arrow up

PRIDVORAČKE ЖRTVE DOČEKALE SPOKOJ: Nakon 81 godine sahranjene žrtve ustaškog zločina (VIDEO)

Nakon 81 godine, posmrtni ostaci sedam preostalih pridvoračkih novomučenika sahranjeni su u kripti, na Gradskom groblju u Trebinju. U ljeto 1941. mučki je ubijeno 13 Srba. Stradali su od komšija, ustaša i muslimana, i bačeni u jamu. Zbog sistematskog zataškavanja ustaških zločina, humke su dugo bile bez spomen-obilježja. Na pomenu u Trebinju okupili si se potomci da dostojanstveno isprate stradalnike. Među njima i Жeljko Šakota koji kaže da mu je jedina želja bila da se Srbi koje su ustaše ubile i bacile u Pridvoračku jamu dostojanstveno sahrane. – Danas su mi osjećanja pomiješana, tužan sam što se 81 godinu čekalo, ali sam srećan što je spomenik napokon podignut i zahvalan

Strašne ispovesti srpskih žrtava zgrozile Austrijance: Čule se u Beogradu gde je suđeno zlikovcima

Ovaj film je bio potreban Austrijancima, jer o zločinima koje su činili njihovi sunarodnici tokom Drugog svetskog rata nisu ništa znali, kaže za Sputnjik autor dokumentarnog filma „Dva lica rata“ Zoran Dobrić. Film koji je snimio u produkciji austrijske državne televizije ORF, premijeru je imao danas u Srbiji, a u petak će biti emitovan i na RTS. Piše: Senka Miloš U organizaciji Muzeja žrtava genocida, stručnjacima koji se bave ovom tematikom, prikazan je premijerno u Jugoslovenskoj kinoteci, u Uzun Mirkovoj ulici u Beogradu. Premijera na mestu gde je bio Vojni sud I ne slučajno baš na tom mestu. U ovoj zgradi zasedao je Vojni sud, tu je suđeno generalu Aleksandru

Novo izdanje: Narodna nošnja Srba Livanjskog polja

U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit… Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Recenzent knjige je dr Tatjana Mikulić, muzejski savetnik Etnografskog muzeja Beograd, a značajan

Vučić: Ove knjige treba da budu u lektiri

U svečanoj sali Doma Vojske Srbije u Beogradu predstavljen je kapitalni izdavački projekat „Pravoslavne reči“: Sabrana dela akademika Milorada Ekmečića u 15 knjiga. Promociji je prisustvovao i predsednik Aleksandar Vučić. O njegovom delu i radu na promociji su govorili akademik Vasilije Krestić, koji je napisao predgovor za Sabrana dela, akademik Slavenko Terzić, Milorad Vučelić, glavni i odgovorni urednik „Večernjih novosti“ i svih izdanja naše kuće, i izdavač Zoran Gutović, direktor „Pravoslavne reči“. Vučić: Znao je šta je potrebno za srpsko srce i dušu, ali se uvek setio i šta je potrebno srpskoj glavi – Duboka misao i nadmoćna vizija – citirao je predsednik Vučić na početku obraćanja Bećkovića o delu

Časni krst iz Jerusalima na mestu logora Slana na ostrvu Pagu. – Milenko Jahura aktivno učestvuje u svim akcijama udruženja „Jadovna 1941.″ Foto: Jadovno 1941.

ŠTA SU VAMA PREBILOVCI: Svedočenje Milenka Jahure

Tribina o višestrukom stradanju Prebilovaca, srpskog sela u dolini Neretve, koje je i najstradalnije selo u Evropi u Drugom svetskom ratu, novi Vitlejem, nova Ćele-kula i novi Vračar, održana je u petak, 23. septembra, u organizaciji Književnog programa Doma kulture. Govorili su Milenko Jahura, predsednik Udruženja SND Prebilovci i Vladimir Dimitrijević, pravoslavni publicista. Rano ujutru 4.avgusta 1941. godine hiljadu do hiljadu i petsto ustaša napalo je srpsko hercegovačko selo Prebilovce iz tri pravca. U selu su bile uglavnom žene, deca i starci dok odrasli muškarci, u strahu od ustaša, nisu spavali kod svojih kuća. Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, prikupljanjem stanovništva, silovanjem žena i devojaka

Dečji koncentracioni logor, dečje groblje, dečja patnja – zašto se sve to dozvoljava

Planirajući odlazak na 80-godišnjicu obeležavanja stradanja dece u sistemu koncentracionih logora u Sisku i okolini, čitajući dokumentaciju i studije o nesvakidašnjem strašnom pogromu dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastojao sam da isključim bilo kakav dnevno politički odnos, pa čak i kada je reč o revizionizmu. Piše: Veran Matić Razmišljao sam samo o deci koja doživljavaju neverovatnu patnju, bol, glad, tugu… Odvojena od roditelja, odvojena od braće i sestara, odvojena od bilo kakve normalnosti, kako umiru ili kako preživljavaju zahvaljujući retkim humanim podvizima i ljudima. Razmišljao sam o proporciji umrlih / spašenih, najviše u akciji Diane Budisavljević, ili čovečnosti Ante Dumbovića i drugih. Tu humanost i požrtvovanje sam mogao da pojmim,

Dijaspora je zaslužila ministarstvo

Zbog svoje umetničke profesije, decenijama sam krstario po svetu i dotakao sve njegove krajnje tačke: Japan, Novi Zeland, Čile, Aljaska, Vankuver… I svuda sam sretao „naše”, koje smo godinama pogrešno zvali „Srbi u rasejanju” (a nisu samo Srbi), a sada smo došli na umereniji izraz – naša dijaspora. Ta dijaspora broji oko pet miliona ljudi, a to je bar koliko dve trećine onih koji su ostali u matici. I uvek sam koristio priliku da uspostavim kontakt s dijasporom, da tim ljudima pomognem u projektima, da ih podržim u velikim planovima, ali i da ih saslušam u njihovim „jadikovkama”. A one se svode na zanemarivanje dijaspore, na nedovoljno angažovanje države oko

UVOD iz knjige dr Đure Zatezala: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. – II izdanje

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II izdanje Uvod Svjedočanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preživjelih svjedoka što se sve događalo i na koje sve načine mučenički stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitko nije zapisao njihove patnje. Zločinci koji su svoje izjave davali na poslijeratnim suđenjima, tek djelomično govore o istini i o onome što se sve dešavalo na gubilištima, jer je svaki zlikovac i na sudu kada se branio, svim snagama umanjivao zlodjela koje je počinio. Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustaškim zločinima ostale nedorečene i prešućivane, i zbog onoga

Jerko Zovak: Kad episkop srpski ušutkuje srpskog episkopa zbog broja žrtava u Jasenovcu (2018)

PAMTIMO!!! Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovan tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac. Episkopi Atanasije Jevtić i Jovan Ćulibrk (Foto: Google/Sbplus.hr) Nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o „700 hiljada ubijenih Srba” u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: “Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…”. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’. Uvelikom intervju, kojeg je Jutarnji list objavio 27. veljače 2016. godine pod naslovom: ‘Komunistička optužnica ne može biti polazna točka razgovora o Stepincu’, episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk (rođen 16. travnja 1965. godine u

Obeležena godišnjica smrti majora Milana Tepića

Juče je obeležena 31. godišnjica smrti majora Milana Tepića. Hrabrom majoru počast je odata polaganjem venaca na spomenik u ulici u Beogradu koja nosi njegovo ime. Ministar odbrane Nebojša Stefanović predvodio je državnu ceremoniju polaganja venaca i odavanja počasti majoru Milanu Tepiću, prenosi se u saopštenju. Poručio je da su ljudi kao što su bili Tepić i vojnik Stojadin Mirković „utkali svoje živote u temelje naše otadžbine i bili odani vojničkoj zakletvi do poslednjeg daha“. Dužni smo, naveo je, „da gradimo i jačamo Srbiju svakog dana, kako bi buduće generacije i Mirkovića i Tepića i svih drugih porodica u ovoj zemlji živele u miru i blagostanju“. Stefanović je položio venac

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav

Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u „Jasenovcu“. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. februara 2016. godine. Sa nekoliko prijatelja koji su zdravice zalili dobrom kapljicom i uz dvadesetak pristiglih čestitki sa najboljim željama, Milan Bastašić je nedavno „načeo“ 85. godinu. Za osam i po decenija, u njegovoj „knjizi života“, ispisane su mnogobrojne stranice. Većinom one najlepše, posvećene životnim radostima i uspesima. Ipak, negde na njenim prvim stranama, život je pokazao i svoju neljudsku, zversku, bezumnu stranu, ostavivši teške, duboke tragove ustaške kame

Vasilije Krestić: Starije vrednosti su degradirane i odbačene a novije su u mnogočemu nakaradne, razorne i neprihvatnjive

Nevelika grupa istoričara, ne samo iz Muzeja žrtava genocida nego i izvan njega, zlonamerno falsifikuje istoriju. Takvim svojim postupcima izlaze u susret Hrvatskoj i Hrvatima koji, u nameri da umanje zločine, govore o 700.000 žrtava kao srpskom mitu. Vasilije Krestić (1932.) srpski  istoričar, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji i akademik SANU. Bavi se istorijom Srba i Hrvata, srpsko-hrvatskih odnosa i jugoslovenske ideje. Posebno je izučavao političku istoriju, istoriju društva i društvenih pokreta, kao i kulturnu istoriju. Iz tih oblasti napisao je i objavio više od 250 radova (monografija, studija, članaka, rasprava i eseja ). Među značajnijim delima je „Srbi u Ugarskoj (1790-1918)“. Radovi su mu prevođeni i

„Bežite živi, idu mrtvi!“ – dan kada je 62.000 Srba odlučilo sudbinu Velikog rata /foto/

Nakon stravične zime 1916. godine i povlačenja preko Albanije malo ko je u svetu verovao da Srbija još uvek postoji. Zemlja je bila okupirana, narod na umoru, a Vlada i kralj rasejani po Evropi. Ipak, sredinom septembra 1918. godine sve se promenilo. Kada je Austrougarska napala Srbiju 1914. godine, Srbija je odgovorila žestoko i hrabro. Ipak, do 1915. godine pred njom se postavila samo jedna opcija – povlačenje. Sa vojskom, Vladom i ostarelim kraljem Petrom bežao je i narod. Put je vodio preko nepristupačnih predela Albanije, a zima i hladnoća su se pobrinule da se povlačenje pretvori u golgotu u kojoj je stradao nezapamćen i nikada konačno utvrđen broj ljudi.

KAKO JE UBIJALA UDBA: Jugoslovenska industrija smrti za dva meseca likvidirala 59.000 ljudi!

Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Kako otkriva Ekspres naslednici Ozne – Udba, DB, BIA slede i danas neke tragove “slavne prakse” u njihovom ratu u ogledalu sa neprijateljima naroda Srbi su prvaci sveta u mnogim disciplinama, ali svoje savršenstvo, po kojem bi se zaista mogli zvati nebeski narod, dosegli su onog trena kad su napravili mehanizam za likvidacije, torture, proizvodnju savršenog straha i omraze. To “savršenstvo” se

Dr Dušan J. Bastašić Foto: SRNA

Dušan Bastašić o rezultatima popisa u Hrvatskoj: Na kraju neće ostati ni srpski grobovi

Većinu ljudi srpske nacionalnosti koja trenutno živi u Hrvatskoj čine oni starijeg životnog doba. I oni su se vratili na svoja ognjišta da “završe posao”. Da umru. Kada i oni “odu” nakon njih neće ostati ni grobovi, jer hrvatska država sistematski uklanja i srpske spomenike i obilježja, uz obrazloženje da nisu plaćene komunalne naknade. Brišu sve potencijalne tragove bilo kakvog postojanja Srba na tim prostorima. I u taj proces se uključila i hrvatska istoriografija pa se tako sve češće može čuti da su Srbi u Hrvatskoj posrbljeni katolici ili Vlasi. Istakao je ovo za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić povodom rezultata posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, koji

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.