Knjiga autora Nikole Kopca „(H)istorija osušene zbilje“ , predstavljena je sinoć u Banskom Dvoru u Banjaluci. Organizator promocije i izdavač knjige je Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke.
Nikola Kobac u knjizi govori o svom zavičaju Trepči, srpskim stradanjima na Kordunu, svojim nastojanjima da se izbori za istinu i pravdu.
Knjiga je spoj proze, lirike i istoriografskih zapisa i govori o ponavljanju paklenog progona i pogroma u osmišljenom programu smrti namijenjenog Srbima iz Hrvatske. U knjizi je opisana nova forma tragedije krajiških Srba, kao nasljedna sudbina prošlih vremena.
Tematsko srce knjige je novo iskušenje Srba iz Hrvatske u staroj strategiji „noža i križa“. U centru „priče“ je Kopčevo rodno selo Trepča, „raslo, stasalo i ubijeno na pragu Zagreba“.
Pored autora, o knjizi su govorili Svetozar Livada, Milenko Stojičić, Dušan J. Bastašić i Janko Velimirović.
Profesor Svetozar Livada, koji je napisao predgovor knjizi, rekao je da knjiga Nikole Kopca predstavlja dokaz da je rat najveće zlo čovječanstva i da može napraviti značajan korak prema brisanju „kulture smrti“ koja se stvorila u glavama ljudi na ovim prostorima.
„Nikola Kobac je okovan krajem koga više nema. Iako živi posvuda i svagdje može saviti gnijezdo – gnijezdo rođenja ne izlazi mu iz duše i pameti“, rekao je Prof. dr Svetozar Livada.
Dušan J. Bastašić je rekao da je knjiga predstavljena ljetos u Plaškom, u vrijeme obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941, kao i na nedavno održanom sajmu knjiga u Beogradu.
„Kobac svojim pričama i pjesmama gradi porušene mostove između Srpske i zavičajne Krajine iz koje je sa preko 450.000 sunarodnjaka otrgnut tokom proteklog građanskog rata“ rekao je Bastašić.
Milenko Stojičić, recenzent knjige, istakao je da (H)istorija osušene zbilje inspiriše čitaoca, jer sadrži elemente beletristike i nije statična istorijska knjiga – već „knjiga koja diše, koja živi“.
Janko Velimirović je, govoreći o izuzetnoj vrijednosti knjige i rezultatima istraživanja autora o prošlosti i razmjerama stradanja šireg i užeg zavičaja – Vojne Krajine, Korduna, rodnog mjesta Trepča, pozvao da što više autora i svjedoka stradanja ulože napore da slično urade i ostave novim generacijama zapise i dokaze o tragovima postojanja i posljedicama nestajanja. Velimirović je posebno naglasio autorov napor da u knjizi iznesene dokaze o rušenju zgrade Doma ZAVNOH-a u Topuskom 1991. godine u čemu su učestvovale hrvatske oružane formacije pod komandom Ivana Cerovca, poznatog dirigenta filharmonije.
U svom emotivnom obraćanju, Kobac se između ostalog zahvalio Banjaluci i Banjalučanima na dobročinstvu kojim su dočekivane izbjegličke kolone iz Krajine u kojima su bili mnogi koji su svoje trajno utočište našli u glavnom gradu Srpske i srodili se sa njim.
Izvor: Jadovno 1941. Banja Luka