Maja Vidović: Istorija nas je više puta naučila koliko je skupa cijena nesloge

Ponekad je dovoljno da, umjesto što jedni drugima tražimo mane, otvorimo te stare, prašnjave stranice istorije i podsjetimo se šta se dešava onda kada sami postanemo najveći protivnici jedni drugima.

Kao dijete najljepšeg grada 76230, na ušću dvije rijeke, i kao neko ko sebe smatra potpuno apolitičnim, ipak osjećam moralnu obavezu da kažem nekoliko riječi.

Razvoj jednog grada ne znači brisanje njegove prošlosti. Naprotiv, istinski razvoj podrazumijeva da čuvamo ono što je vrijedno iza nas, a istovremeno stvaramo bolje uslove za život sadašnjih i budućih generacija. Gradovi žive onoliko koliko su njihovi stanovnici spremni da ih grade, uređuju i vole. Zato svaki projekat koji doprinosi ljepšem, funkcionalnijem i uređenijem Šamcu zaslužuje podršku, bez obzira na to ko ga je pokrenuo. Ukoliko nešto predstavlja kulturno-istorijsko nasljeđe, postoje institucije i zakonski mehanizmi koji su pozvani da ga štite.

Жao mi je što mnoge dobre stvari nisu urađene mnogo ranije. Da jesu, možda bi danas više naših ljudi živjelo ovdje, gradilo svoje porodice i budućnost u svom gradu, umjesto što veliki broj njih dolazi samo tokom ljetnih mjeseci, kao gosti u mjestu u kojem su nekada živjeli (a možda i mene čeka slična sudbina).

Ono što me, ipak, najviše rastužuje u svemu ovome jeste kada u javnom prostoru prepoznam omalovažavanje Republike Srpske ili srpskog naroda. Što se nažalost, sve češće dešava. Svako ima pravo na svoje mišljenje, na kritiku i na različite stavove. Ali isto tako, svako ima obavezu da tuđe dostojanstvo poštuje. Ljubav prema sopstvenom narodu nikada ne bi smjela biti razlog za vrijeđanje tuđeg, kao što ni neslaganje ne bi smjelo prerasti u provokaciju ili omalovažavanje.

Istorija nas je više puta naučila koliko je skupa cijena nesloge. Upravo zato vjerujem da bi svako od nas trebalo da stavi interes zajednice ispred ličnih sujeta. Neka nam prošlost ne bude teret, već učitelj. Ponekad je dovoljno da, umjesto što jedni drugima tražimo mane, otvorimo te stare, prašnjave stranice istorije i podsjetimo se šta se dešava onda kada sami postanemo najveći protivnici jedni drugima.

Na kraju, ovo nije politička poruka. Ovo je poruka nekoga ko voli svoj grad, poštuje svoju Republiku Srpsku i iskreno želi da najljepši grad 76230 bude mjesto u kojem će se ljudi prepoznavati po međusobnom poštovanju, radu i slozi, a ne po podjelama. Jer gradove ne čine ulice i zgrade već ljudi. A najljepši grad je onaj u kojem znamo da čuvamo i ono što smo naslijedili i ono što zajedno gradimo.

Eto toliko grade moje, možda dođu neka bolja vremena te mladalačka mudrost prevlada staračku bahatost.

Izvor: Maja Vidović – Fejsbuk stranica