Mr Goran Latinović: Islamizacija kao vjerska tolerancija i deset genocida nad ”Bošnjacima”(2)

Datum objave: ponedeljak, maj 9, 2011
Veličina slova: A- A+
Goran Latinović
Goran Latinović

Frontal.RS donosi drugi nastavak feljtona o muslimanskim udžbenicima istorije i nenaučnoj indoktrinaciji novih naraštaja.

Piše: mr Goran Latinović
Osvanulo tursko sunce

Dolazak Turaka i proces islamizacije domaćeg stanovništva (iako se umjesto termina ”islamizacija” u udžbeniku isključivo upotrebljava sintagma ”prelaženje na islam”), Enes Pelidija i Fahrudin Isaković predstavili su kao pozitivne promjene u istoriji Bosne. Oni pišu da je položaj kmetova u Bosni bio izuzetno težak ”pa će dolazak Osmanlija znatan broj ljudi dočekati kao vrijeme olakšice i reda. To je jedan od razloga prelaska srednjovjekovnog bosanskog stanovništva na islam”.

Oni smatraju da je islamizacijom bilo daleko više obuhvaćeno bogumilsko stanovništvo, nego pravoslavno i rimokatoličko i tvrde da nije bilo nasilne islamizacije. Autori ovog udžbenika kažu da je u XVII vijeku 75% stanovništva Bosanskog elajeta, koji se prostirao ”od Šapca do Jadrana i od Zvečana do Virovitice”, pripada-lo islamskoj vjeroispovijesti. Pelidija i Isaković pišu da je u vrijeme uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni ”bila prisutna vjerska tolerancija. (…) Da je postojala vjerska tolerancija, vidi se i na drugim primjerima. Muslimani su poštovali i posjećivali pravoslavna kultna mjesta, kakva su Bogorodica u Čajniču i grob sv. Save u Mileševu”.

Islamizacija, koju domaći i strani izvori često nazivaju turčenjem i poturčivanjem u velikom broju slučajeva vršena je pod direktnim pritiskom i uz korišćenje grube sile pod prijetnjom smrću. Procesom islamizacije bile su zahvaćene sve zatečene religije, a zabilježen je visok procenat prevjeravanja srpskog pravoslavnog stanovništva u Staroj Raškoj i istočnoj Hercegovini, čak i na području manastira Mileševe. Pop Vuk zapisao je u Sarajevu 1516. godine o islamizaciji u Bosni: ”Tada u te dane u toj zemlji bješe veliko umnožavanje agarjenskih čeda, a pravoslavne vjere hristianske u toj zemlji veliko umaljenije”.

Jedan od vodećih istoričara italijanske renesanse Paolo Đovio zapisao je 1555. da su Turci postali od onih Srba koji su bili podstaknuti vojničkim platama i pljačkom. U priču o ”vjerskoj toleranciji” ne uklapa se ni činjenica da su Turci, osim što su rušili stare već postojeće bogomolje, ili ih pretvarali u džamije, zakonom zabranjivali podizanje novih hramova.

BiH je država i za turskog vakta

Pelidija i Isaković pišu da su uprkos viševjekovnoj osmanskoj upravi narodi Bosne i Hercegovine zadržali ”svoj bosanski jezik. (…) Umjesto povezanosti na osnovi etničkog porijekla ili vjerske pripadnosti Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Jevreji u Bosni i Hercegovini uspostavili su kult komšiluka. U narodu je bilo rašireno shvatanje da je komšijsko pravo jače od rodbinskog pa se na toj osnovi temeljilo povezivanje ljudi”.

Inače, u čitavom udžbeniku ”Bosna i Hercegovina” je prikazana kao poseban politički subjekt i nakon dolaska Turaka, kao da državnost srednjovjekovne Bosne njihovim dolaskom nije prekinuta. Otud i stalna upotreba pojma ”Bosna i Hercegovina” znatno prije austrougarske okupacije 1878. odnosno Prvog zasjedanja ZAVNOBiH–a i Drugog zasjedanja AVNOJ–a 1943. godine. U tekstu pod naslovom Specifičan položaj Bosne i Hercegovine autori udžbenika za šesti razred osnovne škole pišu da je Karlovački mir iz 1699. za ”Bosnu i Hercegovinu izuzetno značajan jer su njime prvi put međunarodno priznate njene sadašnje granice, koje su u narednim desetljećima doživjele samo manje korekcije”.

Pelidija i Isaković posebnu pažnju posvetili su bici kod Banje Luke 1737. za koju kažu da ”predstavlja jednu od prvih stranica bošnjačke samosvijesti. Bojem pod Banja Lukom 1737. g. Bosanski muslimani ili Bošnjaci, rođeni su kao narod ili moderna nacija”.

Genocid, genocid, genocid…

U tekstu pod naslovom Genocid i devastacija nad Bošnjacima – Istraga ”poturica” Pelidija i Isaković pišu da je austrijskim osvajanjem Like i Krbave 1689. godine počinjen ”prvi od brojnih genocida (lat. gens – rod, pleme + occidere – ubiti) nad Bošnjacima zbog njihove vjere. Smatra se da je nad Bošnjacima u narednim stoljećima (do sada) izvršeno još devet genocida”. Oni dodaju da je izvršen pokolj nad ”Bošnjacima” u Crnoj Gori 1711. što je bilo samo uvod ”za nove zločine nad Bošnjacima u narednim stoljećima”.

Dakle, kao što su ”Bošnjaci” svi stanovnici srednjovjekovne bosanske države bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, tako su ”Bošnjaci” i svi stanovnici Bosanskog pašaluka u okviru Osmanskog Carstva, pa i u vrijeme njegovog najvećeg obima, s tim da se ”bošnjačko” ime češće počinje vezivati za pripadnike muslimanske vjeroispovijesti. Istovremeno, u prvom muslimanskom udžbeniku za šesti razred osnovne škole Srbi se pominju isključivo u nastavnim jedinicama o Srbiji, a u nastavnim jedinicama o Bosni oni se pominju kao ”kršćani” ili ”pravoslavni”. Pod njihovim etničkim imenom Srbi su kao stanovnici Bosne pomenuti samo jednom, ali i tada govore ”bosanskim” jezikom. Enes Pelidija i Fahrudin Isaković autori su i prvog muslimanskog udžbenika za drugi razred gimnazije. Ovaj udžbenik je neznatno dopunjeniji i ne donosi ništa novo.

U istom maniru nastavljeno je s predstavljanjem prošlosti i u prvom muslimanskom udžbeniku za sedmi razred osnovne škole. Autori ovog udžbenika pišu da su Srbi tokom ustanka (1804–1813) ”pokazali bezobzirnu surovost prema musliman-skom stanovništvu i njihovim svetinjama”. Oni dodaju da su srpski ustanici nakon prvih vojnih uspjeha pristupili ”protjerivanju muslimanskih žitelja iz krajeva koje su osvojili”. U udžbeniku nema ni riječi o nasilju nad Srbima koje je dovelo do ustanka, kao ni o turskim odmazdama nakon njegovog sloma. O pljačkanju i robljenju Srbije 1813. jedan turski oficir je zapisao: ”… i najneznatniji vojnici slali su svojim kućama po dvanaestinu volova i ovnova. Jedva se, doista, verovati može koliko su mnogo rogate marve i ovaca imali Srbi, i koliko smo im pootimali. Puto-vi po Bosni krčali su od stoke i od robova iz Srbije što su u Bosnu terani”.

Agresori, koji se negdje još nazivaju i Srbi

Ali je zato istaknuto da su srpski ustanici 1815. ”jasno pokazali da žele eliminisati muslimane iz ovih krajeva”. U nastavnoj jedinici Bosna i Hercegovina krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća Tepić i Isaković pišu da je okupljanje ”bosanske” vojske počelo ”kada su srpski ustanici počeli da čine zla nad muslimanskim stanovništvom, ubijajući ga i ne obazirući se na spol i na godine”. Uprkos porazu u bici na Mišaru ”bosanske snage vratile su preko Drine Srbe koji su privremeno prodrli na bosansko tlo”. Autori ovog udžbenika kažu da je, pored ustanka u Srbiji, izbio i ustanak ”kršćana” oko Dubice, Banje Luke i Gradiške. Ni ovdje se Srbi ne pominju, a poglavlje završava konstatacijom da je ofanziva ”bosanske” vojske protiv srpskih ustanika 1813. pokazala da je ona ”u stanju da pobijedi sve one koji napadnu na njihovu zemlju”.

Na 56. i 57. stranici ovog udžbenika prikazane su dvije istorijske karte na kojima je na teritoriji Bosne otisnut polumjesec sa zvijezdom i preko čije teritorije piše ”Turska”, odnosno ”Bosanski pašaluk”.

Tepić i Isaković pišu da je u Načertaniju izražena otvorena teritorijalna pretenzija na Bosnu i Hercegovinu i da je ono ”postalo osnovni akt velikosrpske spoljne politike do današnjih dana”. U nastavnoj jedinici Bosna i Hercegovina od sredine XIX. stoljeća do 1875. godine Ibra-him Tepić i Fahrudin Isaković pišu da je u prvoj polovini XIX vijeka došlo do pokreta ”bosanskih kršćana” koje je Srbija koristila za svoje ”osvajačke ciljeve”, a njene tajne organizacije u Bosni i Hercegovini okupljale su i omladinu ”uvjeravajući je u srpsku pripadnost”.

(Kraj drugog dijela)

Izvor: Frontal

 

Vezane vijesti:

Mr Goran Latinović: Srednjovjekovna Bosna bez Srba (1)

Mr Goran Latinović: Integralno bošnjaštvo ili muslimansko bošnjaštvo (3)

Mr Goran Latinović: Kontinuitet “srpskih zločina“ nad muslimanima (4)

Mr Goran Latinović: Humanost Mladih muslimana (5)

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top