Kecmanović: U Sarajevu bi da Pavelićevo „hrvatsko cvijeće“ proglase za antifašiste, a Srbe za fašiste

Ako do sada niste znali, Pavelićevo „hrvatsko cvijeće“ su bili antifašisti, a Srbi su bili fašisti. Do sada nije bilo tako, ali u današnje doba postistine i postčinjenica i to je moguće.

Iako je svijet navikao da se u Bosni bar jednom „heftično“ dešavaju kojekakvi budalaluci, taman se učini da u svemu postoji neka logika, a ono opet nešto iznenadi što je teško razumjeti.

Najprije su Hrvati u Sarajevskoj katedrali održali misu ustaškim zločincima, koje su partizani strijeljali u Blajburgu.

Ništa neobično s obzirom na povampirenje ustaštva u Hrvatskoj. Neobično je, međutim, da su u Sarajevu protiv toga izbili protesti, a još neobičnije što su bošnjački poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH izglasali antifašističku rezoluciju. Ipak najneobičnije: Narodna skupština u Banjaluci odbacila je tu Rezoluciju.

U svijetu se zna za kvislinšku NDH i da ona obuhvata i BiH, da su vojno sposobni Hrvati bili mahom domobrani i ustaše, a da je to važilo i za muslimane kao „cvijeće hrvtskog naroda“, zna se, takođe, i za Budakov genocidni program za Srbe (pobiti, protjerati, pokrstiti) koji je realizovan u konclogoru Jasenovac. A zna se da su i Srbi poveli antifašističku borbu u BiH i to razvrstani u dvije konkurentske vojske – Dražinu i Titovu.

Ono što je van BiH već manje znano, a donekle objašnjava ovu zavrzlamu, Bošnjaci pod fašizmom podrazumijevaju prije svega navodnu agresiju Srbije na BiH, zatim masovni zločin u Srebrenici, te i samo postojanje Republike Srpske. To je za njih, prije svega, fašizam, a tek onda i ustaška NDH, i to kao isključivo hrvatski problem. Ali, kao što je fašistička vlast NDH obuhvatala i BiH, tako su i muslimani, tada „hrvatsko cvijeće“, a danas „dobri Bošnjani“, bili dio Pavelićeve vlasti.

Ne samo da su od ’41. do ’45. imali dopredsjednika i ministre u vladi u Zagrebu (Ademaga Mešić i Džafer Kulenović) nego je kompletna uprava nad bosanskim dijelom fašističke NDH bila povjerena muslimanima, kao svojima.

Zvanični Pavelićev povjerenik za BiH bio je frankovac Muhamed Hadžić, dva gradonačelnika Sarajeva bili su Hasan Demirović (1941–1942) i Mustafa Softić (1942–1945.) Vladiku Platona u Banjaluci 1941, zaklao je ustaša Asim Čelić i unakaženo tijelo bacio u rijeku Vrbanju.

Izvor: VIDOVDAN