arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Obilježavanje 80 godina od stradanja Prebilovačkih mučenika počinje u srijedu (VIDEO)

Prebilovci i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska ove godine obilježavaju 80 godina od stradanja Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika. Obilježavanje ovog praznika počinje u srijedu, a završava se u petak 6. avgusta, kada će biti služna Sveta arhijerejska liturgija u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Obilježavanje praznika Prebilovačkih mučenika počinje predavanjem rektora Cetinjske bogoslovije Gojka Perovića u amfiteatru Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima kod Čapljine. – Dan nakon toga imamo promociju knjige o stradanju Srba čapljinskog kraja u Prvom svjetskom ratu, a nakon toga gostovanje trojice istoričara – naveo je Marko Gojačić, paroh čapljinski. Centralna proslava praznika Prebilovačkih mučenika je u petak, kada će Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen za oko 4.000 postradalih

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se „kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja“… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je „teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih“. „Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

Pokloničko putovanje u Prebilovce iz Srpske i Srbije

Polazak iz Srbije i Srpske dan uoči praznika Svetih Prebilovačkih i Donjohercegovačkih mučenika. Putovanje se organizuje povodom 80. godišnjice stradanja oko 4000 Srba sa područja Donje Hercegovine i doline Neretve u Pokolju, genocidu nad Srbima počinjenom od strane NDH , od kojih žrtava je preko 800 iz Prebilovaca a od njih su 600 žene i deca stradali 6. avgusta 1941. Navršava se i 31 godina od otvaranja 13 jama i 3 velika stratišta, 28 godina od sahrane žrtava, 29 godina od genocidnog i rušilačkog izgona 45.000 Srba sa ovog područja i uništenja Hrama i moštiju žrtava, 6 godina od kanonizacije Sv. Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika i sveštanja novoizgrađenog Hrama i

Mladen Bulut

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim njih 16, skončale u šurmanačkoj jami kod Međugorja, ali su, poslije svih pretrpljenih paklenih muka, našavši spas u zinulom bezdanu – pobjedile smrt. Piše: Mladen Bulut – Bože mili ljepih li svatova, samo što im đuvegije fale – zlurado je prosiktala Omanuša, hanuma Halilova i jedna od četiri snahe starog Murata Šoše, presrevši iza podneva drugu povorku koja je išla ozgor, od škole, pa niza stranu, kroz selo. Predvodio ju je, za razliku od one jutrošnje, razdragani barjaktar idući ispred djevojaka, žena, djece i staraca, poredanih u kolonu od po četiri u svakom redu, široko razmahujući zastavom, kako

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao „tuđi vek“, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove „globalne infosfere“ kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i „pakuje u svoju podsvest“. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da „hiljadu puta ponovljena laž postaje istina“, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje „istina“. Valjda poneseni komunikološkim

Miloš Ković: Tajna srpskog zaveta (VIDEO)

Gost sedme emisije „Kod Brane“ možda je i jedini srpski istoričar koji je išao na stručno usavršavanje u Englesku, a onda je na vrhuncu karijere rešio da sve stavi na kocku i svedoči kao ekspert odbrane pred Haškim tribunalom. Jednom rečju – prof. dr Miloš Ković. Pitali smo ga zašto je to učinio. Takođe, sa profesorom Kovićem razgovarali smo o procesima koji su se vodili i koji se vode u Hagu protiv srpskih političara i vojnika, o pokušaju njegovog progona sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, a drugi deo emisije ostavljen je za najvažniju, nepresušnu temu – šta je to Kosovski zavet i kako ga svedočiti u 21. veku? Izvor: CATENA

Tek toliko da se zna!

Bivši pravoslavni Srbi, sa pasijom pokušavaju da iz svoje svesti pobrišu tragove sopstvenog porekla. Piše: Želidrag Nikčević Ne bih ja trenirao duhovitost povodom šahovnice, Tompsona i E viva! na Cetinju. Mislite: cirkus? Nadrealizam? Stupidna, suštinski bezopasna postizborna histerija? Da, ali iza svakog označitelja vreba nas i ono fatalno označeno; svaka simbolika šalje nam manje-više razgovetnu i realnu poruku. Simbol je simptom, i ponajviše onda kad vam se čini da je nemotivisan i budalast. Stvarno, na šta nas to podsjećaju ovom kombinacijom? Evo nekoliko izvoda iz knjige koju upravo lektorišem – sa italijanskim svjedočanstvima o hrvatskim saveznicima. Što bi se reklo – objektivno. Insajderi. „Obaveštajna služba italijanske vojske je slala na

Ubistvo anđela

Svjedočenje o jednom događaju iz 1941. godine kada je ubijen dvanaestogodišnji dječak Nikola, sin Uroša Ekmečića. Nikola Ekmečić rođen je 1929. godine u zaseoku Prebilovaca Grliću. Živio je sa šestoro braće i sestara kod oca Uroša i majke Jovanke. Rastao je u zdravlju, pjesmi i veselju sve do avgusta 1941. godine. Najnesrećnije godine stigoše i zaviše u crno i Grlić. Zlikovci dođoše, zavladaše, poharaše, oskrnaviše i uništiše cijelu Uroševu porodicu.U stolačkom srezu su u junu mjesecu, oko Vidovdana (28. juna), ustaše ušle u srpska sela i odvele mušku čeljad, ne dirajući pritom žene i djecu. Prebilovčani se gorko prevariše i ostaviše nezeštićene svoje najdraže. Skrivali su se po gudurama, u brdima i kamenjaru. Ubrzo

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački „BREND“

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Stepinčeve kosti kao mošti podeljene crkvama u Hrvatskoj, Milenko Jahura u „Srpskom sv(ij)etu“

Suza naša nema roditelja, mi ni danas nemamo kome da se obratimo“, objašnjava gost Srpsko sv(ij)eta i apeluje na ljude da se više interesuju, jer je skrnavljenje, nepominjanje, sakrivanje i nemar, nasilno uzimanje zemljišta i mijenjanje naziva dio genocida koji traje. „Ustaše nam 1941. godine nisu dirali grobove, ali 1992. su Srbima u Prebilovcima, onima koji su preživeli Drugi svetski rat, uništavane grobnice i spaljivane kosti. Grobnice moje porodice  su takođe otvarane. Bio sam srećan kada sam video da njihove kosti nisu uništene. Ocu je bio samo poklopac otvoren, kad sam došao 1999. tamo, kosti stričeva su bile razbacane, strinu nisam mogao ni da nađem. Postoje fotografije koje svedoče da

ITALIJANI O GENOCIDU NAD SRBIMA: „Hrvatska je postala ogromna krstionica i džinovska klanica“

Od prvih dana okupacije u aprilu 1941. godine, italijanska vojska  izvještavala je o ratnim zbivanjima i u tim su izvještajima upozoravali  da je cilj novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske (NDH) najstrašnija i najdrastičnija likvidacija Srba. Komanda italijanske Druge armije 10. juna 1941. izvještava da je „hrvatski ultranacionalizam koji gubi svako osjećanje mjere uspostavio režim nasilja i terora, čiji se intezitet stalno povećava. Političku borbu inspiriše religiozni osjećaj integrisan u zločinu. Političko – religiozna borba ustaša istinski poprima takva obilježja represije koja se može upoređivati  s najgorim vremenima srednjeg vijeka“. Službeno formiranje ustaške vojnice (vojske) počelo je 10. 5. 1941. kada je Ante Pavelić, poglavnik, naredio da se formira vojna- ustaška snaga

30 GODINA OD OTVARANjA HERCEGOVAČKIH JAMA (VIDEO)

Početkom jeseni 1990. godine otvorene su dvije jame Ržani do i Pandurica, na području Ljubinja. Jama Kapavica nije ni bila zabetonirana. Iz njih iznete kosti Srba ubijenih u junu 1941. Kosti iz Kapavice sahranjene su u grobnici nedaleko od jame. Žrtve iz Pandurice su sahranjene na groblju pored crkve Presvete Bogorodice u Ljubinju, u posebnu grobnicu, a one iz Jagodnjače Rržani do, položene su u novoizgrađenu spomen kapelu u selu Veličanima, Popovo polje. U to vrijeme bile su toku pripreme za otvaranje Šurmanačke i drugih jama u Donjoj Hercegovini, o čijim počecima govori ovaj film: Od 1974.godine rodbina žrtava je počela da organizovano,na datume stradanja, u kolonama automobila, posećuje jame,

SANjA DRAGIĆEVIĆ BABIĆ: Znate li vi gdje su Prebilovci

Ne delim nevine žrtve po nacionalnosti, ali imam pravo da ove otrgnem od zaborava. Čuvam od korova. Da ne zaraste. Znate li vi gde su Prebilovci? Tačnije, znate li sudbinu porodica, koje je njihova nacionalnost, izbrisala sa kućnih adresa? Zatvorila im kapije. Zarasla puteve do svedočanstva, da su ikada postojali. Danas, dok stojim u tom selu, i gledam kuće sa krovovima i bez njih, sve spaljene u ratu, neke obnovljenje posle njega, pitam vas znate li gde su? Šesti avgust, dodelio je tom selu u Hercegovini, sudbinu, kakvu je doživelo, u Drugom svetskom ratu, još jedino selo Lidice u Češkoj. Na taj datum, potpuno su uništene 52 familije. Ugašeno je

MILOŠ MARKOVIĆ: Biti ravnodušan prema Prebilovcima, znači biti bezdušan!

Od Prebilovaca je ostalo samo ime, od ljudi – niko! Ni dete u kolevci iz 62 familije kojima posvećena su Ugašena ognjišta! Gotovo svi su, u jednom danu, preseljeni u jamu! Više od pola sela, njih oko šest stotina, našlo je zajedničku grobnicu u jami u Šurmancima. Bio je lep dan, letnji dan, šesti avgust. Prethodnih i u danima poslije šestog avgusta, u Prebilovcima i okolini ubijeno je oko dve stotine Srba iz ovog najtragičnijeg srpskog sela. Tih dana i Neretva je tekla obojena ljudskom krvlju. Piše: Miloš Marković Ima nešto čudesno, fatalističko u tom 6. avgustu. I samo sunce, u zemlji gde izlazi, tog datuma je videlo Hirošimu, a

Milutin Stančić: „Prepisani“ zločini Prebilovci – Dolgaec

Te kobne 1915. kada su nestala čitava sela u prilepskom kraju, kada su lokalni Bugaraši poklali nejač, žene i decu, čak i nerođenu. Šestog avgusta 1941. godine, lokalne ustaše su u jami Golubinki, u selu Šurmancima kod Međugorja, ubile skoro sve žene, devojke i decu iz sela Prebilovaca u južnoj Hercegovini, njih oko 600 duša. Prema podacima hrvatskog oružništva (žandarmerije), ustaše su „u avgustu 1941. ubile 820 Srba iz Prebilovaca iz 54 porodice niko nije preživeo, a preživelo je njih ukupno 170, od kojih su 15 žene, devojke i deca mlađa od 15 godina“… Pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, ustaški masakr u Prebilovcima, kako zvanično stoji, izvršile su horde

NAJNOVIJE VIJESTI

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.