Kuća Maksovih klesara

Iako je Ustavni sud Šimunićevu žalbu odbacio sa 11 od 12 glasova, premijer Plenković pozvao se na stav usamljenog suca za kojeg je ključno bilo mišljenje istoričara Josipa Jurčevića, jednog od vrijednijih revizionista Jasenovca. To je dakle geneza premijerove tvrdnje da u hrvatskom društvu postoje različita mišljenja o pozdravu ‘Za dom spremni’

‘Jenovac i Gradiška Stara, / to je kuća Maksovih mesara. /… / U Čapljini klaonica bila, / puno Srba Neretva nosila. / Oj Neretvo, teci mi niz stranu, / nosi Srbe plavome Jadranu. / Tko je reka’, jeba li ga ćaća, / da se Crna legija ne vraća. / Oj Račane, jeba ti pas mater, / i onome ‘ko je glasa’ za te. / Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, / pozdravi nam Antu Pavelića.’

Citirani stihovi poznate ustaške pjesme, koji veličaju genocid nad Srbima i u najvećem ustaškom koncentracionom logoru, odjekivali su Jasenovcem 19. maja 2007. godine. U znak pobjede lokalnog fudbalskog kluba Jasenovac nad NK Zrinskim iz Odre Sisačke, pustili su je domaćini nedugo nakon završetka utakmice. Svemu je svjedočila i Marija Mačković, HDZ-ova načelnica Opštine Jasenovac, predsjednica kluba i članica izvršnog odbora Županijskog fudbalskog saveza, koja je nedavno dozvolila podizanje spomen-ploče s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’.

Iako je skandal u međuvremenu zaboravljen, u to je vrijeme nekoliko dana bio nacionalna tema, zahvaljujući saopštenju protivničke momčadi iz Odre Sisačke. ‘S terena u Jasenovcu otišli smo posramljeni zbog riječi pjesme kojih se stidi svaki civilizovani građanin’, stajalo je u saopštenju , u kojem su se Siščani požalili da delegat i predsjednik Županijskog saveza Davor Ivić i predsjednica NK Jasenovca Mačković ‘nisu učinili ništa da ih zaštite od glazbenog terora’.

Sporna ploča s ustaškim pozdravom postavljena je tačno na mjestu gdje je bila komanda komandanta jasenovačkog logora Maksa Luburića, a lokaciju je odabrala upravo opština koju vodi Mačković

Informacija se ubrzo proširila hrvatskom dnevnom štampom, prešavši potom granicu zahvaljujući srpskoj novinskoj agenciji Tanjug. Županijski SDP, predvođen Marinom Lovrić Merzel, održao je konferenciju za medije, ističući da ‘pjevanje ovakvih pjesama u Jasenovcu vrijeđa svakog promišljenog Hrvata koji iole zna nešto o istoriji’. Policija je pak obznanila da ispituje širok krug ljudi i s državnim odvjetništvom utvrđuje je li riječ o kaznenom djelu.

Prozvana načelnica Marija Mačković oštro je potom opovrgnula tvrdnje protivničkog kluba, ističući da je lično ‘zvala trenere’ i tražila da ‘pojedinci’ prekinu izvođenje sporne pjesme. Delegat Ivić demantovao je pak da je čuo pjesmu, jer u tom trenutku nije bio na terenu, pa da incident nije ni mogao unijeti u zapisnik.

‘Predsjednici klubova uredno su ga potpisali. Da sam čuo, ne bih dopustio da se pušta, jer se i lično protivim sadržaju takvih pjesama. Tek kasnije sam od novinara doznao za navodno pjevanje’, prisjeća se Ivić za ‘Novosti’.

Hrvatski fudbalski savez nikada nije sankcionisao domaćine zbog ovog događaja. Nisu pronađeni ni izravni počinioci, što nam je ovih dana potvrdio MUP, ističući da ‘policijski službenici nisu utvrdili elemente kaznenog djela niti prekršaja’, iako su lokalni fudbalski dužnosnici, predvođeni načelnicom Jasenovca, morali znati tko je pustio spornu pjesmu. ‘O svemu je obaviješteno Opštinsko državno odvjetništvo u Kutini te povratno nije zaprimljen odgovor niti zahtjev za daljnjim postupanjem policije’, poručili su iz MUP-a.

Tako je priča bez ikakvih posljedica ili policijskog ispitivanja ljudi koji su upozorili na skandalozne stihove, što su nam lično potvrdili, prepuštena zaboravu.

Gotovo deset godina nakon ovog događaja, predsjednica NK Jasenovac izjavila je kako ‘ne vidi ništa sporno’ u ploči na kojoj se nalazi ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’. Natpis koji je kao načelnica odobrila postavljen je tačno na mjestu gdje je u Drugom svjetskom ratu bila ona ‘kuća Maksovih mesara’ iz pjesme s početka priče, odnosno komanda Maksa Luburića za kompleks jasenovačkog logora, o čemu je pisao nedjeljnik ‘Nacional’.

Štaviše, spornu lokaciju na kojoj se danas nalazi zgrada namijenjena dječjem vrtiću odabrala je upravo opština koju vodi Mačković, a ne HOS-ovi veterani, koji su to potvrdili ‘Novom listu’. Lokalna HDZ-ova političarka pomjerila se tako iz pozicije one koja navodno zabranjuje usmeni fašistički folklor u osobu koja cinično amenuje njegove fizičke manifestacije. Pomjerio se i cijeli sistem: tada je policija barem tvrdila da provodi istragu, a danas iz policije kažu da za djelovanje nemaju nikakve osnove, baš kao i predstavnici vladajućih stranaka. Iako je sporna pjesma vulgarnija od spornog pozdrava, obje su stvari neosporna posveta Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ustašama i Anti Paveliću, što je bjelodano i u kontekstu spomen-ploče u Jasenovcu.

No unatoč brojnim dokazima koji sve plastičnije pokazuju da je HOS-ova komemorativna gesta ništa drugo nego ustaška provokacija, predstavnici izvršne politike na nacionalnoj razini, predvođeni Mostom i HDZ-om, i dalje rade na perpetuiranju priče o kompleksnoj naravi pozdrava ‘Za dom spremni’. Nakon što je predsjednik Sabora Božo Petrov kazao da nema ništa protiv takvog natpisa ukoliko ga HOS nije postavio kao provokaciju, Nikola Grmoja nasmiješeno se prije nekoliko dana pridružio HOS-ovom veteranu i članu HSP-a Denisu Šešelju u izvođenju sporne krilatice.

Ustaška pjesma ‘Jasenovac i Gradiška Stara’ odjekivala je 2007. na utakmici lokalnog Jasenovca i NK Zrinskog, kojoj je prisustvovala HDZ-ova načelnica i predsjednica kluba Marija Mačković

Predvodnik takvoga diskursa i pobornik ideje o ekspertnom povjerenstvu za analizu ustaškog uzvika, premijer Andrej Plenković, ovoga je vikenda u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ ponovio da ‘Za dom spremni’ ima ‘dvostruke konotacije’: na ustaški režim i poginule pripadnike HOS-a, koji su ga koristili na svojim uniformama. Kako bi pokazao da je riječ o ‘delikatnoj’ problematici, oko koje ne postoji konsenzus ni u stručnoj javnosti, premijer je podsjetio na nedavnu presudu Ustavnog suda, koji je odbacio žalbu Josipa Šimunića na presudu za uzvikivanje ‘Za dom spremni’. Iako je Ustavni sud žalbu odbacio gotovo jednoglasno, odnosno sa 11 od 12 glasova prisutnih sudaca, premijer se pozvao na jedino oprečno stajalište u tom postupku, ono ustavnog suca Miroslava Šumanovića. ‘To nije jednostavno pitanje. Pogledajte izdvojeno mišljenje suca Šumanovića pa ćete vidjeti koliko je ta tema kontroverzna i delikatna u hrvatskom društvu’, poručio je premijer.

Ustavni sudac Šumanović, koji je kao predsjednik zagrebačkog Županijskog suda svojevremeno komunicirao s javnošću o detaljima suđenja zapovjedniku jasenovačkog logora Dinku Šakiću, ustvrdio je da se postupak treba vratiti na početak jer je Šimuniću povrijeđeno pravo na pravičan postupak. Svoje mišljenje argumentovao je, između ostalog, tezama da se ovaj pozdrav koristio izvan ustaškog konteksta, na uniformama jedinica HOS-a i kao udarni uvod Thompsonove pjesme ‘Bojna Čavoglave’. U oba slučaja, međutim, lako je dokazivo da su HOS-ovi i pjevačevi uzori za korištenje uzvika pronađeni upravo u ustaškom režimu, štaviše, da je pjevač iz Čavoglava proskribiran u brojnim evropskim gradovima upravo zbog ustaške konotacije svoga opusa. Takav stav pospješen je sredinom dvijehiljaditih, negdje u vrijeme ‘incidenta’ na jasenovačkom stadionu, kada je na internetu objavljena snimka na kojoj i Thompson izvodi pjesmu ‘Jasenovac i Gradiška Stara’.

Najskandaloznija od svih ipak je Šumanovićeva teza da je riječ o ‘starom hrvatskom pozdravu’, što je lažna tvrdnja koju već godinama plasira ekstremna desnica u Hrvatskoj. Kao ključni izvor za takav argument Šumanović je, pored pojedinih sudskih odluka, naveo mišljenje istoričara Josipa Jurčevića koji je, na poziv odbrane, bio stručni vještak na prvostupanjskom suđenju Josipu Šimuniću.

Jurčević je, naime, jedan od vrijednijih hrvatskih revizionista kada je riječ o žrtvama ustaškog logora Jasenovac. Osim što je napisao knjigu ‘Nastanak jasenovačkog mita’, aktivan je i u revizionističkom Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje deseterostruko umanjuje službeni broj pobijenih ljudi u tom logoru.

Kao svjedok na suđenju Dinku Šakiću tvrdio je da nikakvi podaci o broju stradalih u logoru nemaju naučnu utemeljenost. Svojevremeno je izjavio i da ustaški pokret nije bio fašistički, odnosno da Jasenovac ‘nije bio namijenjen sistematskom ubijanju ljudi’, nego ‘vrlo produktivan radni logor’, o čemu ‘svjedoče i podaci o prodaji proizvedene robe posredstvom trgovačkih putnika širom Njemačke’.

Komentarišući Thompsonov opus, Jurčević je primijetio da u njegovim tekstovima ‘nema nijedan stih koji ne poziva na opšte dobro, domoljublje i ljubav’, iako je ovaj, pored filoustaških stremljenja, pjevao i koljačku budnicu ‘Jasenovac i Gradiška Stara’.

To je dakle geneza recentne premijerove argumentacije, koja ima pokazati da u hrvatskom društvu postoje različita mišljenja o pozdravu ‘Za dom spremni’. S jedne strane jasan je ustaški kontekst, a s druge su stavovi koji se svode na revizionističku apologiju hrvatskog fašizma, ponižavanje njegovih žrtava i posljedičnu tvrdnju koja iz ovakvih ‘stručnih’ zaključaka proizlazi: da je čak i pjesma ‘Jasenovac i Gradiška Stara’ istorijski falsifikat, jer ‘radni logor’ nije mogao biti mjesto masovnih pokolja, naime ordinacija ‘Maksovih mesara’.

Tako je valjda i ona ploča, koja zahvaljujući načelnici Mariji Mačković stoji na mjestu nekadašnje Luburićeve komande, osim što ima komemorativnu funkciju, tek blistavi podsjetnik na kvalitetnu robnu razmjenu između Hrvatske i Njemačke.

Autor: Hrvoje Šamičević

Izvor: PORTAL NOVOSTI

Vezane vijesti:

Nacional: Sećanje na ustaše na dečjem vrtiću je provokacija

Plenković se izvinjava i priča o „dvostrukim konotacijama“

Đapić: „Za dom spremni“ i na referendum ako treba! | Jadovno …

Bauk prozvao vlast Hrvatske zbog još jedne ploče sa natpisom „Za dom spremni“