cijelim bićem? Kako je uopšte moguće da čovjek i to ne jedan – već čitav

NAJNOVIJE VIJESTI

Danica

I Danicu Bošković, stariju Cvitinu ćerku, životna lađa je ponijela daleko od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA