arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Episkop bački Irinej: Beogradski fiškali ustaških monstruma demonski prepredeno zahtevaju da se poimenično prebroje pobijeni u Jasenovcu

Posle osam decenija zataškavanja i zabrane govora o Jasenovcu, posle betoniranja i miniranja masovnih grobnica, posle konfiskacije matičnih knjiga SPC – da se pristupi poimeničnom prebrojavanju? Iz opširnog Božićnog intervjua episkopa bačkog Irineja (Bulovića), tradicionalno datog osnivaču lista „Pečat“ Miloradu Vučeliću, donosimo pitanje i odgovor u vezi sa licitiranjem brojem žrtava Jasenovca. Tema koja je izuzetno uznemirujuća, zapravo nedopustiva, jeste poodmaklo i podmuklo – a u nekim sredinama, pa i u izvesnim državnim institucijama, navodno „činjenično dokumentovano” – licitiranje brojem jasenovačkih žrtava. Čini se da se naša Crkva još uvek nije dovoljno energično i punim autoritetom oglasila ovim povodom. – Hvala Vam što ste tačno i precizno imenovali problem. Uzaludan bi bio revizionizam sa

Sedamdeset devet godina od ustaških zločina u Raškoj gori i Raštanima

Na katolički Božić, 25. decembra 1944. godine, ustaše su u selima Raška Gora i Raštani u okolini Mostara na zvjerski način ubile 117 srpskih civila, među kojima je bio i veliki broj djece. Na današnji dan prije sedamdeset devet godina, oko 5.00 časova ujutro Hrvati iz Devetog ustaškog zdruga, koji su bili uglavnom iz okolnih mjesta, na sopstveni praznik mira i ljubavi, pohrlili su da satru srpsko pravoslavno stanovništvo – od djece u kolijevci do nemoćnih staraca U istraživanjima potomaka žrtava iz Raške Gore, došlo se do preciznih podataka poimenično za 74 žrtve pobijene 25. decembra 1944. godine. Sa žrtvama iz mjesta Raštani, na taj datum ukupno je bilo 117

Nikola N. Živković: Sajmište je bilo pretvoreno u nemački logor

Ne treba da ništa da izmišljamo, dovoljno je da pažljivo pročitamo nemačke dokumente. Recimo, studiju četvorice eminentnih istoričara. Šta nam oni kažu? I u Srbiji i u Hrvatskoj bilo je progona, streljanja, deportacije i ubijanja Jevreja. To je činjenica. Razlika je, naravno, u tome da su u Srbiji to radili Nemci. Sajmište je pretvoreno u logor namenjen za internaciju i istrebljivanje Jevreja sa prostora okupirane Srbije. Osnovala ga je decembra 1941. godine nemačka okupaciona vlast. Tačno se pominju imena. Naročito su se istakla dvojica – Bencler i Rademaher. U Hrvatskoj su Jevreje ubijali sami Hrvati. Da li je Hrvatska bila suverena ili vazalna država? Bez obzira kakav odgovor ispadne, u

U Zvorniku predstavljena knjiga „80 godina ćutanja“

Knjiga „80 godina ćutanja“ o ustaškim zločinima u paljanskim selima Rakovac i Jelovci 1943-2023. godine, autora Lazara Škobe i Branislava Krljaša sa Pala, predstavljena je u zvorničkom Domu omladine. Škobo je izjavio da naslov „80 godina ćutanja“ najbolje govori o tematici i problemima prilikom stvaranja ovog projekta. – Svaka godina ćutanja otežavala je naš posao, naročito što živimo u haotičnom i vremenu i prostoru, kao i zbog činjenice da vremenom dolazi do zatiranja dokumenata – rekao je Škobo, koji je doktor istorijskih nauka. Prema njegovim riječima, bilo je teško naći dokumente koji bi vjerodostojno svjedočili o ovim događajima, uzimajući u obzir prolaznost vremena koje čini svoje, dok je pogotovo bilo

Dr Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: Ustaški zločin u Prkosu i šumi Brezje kod Lasinje na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN USTAŠKI ZLOČIN U PRKOSU I ŠUMI BREZJE KOD LASINjE Dugo Selo, selo u općini Vrginmost na Kordunu, imalo je po popisu stanovnišva 1931. godine 210 domaćinstava i 1.243 stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Dražve Hrvatske, 1941, 1945., život je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo u borbi protiv fašizma dok su ih 516 pogubile ustaše. Od njih 516, samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra 1941. godine, ustaše su u šumi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460 Srba: muškaraca, žena i djece. Selo Prkos, također u

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: ZAŠTO REVIZIONISTI NE PODNOSE MILANA BULAJIĆA

Među Srbima se našlo grlatnih revizionista, koji traže da se kao žrtve Jasenovca priznaju samo oni popisani imenom i prezimenom – stotinak hiljada, manje ili više. PORICANjE RADA ZNAMENITOG GENOCIDOLOGA Naš ugledni antropolog Bojan Jovanović je, upravo ovih dana, sve opasne revizionističke tendencije oko broja jasenovačkih žrtava opisao kao nastojanje da se iz istorijske svesti ovog naroda ukloni naučni doprinos osnivača Muzeja žrtava genocida, stručnjaka za međunarodno pravo, pokojnog dr Milana Bulajića: “Tendencija umanjivanja broja srpskih žrtava u NDH može se pratiti posle proterivanja osnivača i prvog direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu Milana Bulajića, i sagledavanja izveštaja i izjava potonjeg direktora, zatim kustosa i sadašnjeg predsednika UO ove ustanove.

ISPOVEST: Svuda oko mene su se previjala mala deca u bolovima: Jovo Kovačina je kao dečak prošao kroz pakao logora NDH u Sisku

Jovo Kovačina (83), koji je sa sedam godina dospeo u logor, o danima smrti i užasa: Od trbušnog tifusa umrli moj brat Lazar (2,5) i brat od strica Gojko (3). Spavali smo na slami, bez ćebadi, polugoli čekajući kada će doći kraj. Jovo Kovačina (83) imao je nepunih sedam godina kada je, sa bakom i dvoipogodišnjim bratom, dospeo u pakao NDH logora u Sisku, u stočne barake kod stadiona Siscia. Bio je oktobar 1943. Ozloglašeni dečji logor, iz kog je Diana Budisavljević spasavala decu, prestao je da postoji još u januaru te godine, ali je u okviru logora za odrasle i dalje opstajao deo za decu. U logor, koji su

Umesto cveta i sveće na kamenu prebilovačkom prilažem, za sada, reč

Je li vam se ikada dogodilo da imate snažan osećaj da ste negde već bili, iako pouzdano znate da niste? Meni se dogodilo sa Prebilovcima posle čitanja priče “Nikoljdan u Prebilovcima”. Znam i miris i zvuk sela. Naročito zimski. Čujem mu i pesmu i jauk. Ako niste nikada čuli kako zvuči jauk kroz pesmu, čućete čitajući ovu priču. Mene evo prati kroz tri godišnja doba i znam da me neće nikada napustiti i nek neće. Živi smo i među svojima samo dok živi sećanje na nas. Ja bih da Prebilovčani streljani i živi u jame bačeni nikada ne umru. Ako umru, umrećemo i mi, pred Bogom i ljudima, od stida, mada to

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

Da li Beograd dobija ono što Zagreb nema – Muzej Holokausta?

Srbija je donela Zakon o Memorijalnom centru Staro Sajmište. Uvidom u taj zakon, u predviđenu kadrovsku strukturu i vebsajt, čini se da ćemo u centru Beograda uskoro dobiti Muzej Holokausta. Međunarodna organizacija za sećanje na Holokaust (IHRA) traži od Zagreba da dodatno istraži područje Jasenovca, odnosno da se mapiraju sva mesta na kojima su postojali logori u NDH-a. Takođe, 35 članica organizacije traži da mapa bude dostupna na ulazu u Spomen područje Jasenovac, kao i da se izvrše ozbiljna arheološka istraživanja te lokacije.  Poznavaoci prilika smatraju da Hrvatska, koja trenutno predsedava IHR-om, neće učiniti mnogo po tom pitanju. Ono što je grupa eksperata Međunarodne alijanse za Holokaust tražila od Hrvatske prilikom obilaska

Bojan Jovanović: GENOCID I SRAMNE PRETNjE (VIDEO)

Ne malom iskušenju bio je izložen i autor ovih redova kada ga je nakon nedavno objavljivanja teksta „Fenomenologija najvećeg zla“ u „Pečatu“ pozvao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu i zapretio podnošenjem krivične prijave zbog iznošenja neistina, uznemiravanja javnosti i narušavanja ugleda ustanove na čijem je čelu. Sagledavanje i razumevanje fenomena najvećeg zločina u ljudskoj istoriji pretpostavlja i neospornost snage dokaza čiju bliskost istini niko i ništa ne mogu dovesti u pitanje. Ubeđenost i verovanje u snagu argumenata izloženi su, međutim, iskušenjima argumentima snage koji povremeno mogu da preovladaju, ali nikada i da potpuno ospore istinu. Takvom iskušenju je bio izložen i autor ovih redova kada ga je nakon objavljivanja

Na današnji dan se sjećamo zločina nad srpskim ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941. 

Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije pokolja i o njemu su znali samo mještani. Ovo je naš doprinos da se ovakve stvari ne zaborave i da se ne ponove. To dugujemo svim našim mučenicima. 16. decembra 1941. godine, hrvatske ustaše i domobrani iz Prnjavora dolaze na Vučijak u selu Kremni i uz pomoć Mađara koji su tada naseljavali Vučijak, počinju pljačku i zulum po selu Kremna koje je udaljeno nekih 5 km od Prnjavora. Vučijački vod ustanika pod komandom Trivuna Bojanovića

Bastašić: Hrvatska krije masovne grobnice kao zmija noge

Hrvatska i dalje na sve načine želi sakriti, kao zmija noge, postojanje mnogobrojnih masovnih grobnica i jama u kojima su sahranjena ili pobacana tijela ubijenih Srba u vrijeme NDH. Kaže ovo za “Glas Srpske” Dušan Bastašić predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, poznatijeg kao Udruženje “Jadovno”, ističući kako u Hrvatskoj i dalje postoji mnogo masovnih grobnica koje nisu otkrivene ili se za njih zna, ali nikada nisu ekshumirane, niti su žrtve dostojno sahranjene. Navodi i kako nije pretjerani optimista kada je u pitanju najnovija inicijativa, odnosno zahtjev Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA), koju čini 35 država članica, koja je

„Serbien ist Judenfrei“ – poreklo laži

Povodom obeležavanja 82-godišnjice početka nacističkog uništenja dela beogradske i srpske populacije, domaćih Jevreja, u logoru Zemun na predratnom Sajmištu, od strane nacističkog okupacionog aparata, sastavljenom od etničkih Nemaca, Austrijanaca i Foksdojčera, neophodno je ukazati na jedan momenat koji se već skoro 30 godina koristi u problematičnim kontekstima i, nažalost, u propagandne svrhe. Piše: Bane Gajić Rečenica „Serbien ist Judenfrei“ odnosno, „Srbija je očišćena od Jevreja“ pojavila se 1993. godine i brzo je preuzeta, odnosno, „tumačena“ kao jedan od glavnih „dokaza“ „srpske krivice“ za učešće u Holokaustu sprovedenom od leta 1941. do proleća 1942. godine. Prema „tumačenjima“, rečenica se javlja kao navodni telegram koji je iz Beograda poslat u Berlin, i

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.