fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Kuznjecov – lažni nijemac i diverzant

Jedan od najkorisnijih sovjetskih obavještajaca u Drugom svjetskom ratu bio je Nikolaj Kuznjecov, koji je radio u pozadini fronta pored njemačkih oficira i dostavljao važne podatke Moskvi.

Nikolaj Kuznjecov Foto: Ruska reč
Nikolaj Kuznjecov
Foto: Ruska reč

Kuznjecov je savršeno govorio više dijalekata njemačkog jezika, predstavljao se kao Nijemac, bio je izrazito hladnokrvan i posvećen svom poslu.

Kuznjecov je poticao iz bjelogardejske porodice, koja je bila odana kralju i borila se protiv crvenih i boljševika.

Njegovi su živjeli u Sibiru, ali je Nikolaj ipak stekao pristojno obrazovanje.

Kuznjecov je govorio na šest dijalekata njemačkog jezika. Uvijek se trudio da govori drugačijim dijalektom od sagovornika kako ovaj ne bi pomislio da su iz istog kraja.

On nikada nije bio u Njemačkoj i lako su ga mogle odati neke sitnice koje su bile poznate svakom žitelju određene oblasti.

Za razliku od mnogih drugih obavještajaca, čiji su podvizi još uvijek državna tajna, Nikolaj Kuznjecov je danas čuven u Rusiji, navodi „Ruska riječ“.

Prvi istraživači Kuznjecovljeve obavještajne djelatnosti bili su Aleksandar Lukin i Teodor Glatkov /poznati istoričari specijalnih službi/.

Kuznjecov je upisao tehničku školu, ali je nije mogao završiti zbog „porijekla“, te je otputovao u rusku republiku Komi da tamo radi na sječi šume i pripremi drvne građe.

Specijalne službe zapazile su budućeg obavještajca. Lokalno odjeljenje Narodnog komesarijata unutrašnjih poslova primijetilo je momka koji je za godinu dana naučio komi-permjački jezik i savršeno govorio njemački. A jednom prilikom je bez problema savladao provalnike.

Nikolaj počinje tajni rad za Narodni komesarijat unutrašnjih poslova u republici Komi i na Uralu, bori se protiv bandita i nadzire strance koji dolaze u regiju.

Kada se 1938. godine centralni aparat Narodnog komesarijata zbog Staljinovih represija suočio sa nedostatkom kadrova, Kuznjecov je upućen na službu u Moskvu.

Dobio je izuzetno rijedak položaj – postao je supertajni specijalni agent i dobio dokumente sovjetskog Nijemca Rudolfa Šmita, stan u centru sovjetske prijestonice i određenu slobodu djelovanja.

Pred rat su u Moskvu dolazile mnoge delegacije iz Hitlerove Njemačke.
Rudolf/Nikolaj vješto je uspostavljao kontakte sa vojnim osobama, diplomatama i inženjerima koji su ga tretirali kao svog sunarodnika.

Početkom rata diverzantska aktivnost u Sovjetskom Savezu nije bila na visini. Sovjetska država se pripremala za ofanzivni, a ne odbrambeni rat.

Nikolaj je neko vrijeme „stažirao“ u logoru za ratne zarobljenike, a u ljeto 1942. godine našao se kod grada Rovna sa ispravama u kojima je pisalo da je on oberlajtnant Paul Zibert.

Čovjek koji nikada nije bio u Njemačkoj teško može glumiti Nijemca. Kuznjecov je stalno morao da kontroliše svaki svoj pokret.

Na primjer, kada Rus naručuje tri krigle piva on pokazuje barmenu kažiprst, srednji i prstenjak, a Nijemac pokazuje palac, kažiprst i srednji prst. Dovoljno je u razgovoru samo za trenutak izgubiti pažnju i napraviti pogrešan gest da se izazove sumnja kod sagovornika.

Kuznjecov je, međutim, odlično savladao njemačku kulturu konzumiranja alkohola i tako je naveo njemačkog majora da popije koju čašicu više i od njega je saznao da se planira atentat na čelnike zemalja antihitlerovske koalicije u Teheranu.

Analitičari u Moskvi su od mase sitnica koje im je slao Nikolaj uspjeli da stvore jasnu sliku budućih njemačkih planova.

Istovremeno, Kuznjecov/Zibert u Rovnu vreba visoke njemačke oficire koji su bili odgovorni za zločine protiv civilnog stanovništva i likvidira ih.

Međutim, početkom 1944. godine, nakon velikog broja likvidacija koje je realizovao, oko njega se počinje stezati obruč.

On „daje“ sebi čin kapetana i seli se u Ljvov gdje uspijeva da izvrši još nekoliko značajnih diverzija, a zatim donosi odluku da se probije na rusku teritoriju.

On i njegovi ljudi uspijevaju da prođu kontrolne punktove i izađu iz grada.

Međutim, u seocetu Boratin blizu linije fronta Kuznjecov nailazi na ukrajinske nacionaliste nad kojima su hitlerovci u toj fazi rata gotovo izgubili kontrolu. U okršaju protiv njih Kuznjecov gine, zajedno sa prijateljima.

Mnogo godina kasnije, u memoarima „Obavještajna služba i Kremlj“, bivši rukovodilac Kuznjecova general Sudoplatov napisaće da je Kuznjecova pogubila „pretjerana vjera u svoju sreću“.

A sreća je zapravo bila samo posljedica njegove hladnokrvnosti, obučenosti i spremnosti da se bori za svoju zemlju, prenosi „Ruska reč“.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

VIDEO: Od ove prelepe sovjetske snajperistiknje su Nemci …

Crvena armija zauzela Berlin prije 72 godine

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: