Krade se novac, ali i crkvena zvona

Lopovi su iz parohijske crkve Svetih otaca Prvog Vaseljenskog sabora u središtu Daruvaru ukrali bogoslužbene predmete za koje su mislili da su zlatni, a sa zvonika crkve Svetog Nikolaja u Koreničanima odneseno je zvono znatne kulturno-povijesne vrijednosti

Prošlog tjedna, u noći s utorka na srijedu, opljačkana je parohijska crkva Svetih otaca Prvog Vaseljenskog sabora u središtu Daruvara. Provalu je sljedećeg dana oko 13 sati, čisteći snijeg u dvorištu, otkrio protejerej Luka Bosanac. Prvo je primijetio tragove s južne strane crkve, a kada je prišao bliže, ugledao je otvorena južna vrata i zaključio da su obijena. Prostor u crkvi bio je uneređen, pa je isti čas pozvao policiju. Njih četvero došlo je za samo nekoliko minuta.

– Zajedno smo pregledali crkvu i konstatirali da nedostaju bogoslužbeni predmeti: putir kupljen 2010. godine s pozlaćenom čašom, zvjezdica, kašičica, koplje koje se upotrebljava za proskomidije, odnosno pripreme za sveto pričešćenje vjernika i sveštenstva, manji ručni pozlaćeni krst i jedan ležeći krst. Ukradeno je i oko 400 kuna, koliko je bilo u prostoru gdje prodajemo svijeće, a deset kuna je nestalo iz prostora za cjelivanje ikone na ulazu u crkvu. Od šest uništeno je pet kandila, poremećene su svijeće, prosuto ulje, pomaknute mnoge stvari, a jednu bogoslužbenu knjigu sam našao na podu – nabraja prota Luka, naglasivši kako se iz svega dade zaključiti da su vandali imali dva cilja: uzeti i uništiti.

Djelo neznalice

Prema njegovom sudu, učinili su to neznalice koji nemaju pojma što crkva sadržava.
– Možda je bio na bogosluženju i vidio da se ti predmeti sjaje, pa im je dao veću vrijednost nego uistinu vrijede, misleći da su od zlata. Samo Daruvar ima četiri mjesta gdje se otkupljuje zlato, pa ga je možda to potaklo na krađu. Pozivam ga da vrati ukradeno, jer je grijeh upotrebljavati bogoslužbne predmete, njih ne bi smio nitko koristiti za bilo što drugo, pa ni sveštenici van bogoslužja, iz njih se ne smije piti ni gostiti. Mi te predmete osvećujemo, dajemo im blagoslov, a kada budu istrošeni, moramo ih spremati ili uništiti. Osobe koje su to odnijele griješe prema vjeri. Možda je to uzeo netko tko nema novca, pa te predmete misli prodati. Ako ga je neimaština natjerala na ovo, mogao je doći i kazati, našao bi se neki posao, recimo da očisti snijeg i zaradi dnevnicu – kazuje otac Luka.

Lopovi su do crkve došli preko dvorišta Crvenog križa, jer se tamo vrata najvjerojatnije redovito ne zaključavaju. Od 1996. godine, otkada je protejerej Luka u Daruvaru, ovo je treća pljačka crkve, a bilo je i više pokušaja. Tri mladića jedne ljetne noći zatečena su u provali ulaznih vrata. Pobjegli su, a policija im, unatoč detaljnom opisu jednog od njih, nikada nije ušla u trag. Iz nekog razloga, ljudi smatraju da se u crkvi krije bogatstvo i da svećenici imaju veću količinu novca, pa se sve češće događa da lopovi zavire i u pravoslovne i u katoličke sakralne objekte. No, posve je neobično da se s crkava skidaju – zvona.

Takav slučaj zabilježen je prošlog proljeća u okolici Daruvara. Netko je s tornja crkve Svetog velikomučenika Georgija u Bastajima skinuo zvono, a policija je, tragajući za lopovima, pronašla drugo zvono, ono sa zvonika crkve Svetog Nikolaja u Koreničanima, inače zaštićenog spomenika kulture, za koje se do tada nije znalo da je ukradeno. U namjeri da prikriju svoje nedjelo kradljivci su ga razbili, vjerujući da će ga tako lakše prodati otkupljivačima plemenitih metala. Zvono je vraćeno u dijelovima, šteta je procijenjena na 75.000 kuna, no zbog kulturno-povijesne vrijednosti ona je znatno veća.

Preživjelo ratove

– Izradio ga je 1856. godine u Zagrebu Hinko Degen, poznati majstor zvonolijevac. Među ostalima, radio je zvona za zagrebačku katedralu, među kojima i ono teško 6.454 kilograma. Znamo da su zvona u Prvom svjetskom ratu, temeljem uredbe iz 1917. godine, skidana s crkava. Austrougarska je tražila da se zvona predaju vlastima radi obrane zemlje, jedino zvona koja su imala umjetničku i povijesnu vrijednost nisu skidana s crkava. Zvono u Koreničanima je ostalo jer je priznato kao vrijedan spomenik kulture, a preživjelo je i ostale ratove na ovim prostorima. Zvono je imalo veoma finu dekoraciju, nekoliko likova izlivenih u reljefu i ukrase u obliku listova i vriježa. Lopovi su pokušali izbrusiti reljefe, ali nisu uspjeli, tako da u dijelovima još postoje likovi i dekoracija te ime čovjeka koji ga izlio – objašnjava prota Luka i dodaje: – Nemam nikakvih povratnih informacija. Bio sam na sudu za maloljetnike, dao iskaz, ali kakva god bude kazna, to se zvono na crkveni zvonik ne može vratiti jer je uništeno.

U ovakvim slučajevima, smatra protejerej, odgovornost bi trebao snositi i onaj tko takve stvari otkupljuje a šuti, iako zna da je nije riječ o običnom metalu.

– Odrastao sam pored uskotračne šumske pruge. Kao djeca nismo smjeli kući donijeti niti jedan jedini šaraf. Često je neki stajao pored pruge, no nitko do nas djece to nije dirao jer smo znali da ne smijemo. Kako se takve stvari nisu smjele ni otkupljivati, nitko sa strane po to nije dolazio – priča prota Luka.

Goran Gazdek

Izvor: