fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

NADGROBNA PLOČA ZA ŽRTVE USTAŠKIH ZLOČINA

Prema zvaničnim podacima, u Srebrenici i na Zalazju prije 72 godine ubijeno je 228 Srba, od kojih 80 djece. Prema nezvaničnim podacima, ta dva dana ubijeno je više od 250 srpskih civila u Srebrenici i okolnim selima.

Polaganje vijenaca kod spomen kosturnice

Polaganje vijenaca kod spomen kosturnice

Priredio: Miro PEJIĆ

Kod Spomen-kosturnice žrtvama ustaškog zločina u Srebrenici služen je parastos za više od 250 srpskih civila koje su ustaše ubile na drugi dan pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine i treći dan Trojčindana na Zalazju.

Na Spomen-kosturnicu, u kojoj su, kako je napisano, položeni zemni ostaci nekih žrtava, postavljena je nadgrobna ploča na kojoj je navedeno da je 29. jedinica natporučnika Nezavisne Države Hrvatske Josipa Kurelca, u nadiranju ka Drini, počinila genocid nad srpskim narodom ubivši 2.262 srpska civila, među kojima 430 djece.

Prema zvaničnim podacima, u Srebrenici i na Zalazju prije 72 godine ubijeno je 228 Srba, od kojih 80 djece. Prema nezvaničnim podacima, ta dva dana ubijeno je više od 250 srpskih civila u Srebrenici i okolnim selima.

Prislužene su svijeće za pokoj duša ubijenih, a delegacije Boračke organizacije, organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca, kao i nestalih civila, te delegacija Srba članova opštinskog rukovodstva Srebrenice položile su cvijeće.

Parastos je služio srebrenički sveštenik Aleksandar Mlađenović u prisustvu potomaka i drugih Srba iz ovog mjesta.

„U Srebrenici su ustaše, prema njihovim pisanim dokumentima, 14. juna 1943. godine, ubile više od 155 srpskih civila, među kojima i porodicu jednog stomatologa Jevreja, kao i porodicu jednog predsjednika suda u ovom mjestu – muslimana koji je bio oženjen Srpkinjom“, navodi Miloš Nikolić.

Njegov djed Jovo sa snahom Vasilijom i jednom petočlanom jevrejskom porodicom ubijen je u kući u kojoj Miloš sada živi. Ubijena jevrejska porodica, prema Nikolićevim saznanjima, bila je u srodstvu sa književnikom Isakom Samokovlijom.

Nikolić ističe da je narednog dana u selu Zalazje ubijeno još 97 Srba (prema nekim podacima 107) među kojima 45 lica iz porodice Rakić, 16 Maksimovića i 15 Dragičevića.

U gomili ubijenih preživjelo je petoro djece – Rado i Milan Dragičević, Pero Rakić i Blagoje Stanojević koji su u međuvremenu umrli, a još je živa Rajka Rakić, udata Todorović.

Nikolić navodi da je Francetićev legionar, ustaški oficir Josip Korelec, zbog pogibije svog brata u borbama kod Srebrenice, naredio da se izvrši odmazda i predvodio je masakriranje koje su ustaše, uz pomoć domaćih pristalica, svirepo počinile nad srpskim civilima.

Ubijali su sve Srbe koje su zatekli u kućama. Stradale su mnogočlane porodice – Stevanović, Krstić i druge. Ubijeno je pet članova porodice pekara Ostoje Stevanovića kao i 15 civila iz srebreničkog sela Brežani koji su se tog dana zatekli u Srebrenici.

„Među ubijenim nije bio nijedan vojnik, a civili su ubijani svirepo i na različite načine“, priča Miloš Nikolić.

Prema njegovim riječima, ploče sa imenima nastradalih nalazile su se u srebreničkoj crkvi, ali su u posljednjem ratu polupane i odnesene jer su „potomci srpskih ubica htjeli da izbrišu istorijske činjenice i pamćenje o srpskom stradanju na ovom prostoru“.

Postavljena je nova ploča sa srpskim obilježjem u znak sjećanja na žrtve.

Spomen ploča

Spomen ploča

Nikolić navodi da broj i imena nastradalih 14. juna 1943. godine na ovom području nikada nisu tačno utvrđeni jer to nije bio interes komunističkog sistema, ali je nakon Drugog svjetskog rata taj ustaški oficir osuđen u Zagrebu i kažnjen na neku simboličnu zatvorsku kaznu.

Ubijeni su bačeni i djelimično zatrpani u jamu u blizini današnje policijske stanice, odakle je prilikom izgradnje kolektora dio posmrtnih ostataka 1971.godine prenesen u ovu kosturnicu, a dio iz drugih jama nikada nije dostojno sahranjen.

U Drugom svjetskom ratu nestala su sva srpska sela na širem području Sućeske, kao što su Slatina, Lipovac, Žedanjsko, Šušnjari i još neki srpski zaseoci. Srpska imanja su nakon rata, na neobjašnjiv način, zaposjeli i koristili muslimani.

Današnjem parastosu prisustvovao je Cvijetin Maksimović, čiji je djed Bogdan jedini iz porodice Maksimović, preživio pokolj na Zalazju, jer je ranije bio odveden u zarobljeništvo u Njemačku odakle se vratio 1945. godine.

Prema njegovim riječima, u Spomen-kosturnici nisu položene kosti nikavih imaginarnih antifašista nego Srba koje su ubile ustaše.

On navodi da se ove žrtve i zločini ne smiju zaboraviti i da su srpska pokoljenja dužna da se prisjećaju mučenika i odaju im poštu.

Izvor: tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2014/srna.png

Vezane vijesti:

SUTRA PARASTOS ŽRTVAMA USTAŠKOG ZLOČINA – Jadovno …

Sedamdeset godina od zločina u Zalazju kod Srebrenice …

Zalazje- srpske žrtve niko ne primjećuje – Jadovno 1941.

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: