arrow up

MATEMATIKA SRAMA – 80 GODINA LAЖI I BJEЖANJA U DONJOJ GRADINI

Za „Novosti“ Zoran M. Kos, novinar istraživač i saradnik Antuna Miletića (FOTO) Nastavljajući analizu koju sam započeo na stranicama „Novosti“, suočen sa sve glasnijim najavama o osnivanju novog Memorijalnog centra u Beogradu prema inicijativi Miodraga Linte, primoran sam da produbim svoju reakciju na ovaj pokušaj izmeštanja težišta našeg stradanja. Ovaj tekst je nastavak borbe protiv institucionalne površnosti koja bi, pod plaštom „sistemske borbe za istinu“, mogla konačno da zapečati našu udaljenost od autentičnih grobova. Dok pripremam ove redove, svedočimo vrhuncu institucionalnog cinizma koji potvrđuje sve moje prethodne bojazni. Muzej žrtava genocida (MЖG) objavljuje pozivnicu: „Vidimo se na otvaranju izložbe ‘Jasenovac – trajna opomena’ povodom 34 godine postojanja Muzeja“. Lokacija: Galerija

O Jasenovcu, Goran Kiković: Zločin kojeg su se grozili i nacisti!

Jasenovac, Jadovno, Pag, Prebilovci, jame na Velebitu… nijesu djelo zavedenih iliizmanipulisanih ljudi. To je proizvod državne politike NDH i napora cijele te države da fizički istrijebi srpski narod. Piše: Goran Kiković, srpski istoričar u Crnoj Gori Jasenovac. Jedino mjesto nad čijim su se zločinima čak i Hitler i njemački nacisti zgražavali. Jedino mjesto u nacističkoj Evropi gdje su postojali specijalni logori za pogrom djece. Edmund Glez fon Hostenau (1882- 1946), najviši Hitlerov vojni izaslanik za Balkan, ovako je u svom dnevniku opisivao hrvatski ustaški režim i njegovu vojsku: “Svi ovi događaji doveli su do nekoliko krajnje neprijatnih susreta i žučnih rasprava sa Pavelićem… Njegove najvernije saradnike nazvao sam zločincima. Uslov da bi Hrvat mogao da stupi u ustašku službu jeste to da on

186 stepenika smrti

Nikola Bajić se posle oslobađanja logora vratio u rodnu Baniju, a do kuće je pešačio dva i po meseca. – Milutin Banković u mučilištvu izdržao nepunu godinu, posle čega je spaljen u Guzenu Gnev i prezir ostavio je iza zidina koncentracionog logora smrti u Mauthauzenu. Kada ga je, posle dve i po godine zatočeništva, 5. maja 1945. zbog oslobođenja logora konačno i napustio, i to na nemačkom biciklu, u Austriju se nikada više nije vratio. A živeo je još 45 godina. U sećanju su mu trajno ostala urezana zverstva, nečoveštvo i seanse smrti nacističkih SS vojnika i čuvara nad njegovim sapatnicima, ali je Nikola Bajić, Srbin iz Velike Graduse kod

Svjedočenje Mile Džodan o zločinu nad Srbima Korduna

Jadna dječica, majko moja. Kao pilići kad im glavu odsječeš, pa onako odskaču, niz putić se štrljkaju. Gledaš onu žalost, kako se ne može umrijeti ni živjeti. Mi smo pobjegli u Petrovu goru. Bili smo tako, u obruču. Samo je lišće gorilo. To je samo varilo. Mjesto gdje smo se sakrile zove se Bjeljevine. Bilo nas je puno: Iz Maljevca, Gejkovca i Svinjice. Rulja naroda. Puno je naroda tada poklano. Dok smo se skrivali u šiblju naišli su ustaše. Jedan je komandovao: – Orešković, zalomi lijevo krilo ! Počeli su pucati i vikati, da se dižemo. Kažu: – Evo partizana! Mi ih počnemo moliti: – Gospodo, gospod vam Bog dao, mi

Zemunski rekvijem

Juče u Zemunu, uz grobnicu Svetih novomučenika srpskih Dan nekako mlak, vlažan. Nekako tmuran, siv… Kao da žali. A Bog se uzdržava i ne prosipa kapi po onima koji skrušeno mole za pokoj duša. Stoje oko belog spomenika podignutog nekome ko je stradao od nekoga. Zvuči kao nikome. A, opet, bolje i tako nego nikako. Da nije bilo tog podignutog nekome ko zna da li bi se ikad saznalo gde je nekoliko hiljada naših, nevinih duša. A ima još takvih mesta. Preko nekih krivuda pružen asfalt, preko nekih kamenje i žbunje, ima i onih za koje samo ribe znaju da su im talasi uspavanku pojali, a ima i onih koje

Uspostava ustaške vlasti u Gospiću i široj okolini – Knjiga Jadovno 1.

Ustaška organizacija u Gospiću je svoj rad začela tridesetih godina. U vremenu do 1941. godine, snažno je uticala na srednjoškolsku i studentsku omladinu. Gospić je postao centar političkih snaga ustaša, koji su imali podršku jednog dijela bogatih trgovaca i obrtnika. Pored političke podrške, oni su ustašku organizaciju pomagali i materijalno, ulažući u njenu propagandu i u organizaciono jačanje i povezivanje na čitavoj teritoriji Like, pa i znatno šire. Upravo u Gospiću se koncentrisalo ustaško jezgro. Još 1930. godine, po Pavelićevim uputstvima, advokati Andrija Artuković i Jozo Dumandžić, s trgovcem Markom Došenom, osnivaju ustaške organizacije. Tu su i drugi trgovci, studenti i đaci: Jurica Frković, Ivan Pavičić, Lovro Duić, Niko Kovačević,

KO JE OSKRNAVIO ZEMUNSKO GROBLJE

Hronika jednog ogrešenja – O osporavanju prava na poštovanje i krst za 6500 srpskih mučeničkih žrtava na Zemunskom groblju. Piše: Nikola Milovančev Na sajtu Jevrejske opštine Zemun 7. juna 2025. objavljen je tekst pod naslovom „Oskrnavljeno Jevrejsko groblje u Zemunu“ . U ovom saopštenju Jevrejske opštine Zemun (JOZ) navodi se da je Udruženje Jadovno 1941. „10. maja 2025. oskrnavilo Jevrejsko groblje u Zemunu tako što su postavili krst visok preko tri metra u žardinijeru iza spomenika podignutog 4. jula 1957. od strane Saveza boraca NOR Zemun. Pored krsta neovlašćeno su postavili spomen ploču sa krstom i pratećim tekstom na žardinijeru u koju su ukopali pomenuti krst“. Kasnije sam saznao da

Seljaci kopaju svoje grobove pre ubijanja.

Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.

Zakleli smo se da ćemo srpsko sve poništiti, od kilograma, pa dalje. Mile-Milić Abramović, vodnik stožerne satnije 1. ustaške bojne, 8. ustaškog zdruga:  “Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kuće u selu Korana (Srpski Blagaj) općina Cvijanović Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustašku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau­nović. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. Đurđa mi smo se organi­zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruža­li smo se u Blagaju u jačini

I dalje se ruše spomenici u Zapadnoj Slavoniji

Zagrebačke Novosti javljaju o nastavku rušenja spomenika. U Sloboštini, Budićima, Novim Grahovljanima, Crljencima kraj Sloboštine.. Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. U dubokim seoskim bunarima udavljeno je pedesetoro dece iz sela Trebovljana pod Kozarom. Vezane vijesti: SLOBOŠTINA 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare Sloboština 16.08.1941. – stratište 1368 Srba prognanih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara

Đurđica Dragaš: PAG- PLAVA GROBNICA STRAŠNIJA OD VIDA

Polako, ali sigurno uđosmo u maj i, uprkos svemu što se prethodnih meseci dešavalo u ovoj našoj Srbiji, ljudi sve više razmišljaju o letu, odmorima, moru, provodu. Spremaju se maturske večeri, obeležavaju godišnjice, a studenti, već tradicionalno, organizuju druženja sa kolegama iz regiona. I sve bi to bilo sasvim u redu, lepo i podrške vredno da ne pročitah da će neka od tih studentskih druženja, tzv. Medicinijada i Menadžerijada, biti organizovana na ostrvu Pagu, u Hrvatskoj. Na čuvenoj i po ludim provodina poznatoj plaži Zrće okupili se ovih dana studenti iz nekoliko država regiona. Na put su krenuli i naši studenti – iz Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Niša, Kosovske Mitrovice.

POZIV na Sabranje: Dan sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun

Okupimo se 09. maja 2026. uz naš Krst, podignut i osveštan pre godinu dana na Pravoslavnom delu groblja u Zemunu. U nedelji u kojoj se obeleževa 81-a godišnjica pobede nad nacizmom, Udrženje građana Jadovno 1941. Beograd organizuje u subotu 09. maja obeležavanje Dana sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun. Čas istorije održaće istoričar, prof. dr Miloš Ković. Zemunski logor dugo je važio za mesto stradanja samo Jevreja i Roma. Međutim, novija istraživanja pokazala su da je u drugoj fazi njegovog rada između maja 1942. i jula 1944. godine, to bio prihvatni logor za Srbe, najviše sa Kozare, Banije, Like i Korduna, ali u njemu su stradali i Srbi iz

Od zavičaja ostala cigla srušene crkve

Na mestu gde je do 1991. godine postojala crkva u Velikim Zdencima, sada je ledina kao simbol pustoši u srpskim selima u Zapadnoj Slavoniji. Piše: Milan Pilipović – Specijalno za „Politiku” Grubišno Polje – Dr Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941”, čuva u Banjaluci ciglu srušene pravoslavne crkve Vozdviženja Časnog krsta u Velikim Zdencima, nekada jednom od najvećih srpskih sela u Kotaru Grubišno Polje, u Zapadnoj Slavoniji, kao jedini trag ove bogomolje, izgrađene 1744. godine. „Ciglu čuvam u stanu, kao zavičajnu ikonu”, kaže Bastašić, čiji su preci vekovima živeli, kršteni, venčavani i sahranjivani u ovom kraju, u Hrvatskoj. „Cigla ugrađena pre skoro tri veka je moja uspomena na crkvu i zavičaj”,

HRVATSKI BLAGAJ – VELJUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelića i naređenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaški pucnji

BUDO SIMONOVIĆ NOVOM KNJIGOM OTKRIO TAJNU SKRIVENU 80 GODINA: Kako su prota i hodža, noseći crvenu zvijezdu i vjerska obilježja, pobijedili podjele i sačuvali obraz Starog Vlaha!

U velikoj sali GO Novi Beograd, 21. aprila, predstavljena je nova knjiga Buda Simonovića Zapisi na omorici, koja je već imala svoje promocije u Novoj Varoši i na Жabljaku, ispod Durmitora. Riječ je o potresnoj hronici rata i sudbine četiri porodice: Novosela ispod Durmitora, te Musića, Karamatijevića i Purića sa Zlatara, kojima je Drugi svjetski rat surovo ukrstio životne puteve. O knjizi su, kroz preplet ličnih sjećanja i stručne analize, govorili glumica Branka Petrić i Жeljko Lekić (potomci prote Jevstatija Karamatijevića), književna kritičarka prof. mr Zora Jestrović, te sociološkinja Maja Krek, koja je i sama izdanak porodice Musić. Završnu riječ dao je autor, Budo Simonović. Jestrović: Knjiga u službi istine Književna

Bojanić: Narod koji zaboravlja svoje žrtve pristaje na sopstveni nestanak

Dok drugi narodi od svog stradanja grade temelj identiteta, mi ga razaramo iznutra – deleći mrtve, umanjujući istinu i odričući se pamćenja koje jedino može da nas održi kao narod… pretvorili smo se previše u ,,građaniste”, koji gledaju samo u budućnost i profit. Postoje istine koje bole. Ne zato što su netačne već zato što su suviše tačne i činjenične. Dok drugi narodi strpljivo, sistematski i državnički grade svoju kulturu sećanja, mi kao da se takmičimo ko će brže zaboraviti sopstveno stradanje ili ga ublažiti. Dok drugi sabiraju svoje žrtve, mi ih delimo. Dok drugi podižu institute, muzeje i memorijale, mi vodimo beskrajne unutrašnje rasprave – ko je bio „u

NAJNOVIJE VIJESTI

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.