
Istražujući porijeklo svoje porodice otkrio sam da je naša prapostojbina Makedonija (Stara Srbija), da su se kao srpsko plemstvo junačko borili u Kosovskoj bitci, nakon nje preko Crne Gore došli u Dalmaciju, Hercegovinu, Bosnu i Liku.
Jedan dio njih je tek u 18. vijeku prešao na katoličku vjeru.
A od 20. vijeka su po difoltu postali Hrvati.
I kako meni onda neko može zabraniti da budem Srbin, kad su svi moji preci do 20. vijeka Srbi bili?
Zar zato što se neki moj predak slomio sa inkvizitorskim vatikanskim nožem pod grlom i prešao na katoličanstvo da spasi svoju porodicu, ženu, djecu, zar da ja ne budem Srbin?
Evo, ja se nisam slomio, ispravljan njegovu grešku!
Svi moji preci koje često sanjam bili su SRBI i ja im se klanjam!
Izvor: Srbin.info – Mislav Horvat
Vezane vijesti:
Odbrana SPC od Vatikana: Zašto je svakom vremenu potreban …
Pod tuđim krstom: Vatikan krsti krštene (1) – Jadovno 1941.
Pokušaj sistematskog unijaćenja pravoslavnih žitelja …
BORBA PROTIV UNIJAĆENjA – Jadovno 1941.