Kuma Dragana Jovanović iz Stalovice

Kuma Dragana Jovanović iz Stalovice nam je gotovo svakodnevni posjetilac. Ona je pravi muškarac. Uz maminu i Jovankinu pomoć ona je ispekla rakiju od šljiva, kojih je ove godine bilo dosta. Napravila je i gredelj za plug jer je stari bio slomljen. Lijepo ga je ođeljala sa pođeljačem, provrtala potreban broj rupa za zavoranj i na njega pripasala plug sa lemešom. Ornice su bile u upotrebljivom stanju. Od nekuda je donijela gornji dio jarma, a donji i pletnice je sama napravila. Nametnula je mami ideju da će pomalo “prezati” krave u jaram, da se uče vući kola. To će ona raditi u dvorištu kako krave ne bi pobjegle ako se uzjogune. Počela ih je prezati i pod plug, pa bi ona i ja odrezali po koju brazdu u vrtu i voćnjaku. Ona autoritativno vodi krave, ima i podeblju šibu, a ja držim za plug pod njezinim nadzorom i primjedbama. Kaže ona da ćemo uskoro moći ići i po drva u šumu sa kravama. „Pa, koliko dovezemo. Ići ćemo puno puta i dovesti koliko nam treba. Pa ne možemo za loženje porušiti sve voćke“, bio je njezin komentar. Već je srušena stara jabuka kiselka i orah u koji je svojevremeno udario grom, pa je iz njega stalno curila nekakva crna, ljepljiva tečnost. A nije ni imao lijepo stablo da bi bio za prodaju. Njegov debeli pridanak ležao je uz rupu iz koje je izvađen. Bilo ga je lakše izvaditi presjecanjem debelih, ali površnih žila, nego ga rušiti rezanjem. Dovoz drva iz šume je veliki problem jer odlazak u šumu je rizik od susreta sa partizanima. Veliki broj komšija, gotovo svi, osjećaju se ponešto krivima za sva prohujala krvava događanja, a ne znaju kriterije po kojima bi ih partizani odabirali. Kad domobrani i ustaše u velikom broju krenu prema Peratovici ili Barni, za njima ide cijela kolona kola koja skreću u šumu da bi se nasjeklo drva. To je rijetko, pa drva za zimu neće biti dosta. Svi ruše manje vrijedna stabla voćaka. Ustaške familije u srpskim kućama ruše redom kad im zatreba drva. To rade i izbjegle ustaške familije iz bilogorskih sela, koje su se okrvarile o nedužne Srbe oktobra 1942. Oni su uselili u kuće pobijenih Srba u Grubišnom Polju 28. septembra 1942. godine i u kuće onih koji se nisu vratili iz Jasenovca i Siska, kamo su otjerani u oktobru iste godine. Priča se da svi muškarci koji idu spavati u “žicu” imaju tamo oružje kojim će braniti centar Grubišnog Polja zajedno sa domobranima, ustašama i gestapovcima. Radi toga je njihov strah od partizana još veći. Vožnja drva na kravama bila je teška. Kad bi išli putem prema livadama i šumi, one bi uporno skretale u svaki puteljak kojim smo ih ranije gonili na pašu. Tako su nastojale i u šumi skrenuti na svaki proplanak gdje su ranije napasane. Na povratku kući, valjda već žedne, išle su poslušno. Na kravama smo dovozili i obrane kukuruze, a posijali smo i nešto žita. U kačici u štaglju ima nešto vina pod komom. Nemamo pipe pa do vina dolazimo tako što idemo sa limenim loncem od litre, pritisnuvši ga uz dugu. Pod pritiskom koma vino curi u lonac. U lonac upliva i po koja jagoda grožđa, ali to nam ne smeta. Kuma Dragana misli da bi trebalo ispeći kom u rakiju dok se nije sav ukiselio. Ipak je dogovoreno da se kom baci na đubre, jer bi se pečenjem rakije potrošilo puno drva. Ta kuma Dragana je znala raditi sve poslove, pa sam joj sa zadovoljstvom pomagao i pokušavao da i sam radim.

< Pucanj iza đedovog bunara                                                 Sadržaj                                         Dobio sam upalu zglobova >