Sedamdeset godina od hercegovačkog ustanka protiv fašističke NDH i njene politike istrebljenja Srba nije dobio ni približno dužne pažnje u srpskim medijima. Frontal.RS će pokušati da malo popravi stvar.
Trećeg juna 1941. u nevesinjskom selu Donji Drežanj došlo je do prvog sukoba srpskog stanovništva i ustaških jedinica, na rijeci Zalomci. Poučeni pokoljem u selu Udrežnje, Drežanjci nisu htjeli u smrt bez borbe, i nisu dozvolili ustašama da uđu u njihovo selo.
Gacko se podiže 6. juna, napadaju se ustaške kasarne i stanice u Kazancima i Jaseniku, 15. juna se potiskuje odred Crne Legije, 26. ustanici obaraju 3 ustaška laka aviona, a na Vidovdan oslobađaju Avtovac kod Gacka. Neki ove događaje navode kao prvi ustanak protiv fašizma u pokorenoj Evropi.
Zvanično, početak ustanka u Jugosalaviji proslavićemo 27. juna, kada je KPJ proglasila ustanak, pet dana nakon što je pukao savez Njemačke i SSSR, a Nijemci krenuli na SSSR, dok se prvi ustanak u BiH registruje 27. jula kada je oslobođen Drvar.
Kao što se vidi iz opisanog, borbe po Hercegovini su bile mnogo ozbiljnije od puškaranja Žikice Jovanovića Španca 7. jula, kada je na seoskom zboru u Beloj Crkvi ubio dva žandarma. Taj dan i čin se uzima za početak ustanka u Srbiji.
Nije stoga jasno zašto za početak ustanka ne uzima 3. jun, osim što ta pobuna nije imala komunistički karakter. Ustanici nisu imali nikakav ideološki predznak, i podjele na četnike i partizane su došle kasnije. Zajednička je bila borba za biološki opstanak srpskog naroda.
Istorijsko pamćenje zlatne ribice
Ustanak u Drežnju 3. juna i Brljevu kod Gacka 6. juna obilježeni su skromno, bez zvaničnika sa najvišeg nivoa i bez medijske pažnje.
Kada se budu obilježavali zvanični datumi, vjerovatno će uslijediti reakcije i prepirke sa lažnim partizanima iz SDP, pa će se prilikom pomena na Jasenovac govoriti kako bi stranci bolje razumjeli šta nam se desilo devededetih, da znaju za Jasenovac.
Ali se nećemo potruditi da sistemski raščistimo stvari. Da dostojno obilježimo hercegovački ustanak, da se organizuje naučni skup koji će mu dati zasluženo mjesto u istoriji i da se za njega čuje u svijetu. Pa Bože zdravlja, možda neko bez tendera dobije pare da snimi film o hercegovačkom ustanku.
Isto važi i za sjećanje i obilježavanje Jasenovca. Jedan dan u godini nije ništa, već bi smišljenim i sistematskim djelovanjem trebalo širiti istinu o tom logoru, i genocidu koji simboliše. Samo kad bi se tu uključila i država, a ne posao prepustiti samo pojedincima koji će svoju korist pretpostaviti višem cilju.
Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost, pisao je Orvel. Stoga se o prošlosti i istorijskoj istini mora brinuti. Niko se ne može opravdati rečenicom „mi smo bili na pobjedničkoj strani“ ukoliko želi da frizira istoriju. Pokazalo se da se to može tragično odraziti na budućnost.