Županijski sud u Zagrebu nepravosnažno je osudio bivšeg komandanta logora Kerestinec Stjepana Klarića i četvoricu njemu potčinjenih čuvara na ukupno osam i po godina zatvora zbog mučenja 34 srpska civila i pripadnika JNA od kraja 1991. do maja 1992. godine. Zbog ratnog zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima Klarić je osuđen na tri i po godine, Viktor Ivančin na dvije, a Dražen Pavlović, Željko Živec i Goran Štrukelj na po godinu dana zatvora.
Sudija je rekao da je sud vjerovao svjedocima koji su opisivali kako su mučeni strujom, zlostavljani i maltretirani.
„Nema nikakve dileme ni da su pojedini zarobljenici seksualno zlostavljani, te da su neke zatvorenice bile silovane. Nesumnjivo je i da je postojala tzv. crna soba o kojoj su govorili svjedoci“, naveo je sudija u obrazloženju.
Kao olakšavajuće okolnosti sudija je uzeo u obzir što su okrivljeni učesnici rata, njihovo držanje pred sudom i loše imovinsko stanje, javili su hrvatski mediji.
Klarić, Ivančin i Pavlović danas će biti pušteni iz zatvora u Remetincu nakon što im je ukinut pritvor u kojem su bili od hapšenja 22. novembra 2010.
Vrijeme provedeno u pritvoru će im, kao i ostaloj dvojici koji su na slobodu pušteni ranije, biti uračunato u konačnu kaznu.
Ako Vrhovni sud potvrdi presudu, Klarić će morati na odsluženje kazne, ali bi tada veoma brzo mogao tražiti i prevremeno puštanje na slobodu, dok bi ostali svoje kazne već odslužili u pritvoru.
Hrvatske snage logor su zvale Konačište ratnih zarobljenika u Kerestincu. Tu je bilo zatvoreno i nekoliko žena koje su mučene i silovane, a jedna je pobacila zbog mučenja.
„Ništa se bitno ne mijenja u hrvatskom pravosuđu, dvostruki standardi su na snazi. Ovo rade zato što to od njih svijet traži, jer ih neće primiti u EU i po izrečenim kaznama se vidi da je to pod prisilom, a ne po nekakvoj savjesti ili svijesti“, rekao je Srni Savo Štrbac iz Veritasa , ističući da nije riječ ni o kakvom suočavanju sa prošlošću.
Prema njegovim riječima, suđenja za ratne zločine koja se vode u hrvatskim sudovima pretvaraju se u pronalaženje olakšavajućih okolnosti, a ne u utvrđivanje pod kakvim su okolnostima izvršena sama djela.