Monodrama ,,Tuga koja traje cijeli život“ u Subotici

Prošlo je jedno lijepo ljeto u miru i slobodi. Bilo je puno sitnih

Oba prozora na kuhinji su otvorena. Čuje se nekakav razgovor. Mama nešto radi

Gledamo iz vlaka okolinu – kuće, dvorišta, njive… Istini za volju, ne poznamo

Sad imamo slobodan izlaz u grad. Preporučiše nam da ne čekamo mrak. Tramvaji

Put do Apatina brzo je prošao. Nekima je to bila prva vožnja vlakom

Idemo prema haustoru. Nekako se šutke okrećemo i na nekakav poseban način opraštamo

Vozni red postoji – sve se završava u Bajmoku petnaestog jula. Svjedodžbe će

Zdvojni i neraspoloženi su oni koji nisu primili pisma, pa onda, po običaju,

Crvena armija, saveznici i naši drugovi pobijedili su i još pobjeđuju na frontu,

Dođe i polovica maja. Učimo u poslijepodnevnim satima, a Stevo Labant već sa

Jedino slobodno vrijeme nam je dok slušamo radio-vijesti i nedjelja. Poslije jednog ručka,