arrow up

Podijelite vijest:

Naivci u Komandi garnizona Bjelovar

Na povratku u Grubišno navratio sam se u vinograd i neugodno se iznenadio kad sam vidio otvoren prozor na podrumu. Provala. Natočio sam kanister vina, improvizirano pritvorio prozor i krenuo kući. Na putu vidim već opisane detalje – u Bjelovaru vidim ljude u maskirnim uniformama, ne vidim nikoga u SMB-uniformi. Odlučim se da navratim u Nartu. Tu imam prijatelja pa da čujem kako to sve oni doživljavaju. Posjedio sam malo duže pa dođoše i dva oficira koje sam poznavao od ranije. Otvoreno sam izrazio čuđenje o njihovoj naivnosti i lakomislenim pogledima na nastalo stanje. Upozorio sam ih na Bjelovar i Klokočevac 1941, te da je protest učitelja i đaka scenarij za napad na kasarnu. Rekoh im da ih unaprijed žalim kao ljude, ali ne i kao profesionalce. Ispratili su me sa uzdržanim osmjesima. Realnost u koju nisu na vrijeme povjerovali, poslije mjesec i pol dana koštala ih je glave.

Prolazim pored šume Kukavice. Vidim stražara. Tu je, znači, ta baza odakle se bjelovarski specijalci zalijeću, a ponekad i nalijeću. U Orlovcu navratim kod Jove Daljuga. Zabrinut je. Priča mi da mu je navraćao izvjesni problematičan čovjek, lopov, i da ga tješi kako njega nitko neće dirati! Čak mu nudi nekakve aranžmane, kombinacije sa ljudima i novcem koje ovaj, zabezeknut, ne može da shvati! „Ne znam Jovo“, rekoh, „mene još ne obilaze“. Budući da sam tu blizu kuće, popio sam sa njim nekoliko čašica, kao i uvijek dobre rakije. „Znaš, čini mi se da se i ambasador nekako promijenio“, kaže on. „Ništa čudno, moj Jovane. Koliko se njih promijenilo“, odgovaram i pričam mu za Valenta u Zagrebu koga on dobro poznaje. „Rekao sam ti, Jovo – ono kad je tvoj ambasador jesenas bio u Zagrebu po liniji ’Češke besede’, to je bila organizirana mreža, da me podsjeća na ono što su rekli 1941. godine: ’Mi smo Nijemci’“, kažem mu! Tako Jovo ostade u većoj nedoumici nego što sam ga našao.

 

< Komšije, šahovnice i „četnici“                                          Sadržaj                                           Njima je sve dozvoljeno >

 

NAJNOVIJE VIJESTI

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko naselje Svjedoči: Rođen sam 7. januara 1937. godine u okolini Foče.

Rade Gavrilović

Rođen 10. maja 1933. godine u selu Kadin Jelovac, opština Dubica Svjedoči: Moji

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​