Ko je bio Dinko Šakić: Vatreni ustaša, komadant genocidnog logora smrti Jasenovac

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić.

U Zagrebu, 4. oktobra 1999. godine, komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je na 20 godina zatvora

Rođen je u okolini Imotskog. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine zateklo je njega i njegovog oca Matu, vatrenog ustašu, u Bosanskom Brodu. Kao takav, Mato je odmah imenovan za predsjednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti se istakao zločinima. Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, kojem je nadležnost bila organizacija logora, uprava i njihovo osiguranje.

Zahvaljujući rodbinskim vezama sa Luburićem, započeo je brz uspon po ustaškoj hijerarhijskoj ljestvici. Napredovao je u ustaškog poručnika i postao „časnik“ (oficir) u komandi logora Jasenovac. Prednjačeći u svojim zločinima, za to je nagrađen i unaprijeđen u ustaškog natporučnika. Godine 1944. postavljen je za komandanta – upravnika ili zapovednika koncentracionog logora Jasenovac.

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić. U Argentini postaje vatreni peronista, i kada je Huan Peron smijenjen sa vlasti odlazi u Španiju, gdje je bio najbliži saradnik Vjekoslava Luburića.

U Argentinu se vraća tri godine kasnije. Prilikom posjete Franje Tuđmana hrvatskim iseljenicima u Argentini, novinari su napravili  intervju sa Dinkom Šakićem. On se tada prvi put hrvatskoj javnosti pohvalio svojim djelima, izjavivši kako bi sve to, ako treba, uradio i opet. Istom prilikom susreo se i sa Tuđmanom, sa kojim se zadržao u razgovoru, uz zajedničku fotografiju.

Tri godine kasnije istraživačima centra Simon Vizental zapao je za oko Šakićev intervju argentinskom Kanalu 13. Nedugo potom Dinka Šakića argentinska policija lišila je slobode. Šakić je iz Buenos Ajresa u pratnji službenika Interpola prebačen u Zagreb.

Zbog odgovornosti za genocid nad Srbima, Dinko Šakić je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.  U lepoglavskom zatvoru Šakić je počeo da piše knjigu memoara (s radnim naslovom „Sa  Poglavnikom u Alpama 1946. godine“).

Umro je u zatvorskoj bolnici Remetinec u Zagrebu. Dinko Šakić je sahranjen u punoj ustaškoj uniformi iz Drugog svjetskog rata. Na toj sahrani, dominikanski sveštenik održao je govor u kome je  rekao da „sud koji je optužio Dinka Šakića optužio je Hrvatsku i Hrvate” i da „svaki Hrvat treba da bude ponosan na ime Šakića“. On je takođe tvrdio da je Nezavisna Država Hrvatska formirala temelj za uspostavljanje moderne države Hrvatske. Dinka Šakića terete da je lično, iz razonode i sadizma, ubio dvadeset logoraša.

A on je izjavio: Sa svojih sedamdeset, kad imam djecu i unuke, ponavljam: Opet bih učinio isto…NDH je bila temelj na kojem je izgrađena današnja Hrvatska.

Izvor: IN4S / Mitropolija