Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (2)-PODIJELI PA VLADAJ

Takozvani „pokretni prijeki sudovi“ već u junu 1941. godine postaju osnova cjelokupnoj sudskoj praksi ustaškog režima

Sljedeći dan PAVELIĆ je donio odredbu o imenovanju „Prve Hrvatske Državne Vlade“ u kojoj je za sebe označio položaj „Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske“. U toj vladi obavljao je dužnost predsjednika i ministra vanjskih poslova. Što se tiče uspostavljanja granica Nezavisne Države Hrvatske o tome su odlučivale, u krajnjem slučaju Njemačka i Italija, koje su Pavelića dovele na vlast.

Ne ulazeći podrobnije u sve tajne i javne pregovore, potrebno je konstatirati da su granice između Italije i Nezavisne Države Hrvatske regulirane Rimskim ugovorom potpisanim 18. svibnja 1941. godine. Italija je dobila najrazvijeniji dio hrvatske obale, dok je Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prepušten teritorij od znatno manje ekonomske i pomorsko-prometne važnosti.

Uskoro talijanska okupacijska vojska predala je vlast ustašama na područjima koja su pripojena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali je iz naredbe generala AMBROSIJA, komandanta Druge talijanske armije, (od 20. svibnja 1941. godine) vidljivo, da se, zapravo, talijanske okupacione trupe ne povlače s tih područja, nego imaju samo drugi status: prestaju biti okupacijske snage, ali imaju značaj vojske koja je stacionirana na području „prijateljske i savezničke“ Nezavisne Države Hrvatske.

Kasnije je regulirana granica Nezavisne Države Hrvatske i Italije na zapadnim i južnim dijelovima, a neuspjehe oko razgraničenja Nezavisna Država Hrvatska je imala i s Mađarskom, jer je Međimurje pripojeno toj državi. U određivanju granica Nezavisne Države Hrvatske došli su do izražaja, prije svega, interesi okupacijskih sila – podijeli pa vladaj.

Na unutrašnjo-političkom planu mjere ustaških vlasti i ustaškog pokreta težile su za tim da što prije organiziraju upravu i da pročiste zatečeno činovništvo i vežu ga za ustaški pokret, u čemu su samo đelomično uspjeli kod srednjeg i nižeg stanovništva.

Značajan korak u organizaciji upravnog aparata predstavljala je odluka o uspostavljanju velikih župa u lipnju i srpnju 1941. godine – kada su osnovane 22 velike župe. To je činilo, prema mišljenju poglavnika Pavelića, posljednju etapu u izgradnji ustaške vlasti. Dakle, u to vrijeme, budući da je u Nezavisnu Državu Hrvatsku bila uključena i Bosna i Hercegovina, ona je imala površinu od 102.000 četvornih kilometara i dijelila se na 141 kotar, 18 kotarskih ispostava, 31 grad, te oko 1.000 općina.

Ukupno je na tom području, prema približnim procjenama, živjelo više od šest milijuna stanovnika, među kojima oko dva milijuna Srba i oko 40.000 Židova.

Usporedo s uspostavom upravnog aparata ustaške vlasti izgrađivale su i ustaški pokret, kako njegove političko-organizacijske grane (različite organizacije ustaškog pokreta), tako isto „ustašku vojnicu“ i „ustašku nadzornu službu“. Od svibnja 1941. godine pristupilo se je i organiziranju raznih nižih institucija ustaškog pokreta, kao što su bili rojevi (ustaška jedinica na području općine), logori (skup svih tabora na području kotara) i stožeri (skup svih logora na području velike župe).

PRIJEKI SUDOVI: Zagreb, Bjelovar, Osijek, Karlovac, Petrinja, Bihać, Banja Luka, Derventa, Brčko, Tuzla, Travnik, Sarajevo, Gospić i Mostar

LOGORI: Lepoglava, Lobor, Koprivnica, Virovitica, Gornja Rijeka, Sisak, Jasenovac, Gradiška, Slavonska Požega, Donji Miholjac, Đakovo, Zemun, Vinkovci, Višegrad, Kruščica, Kostajnica, Jaska, Jadovno i Pag.

STRAHOVLADA BEZ PREMCA

Bitni faktori u realizaciji koncepcije ustaške države bile su razrađene metode u provođenju rasne politike. Cilj je bio da se od Nezavisne Države Hrvatske stvori „čisti hrvatski životni prostor“ koji će omogućiti samo postojanje „čiste hrvatske nacije“. Da bi se, po ustaškom pokretu, to ostvarilo, trebalo je u prvom redu ukloniti Srbe i Židove, koje su ujedno proglasili „najvećim neprijateljima hrvatskog naroda, te da im zato „nema mjesta u Hrvatskoj“.

Tom uništavačkom sistemu ustaški pokret nastojao je dati karakter legalnosti i kroz kazneno zakonodavstvo, ali i putem sistema odgovarajućih institucija. Pri svemu tome, potrebno je ovđe naznačiti i drugi bitan faktor u cilju ustaškog ostvarivanja „čiste hrvatske nacije“ što se ogledao u tendenciji tzv. „unutrašnjeg prečišćavanja“. Pod tim se je podrazumijevalo istrebljenje svih onih Hrvata i muslimana koji su zbog svog „nehrvatskog ponašanja“ označeni kao izdajnici.

Iz dosad iznijetog vidljivo je da je sistem ustaškog terora imao s jedne strane rasnu, a s druge strane političku komponentu. U praksi – to je značilo potpuno biološko uništenje i progone židovskog i srpskog stanovništva i onih dijelova hrvatskog i muslimanskog stanovništva koje se, bez obzira u kojem obliku suprotstavljalo ustaškom režimu.

PRIJEKI SUDOVI – JOŠ PREČE IZVRŠENjE

Kakvi su bili temelji ustaškog pokreta, znalo se i davno prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske. Tako, u srpnju 1932. godine list „Ustaša“ donosi tekst pod naslovom „TREBA KLATI“ u kojem piše i ovo: „Ono što pije krv hrvatskog naroda, treba poklati, da se više nikada to zlo u hrvatskoj sredini ne pojavi“.

Svojim odnosom prema Židovima i Srbima ustaški pokret bavio se još u vrijeme Pavelićeve emigracije. Stoga je dolaskom na vlast i bilo moguće da već 17. travnja 1941. godine objelodane „Zakonsku odredbu za obranu naroda i države“, koju je Pavelić javno proglasio. Ona će postati formalno-pravna osnova čitavom daljnjem ustaškom „kaznenom zakonodavstvu“.

Po toj zakonskoj odredbi na kaznu smrti mogao je biti osuđen svatko onaj tko „povrijedi čast i interese hrvatskog naroda ili bilo na koji način ugrozi opstanak Nezavisne Države Hrvatske ili državne vlasti, pa makar đelo i ostalo samo u pokušaju…“

Istodobno su ustaške vlasti osnivale „izvanredne narodne sudove“ koji su imali široka ovlaštenja i slobodu ponašanja, te su na taj način udareni temelji krvavog i bespoštednog ustaškog terora kojemu je teško naći premca u povijesti. Uskoro osnovani „pokretni prijeki sudovi“ (lipanj 1941) i „veliki izvanredni sudovi“ postaju osnova cjelokupnoj sudskoj praksi ustaškog režima.

Autor:BORISLAV OSTOJIĆ, MIHAEL SOBOLEVSKI,

Ustaški koncentracioni logor Slana na Pagu – 1941.

Vezane vijesti:

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (3)- GLAVNI CILj – UNIŠTENjE LjUDI