fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Kolektivno sećanje na herojske podvige kao stub nacionalne bezbednosti

Četvrtak, 15. marta 2018. godine, biće na Fakultetu bezbednosti Univerziteta u Beoradu dan obeležen u znaku predavanja pukovnika Vojske Srbije Slaviše Golubovića na temu obaranja nevidljivog aviona F117, 27. marta 1999. godine.

Sala 4 na drugom spratu bila je puna, kako studenata tako i ratnih veterana, pripadnika sistema bezbednosti i nastavnog osoblja. Asocijacija studenata Fakulteta bezbednosti Beograd još jednom je pokazala da je sećanje jedno od najjačih oružja u očuvanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti. ,

Pukovnik Golubović, inače autor knjige „Pad Noćnog sokola“, predstavio je sadržaj svoje knjige koja je izašla još 2016. godine i studentima približio ne samo operaciju obaranja pomenutog vazduhopolova američke proizvodnje, već i uzroke i posledice agresije koja je tada zadesila našu zemlju. Pričao je o timu koji će u istoriji ostati poznat po tome što je opovrgnuo tvrdnje da je avion nemoguće oboriti, pričao je i o samom avionu, o njegovim karakteristikama. Zanimljivim anegdotama iz svog individualnog sećanja približio je taj podvig mladim ljudima, kroz smeh i šale, predstavio svoj herojski tim i na kraju krajeva osvežio sećanje svih nas na ono što je ta posluga učinila za ovaj narod. O svojim podređenima je pričao kao o najvećim herojima svog vremena, govorio je o njihovim privatnim životima, traumama i dilemama.

Time je uspeo da kod mladih stvori empatiju i mišljenje o herojima kao običnim ljudima koji su proživljavali iste teškoće i životne probleme kao i mi danas. Među tim ljudima su bili i oni studentskih godina, sa činovima potporučnika koji su se pokazali kao veliki ljudi i oficiri na terenu. Emocije su proradile pa je i prilikom priče o traumama i strahovima mladih ljudi u publici primećena i po koja suza među pripadnicama lepšeg pola.

Za razliku od projekta „Studije sećanja“ čiji je cilj osvežavanje sećanja na žrtve genocida u NDH od 1941. do 1945. godine, studenti su videli i drugu stranu medalje – pored žrtava naš identitet čine naši heroji. Oni koji su se pozvali na stradanja od ranije i imajući to u vidu dali od sebe sve da do toga opet ne dođe.

Kao i one jeseni 2016. godine, studneti su imali priliku da čuju priču o nečemu što je obeležilo našu istoriju. Ovoga puta to je bila priča o herojima koji su imali petlju da se suprotstave neprijatelju i samo posle četiri dana od početka agresije, sruši njegov ne „avion na komad“ već i čitavu koncepciju ratovanja i poremeti ga u potpunosti. Narod koji je u tom momemntu, u prostoru i vremenu, u meidjima, bio definitivno inferiorniji od sile koja stoji nasuoprot njega, na braniku Otadžbine imao je prave heroje i oficire koji su se vodili ono čuvenom „Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim“. Ovakav pristup još jednom mladim ljudima pokazao je upravo ono što jesmo, što smo bili i što moramo biti. Pokazao je naš identitet i naše „sopstveno ja“. Ono „ja“ koje je tokom istorije činilo to što je činilo da bismo mi danas o njemu pričali mlađima za koje se iskreno nadamo da će to iskoristiti u izgradnji bolje Srbije.

Za razliku od projekta „Studije sećanja“ čiji je cilj osvežavanje sećanja na žrtve genocida u NDH od 1941. do 1945. godine, studenti su videli i drugu stranu medalje – pored žrtava naš identitet čine naši heroji. Oni koji su se pozvali na stradanja od ranije i imajući to u vidu dali od sebe sve da do toga opet ne dođe. Svesni stradanja, od Balkanskih ratova, preko strašnog Velikog rata, golgote preko Albanije, Solunskog fronta, genocida u NDH, ratnih zločina u Bosni i Hrvatskoj tokom devedesetih  godina nad srpskim življem, dali su od sebe sve da se greške ne ponove. Osvežavanjem sećanja na ovakva dela našim mladima ostavljamo u amanet bogatu istoriju herojstva i stradanja u cilju zaštite upravo onoga što jesmo, što čini nit našeg identiteta. To je operacija na koju će se pozivati neke buduće generacije u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta, u odbrani naše istorije, kulture i jezika.

Neki od nas bili su jako mali kada se sve dogodilo i sećanje nam je maglovito, ali upravo ovakvim predavanjima ili diskusijama stvaramo sliku o onome što se dogodilo, sećamo se naših starih, njihovih muka, krvi, suza i znoja. Sećamo se i njihovih reči, dilema, svađa i na kraju, njihove odlučnosti da se suprotstave daleko nadmoćnijem neprijatelju. Predavanje je još samo više ojačalo samopouzdanje kod mlađih generacija, budućih nosioca sistema bezbednosti i odbrane i nosioca političkog sistema Srbije. tu vezu

I na kraju krajeva što bi rekao Matori iz filma Balkanska pravila: „Oni su nas mlađe učili da imamo prava da se borimo i u toj borbi koristimo sva sredstva!“

Autor: Vladimir Banković

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: