arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Obogaćivanje i objektivizacija znanja o Jasenovcu u režiji Muzeja žrtava genocida

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, ne samo da nije lako objasniti, nego se može nazvati ozbiljnim grijehom prema žrtvama. Piše: Dušan J. Bastašić Posljednjih dana, mediji su bili preplavljeni najavama a sada i vijestima kako je Muzej žrtava genocida 26. oktobra ove godine, realizovao prvi studijski boravak grupe od stotinu učenika i nastavnika Osme beogradske gimnazije i Zemunske gimnazije u Jasenovcu i Pakracu počev od 1995. godine, odnosno od okončanja oružanih sukoba na kako kažu, području savremene Republike Hrvatske. Navodi se kako su učenici posjetili najmonstruoznije i najbrutalnije gubilište pripadnika svog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ne komentarišući uobičajeno

Prof. dr Svetozar Livada: Ne znam da li sanjam, da li se budim, ili doista ludim, ali znam da nemam zavičaja

Moj zavičaj i ja živjeli smo dugo kao ranjene zvijeri. Međutim, ja još vegetiram – društveno mrtav, biološki živ, na kraju puta. Primišlje – moj zavičaj, kojeg mi oduzeše, oteše – bi ubijeno istog dana kad ubiše cijelu Krajinu, kolovoza mjeseca 1995. godine. To zovu oslobođenjem. Ja oslobođenje krajeva od ljudi razumijem kao historijski poraz – zločin. Tim više što nisu samo pobijeni i prognani ljudi nego su razoreni svi njihovi antropogeni sadržaji i znamenja, da je tu nekada davno i skoro živio mukotrpno obični seljački svijet. Uskoro će uslijediti prenominacija toponima upisanih u sve geografske karte i historijske sadržaje. Neki već pola  milenija, a  neki stoljećima. Onomastika je već dobrano zatrta. U mojoj osobnoj karti ne piše da

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

Pale: Sjećanje na civile koje su ustaše ubile u Rakovcu 1943. godine (VIDEO)

Povodom 80 godina od svirepih ustaških zločina u Palama se održava manifestacija pod nazivom „Novembar – mjesec dugih noževa“. Za četiri godine Drugog svjetskog rata ubijena je gotovo četvrtina Paljana. Najmasovniji zločin počinjen je u novembru 1943. godine kada je za pet dana ubijeno 325 Srba iz naselja Rakovac, Jelovci i okolnih sela, od kojih je čak 143 djece do 14 godina starosti. 11. novembra 1943, samo u Rakovcu živo je spaljeno 59 mještana, među kojima čak 40 djece. Izvor: RTRS

„Pedeset mrtvih razreda spava“: Đorđe Đurić

Banija ga je i prije građanskoga rata u Hrvatskoj potpuno zaboravila. A bio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih njenih pjesnika, proznih pisaca, pisaca epitafa na spomen-obilježjima po Baniji. I pisaca za djecu. Pisaca i poezije i proze. Gostovao je po školama, u selima, gradovima… Sa svima dobro, sa svima dobar.  Težak je život imao Đorđe Đurić (Kinjačka, 1929 – Zagreb, 1991, sahranjen je u Sisku). Školovao se u rodnom selu, Križevcima, Zagrebu i Rijeci. Oca su mu početkom Drugog svjetskog rata odvele ustaše u Jasenovac i tamo likvidirale. U maju 1942. odvode majku, starijeg brata i njega u logor Stara Gradiška, a odatle u logore na sjeveru Njemačke. Još

Dr Đuro Zatezalo: Svjedočanstva o pokoljima na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN VOJNIĆ Dušan Šumonja, Vojnić Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili Dana 29. jula 1941. godine oko 9 sati prije podne nahrupio je u dva luksuzna auta i šest kamiona u Vojnić Božidar Cerovski, ravnatelj ustaškog redarstva (P.U.O.) sa oko 100 ustaša, uniformisanih ili poluniformisanih. Naredio je hapšenje ljudi bez ikakvog razloga i povoda. Na putu do Vojnića zatekli su seljake koji su tucali kamen i popravljali put. Čekićima kojim su tukli kamen ustaše su ih zlostavljali i tukli istim. Pucali su za onima koji

Mladen Diklić o srpskim kostima koje je vadio kao brigadir iz reke Save

Za Srpsku istoriju govori Mladen Diklić, čovek koji je na radnoj akciji u Hrvatskoj vadio kosti stradalih Srba od ustaških koljača. Intervju vodi Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA –Mladene, recite nam nešto o dogaćaju iz 1983. gde ste vi bili učesnik na ORA Jasenovac, kao brigadir slovenačke brigade „Prežihov Voranc“ – Ravne na Koroškem, i kakva su iskustva iz tog perioda koji pamtite? Već na početku smo imali neprijatnih iskustva u Novskoj i okolini, gde su pojedini proustaški elementi, psovali srpskim brigadirima majku srpsku. Ali, sve se to zataškavalo zarad „Bratstva i jedinstva“, koje , vidi se iz navedenog, nikada nije zaživelo u tim hrvatskim krajevima. Jedino su,

Ustaški zločini u Dubičkim krečanama

Nijedna civilizacija nikad nije dozvolila takvu bedu niti je ijedno doba iznedrilo takvu generaciju moralno posrnulih, otkad je sveta. Jovo Bijuković iz „kaurske” Dubice imao je pre rata četiri peći za dobijanje kreča. U „kaurskim” brdima (Banija) bilo je dovoljno sirovine (krečnjak, drvo). Peći su bile smeštene tri kilometara iznad Dubice, prema Kostajnici, blizu reke Une. Jedan od najvećih zločinaca koga je iznedrila hrvatska nacija za vreme NDH (1941–1945), Vjekoslav Luburić, zvani Maks, osnovao je u Jasenovcu logor za likvidiranje Srba, Jevreja i Roma, da bi nešto kasnije formirao istureno odeljenje na krečanama u Dubici. Radnici za izradu kreča slati su iz Jasenovca i Stare Gradiške. Kreč je služio za

Obeležavanje 80 godina od stradanja u crkvi u Ležimiru: Naučna konferencija u Sremskoj Mitrovici

Ove godine, 27. novembra navršava se 80 godina od kako su ustaške i nacističke trupe u ležimirskom Hramu Svetog Velikomučenika Georgija ubile 100 meštana ovog sela, od čega 22 deteta, uzrasta od dve do 18 godina života. Ovaj zločin, po svojoj suštini jedan od najtežih koje su okupatori i njihove sluge u Sremu počinili nad srpskim narodom, došao je kao odmazda nakon sukoba koje su Nemci vodili sa partizanskim jedinicama u reonu Grgurevaca. Tim povodom, u nedelju 26. novembra, u Ležimiru biće služena Sveta Arhijerejska Liturgija i Parastos za ubijene Ležimirce i Grgurevčane koji su u Ležimir stigli tražeći spas od nemačko-hrvatske osvete, a nakon toga biće upriličeno otkrivanje i

Dr Đuro Zatezalo: HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941. 6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog  zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića.

Dr Đuro Zatezalo: JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE JAME, BEZDANKE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su riječi za prirodne jame u zemlji i jame – provalije na kamenitom terenu. Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal različite dubine i širine. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto položene strane različitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini. Veličina otvora može biti samo tolika da se može mjeriti s dužinom od samo jednog

PUT NAS DOVEO: Slobodan Trifković iz Doboja kao četvorogodišnjak preživio Jasenovac

Malobrojni preživjeli sjećaju se pakla na zemlji. Okolnosti gdje se ljudski život nije cijenio, nego je jednostavno bio bezvrijedan. Slobodan Trifković iz Doboja nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Svoje djetinjstvo proveo je u zloglasnom logoru. Još očekuje vrisak djece, koje ustaše odvajaju od majki. Slike koje ne blijede. Niti mogu, ikada. Majka koja bježi sa mlađim bratom. Otac Pejo i on i vagonu za Jasenovac. Djeca koja plaču. Vagoni. Vagoni smrti. Glad. Žeđ. Umor. Iscrpljenost. I na kraju, smrt. Ovo je potresni dio jedne životne istorije, kratka istina čovjeka koji pune dvije godine nije nosio zvučno ime, nije nosio ime čovjeka, jer to nije bio, ali ne svojom

Luka Kecman: Samo u Donjoj Gradini je zakopano 366.000 žrtava

Ko god je bio u Donjoj Gradini i ko god je prošetao tim prostranstvom smrti u kojem vlada jeziva tišina, lako će shvatiti o čemu se radi. Donju Gradinu pohodim svake godine, a o njoj sam najviše saznao iz dugih razgovora sa bivšim direktorom Simom Brdarom, koji je bio anđeo čuvar tog najveće grada u RS, kao i literature na koju me je on upućivao. Teško sam to prihvatao. Danima čitao jednu stranicu… jer dalje se nije moglo. Ali, ostavimo moje emocije sada po strani. Priča se o broju žrtava, a brojke su neumoljive. Donja Gradina ima 9 grobnih polja i 125 masovnih grobnica koje su se same otkrile. Sve

Veteran: Ustašu smo bacili u jamu!

O početku ustaškog terora i srpskog ustanka na području Popovog polja u Hercegovini, svjedočio nam je Mirko Sirovina, Veteran. RUSKI Piše: Dušan Bastašić „U septembru 2014. godine u organizaciji Fonda jedinstva pravoslavnih naroda učestvovao sam na konferenciji u Kišinjevu u Moldaviji. Prvi dan konferencije, pred sam početak, svi učesnici su ustali i tiho među sobom govorili: ”Veteran… veteran…” Okrenuo sam se i vidio jednog vitalnog starca koji je ušao i sjeo pored mene. Bio je to Mirko Sirovina. Hercegovac… Ustanik 1941. godine, a onda partizan. Čovek koji je neposredno posle rata poslat u Sovjetski savez na dodatnu obuku. Zatim je 1948. u vreme Informbiroa odlučio da ostane tamo. Na konferenciji

Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Židov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.