arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Veliko Palančište

Pokolj u selima Palančište i Jelovac kroz dokumenta i svjedočenja preživjelih

Apstrakt: Sela Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac, najmnogoljudnija sela prijedorske opštine, tokom Drugog svjetskog rata pretrpjela su ogromne gubitke. Na ovo je uticao položaj ovih sela, a zatim i naklonjenost stanovnika komunističkom pokretu. Smještena uz cestu Prijedor–Dubica, ispod same Kozare, sela su stradala tokom svake neprijateljske ofanzive. Sa druge strane, ovaj položaj i dobro poznavanje terena Kozare iznad sela, omogućili su stanovnicima da prežive veliku ofanzivu na Kozaru, ljeta 1942. godine. Najveće i najužasnije stradanje dogodilo se iste godine u oktobru, kada su pripadnici 2. sata 8. ustaške djelatne bojne izvršile strahovit masakr nad civilnim stanovništvom ovih sela. Veliki broj sačuvanih dokumenata o ovom događaju, kao i svjedočenja onih

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je očito da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi balkanski narod

Nevjerovatna sudbina Srbina koji je umakao ustaškom nožu (VIDEO)

Nevjerovatna sudbina Srbina iz sela Donji Pridjel kod Doboja satkana je od boli, tragedije, ratnog zločina, gubitka identiteta i ipak – srećnog kraja. Kao dvogodišnjak pretekao je ispred ustaškog noža, dvije decenije živio je pod nametnutim muslimanskim imenom i prezimenom. Ekskluzivno za Pečat govori o životnoj potrazi za izgubljenim srpskim korijenom, identitetom i iznosi sumnju da su stotine i stotine srpske siročadi nakon Drugog svjetskog rata izgubile sopstveni i silom prilika prigrlile drugi nacionalni identitet. Izvor: RTRS

Adolf Hitler u Sarajevu već 1937. godine

ADOLFA HITLERA OBALA je naziv jedne ulice u Sarajevu 1937. godine. Naime te godine je izvršeno preimenovanje ulica, odnosno brisanje starih nazivia sa srpkim imenima. Umjesto starih naziva uvedeni su novi i tako je Adolf Hitler dobio ulicu u Sarajevu. Pored Adolfa Hitlera dobili su ulice i budući ključni učesnici događaja, kao što je Ante Pavelić, Kvaternik, Musolini. Uvođenjem novih naziva ulica u Sarajevu, koji su navedeni u donjem popisu, najavljeno je izvjestan način dolazeće burno vrijeme i stardanje Jevreja i Srba u Sarajevu 1942. godine.. Popis novih naziva ulica u Srajevu 1937. Izvor: Almanah adresar grada Sarajeva 1937. Štamparija „Bosanska pošta“ Sarajevo Almanah Adresar grada Sarajeva 1937. (naslovna strana

Jovan Mirić: Trudnice i porodilje u NDH

U izveštaju dr Stacija višoj italijanskoj komandi 1941. navodi se da je veliki broj ljudi ubijen tvrdim predmetom, da je nađeno nekoliko ženskih leševa sa isečenim grudima, te nekoliko trudnica rasporenih stomaka i u stomacima deca zašivena žicom. Ante Pavelić sa franjevcima (Foto: IN4S) Žena Dušana Vurune iz Vodičeva, Gospa, rođena 1916. godine, bila je u visokoj trudnoći kada se, na Ilindan 1941. godine sa brojnim zemljacima sklonila u podrum svoje kuće. Dok su svi drugi izašli pred ustaše iz podruma, Gospa je ostala u podrumu. Pored nje bio je i njen četvorogodišnji sin Milorad. Njega su pred majkom mrcvarili i zaklali. Potom su uhvatili majku, rasporili joj stomak, muško

Godišnjica zločina nad dvije hiljade nevinih Srba u Bosanskoj Bojnoj

22. avgusta 1941. godine dan genocida nad srpskim stanovništvom u Stabanidži, Zborištu, Gradini, Glinici, Poljani, Bojni, Varoškoj rijeci i Crvarevcu Dana 22. avgusta pomolimo se za duše nevino poklanih i živih spaljenih srpskih žena, dece staraca iz srpskih sela Stabandža, Zborište, Gradina, Glinica, Poljana, Bojna, Varoška Rijeka i Crvarevca, od strane njihovih muslimanskih komšija iz Bosanske Otoke, Bužima, Varoške Rijeke, Crvarevca, Vrnograča i drugih muslimanskih sela. Na taj dan 1941. godine vojno sposobni muslimani predvođeni žandarmerijskim narednikom Pilingerom, naoružani noževima, sekirama, kosama i drugim hladnim oružjem, su krenuli u „hajku“ na srpsku nejač u navednim selim i sve žene i decu, koje su stigli, poklali tamo gde su ih stigli, koga

natpisnacrkvi.jpg

Masovni pokolj Srba na „Mehinom stanju“ avgusta 1941.

Na Mehinom stanju u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaše Nezavisne Države Hrvatske krajem jula i početkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni Pokolj srpskog naroda s područja kotara Slunja i kotara Velika Kladuša. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u

ČETNICI IZ PRIJEDORA SPAŠAVALI SRBE IZ LOGORA „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru. U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti. Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“ Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković:

Kalendar genocida: 23. jul 1941. – Bosanski Petrovac

Ustaše su 23. jula 1941. godine po naređenju jednog zastavnika Poglavnikove tjelesne bojne nepoznatog imena, pokupili iz Bosanskog Petrovca oko 150 Srba pravoslavaca i zatvorili u zatvor. Među njima je bilo ljudi starosti 16 – 80 godina. Odmah nakon toga njima je saopšteno da idu na prisilan rad na otok Pag, te su kamionima transportovani van iz samog grada, gdje su strijeljani. Sutradan 24. jula 1941. godine dovoženi su kamionima uhapšeni Srbi iz sela oko Bosanskog Petrovca i prvo zatvarani u jednu drvenu baraku gdje su mučeni, a zatim po partijama vođeni na strijeljanje, odnosno klanje. Izvor: Grupa autora, Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu, Zbornik dokumenata,

Sveti novomučenici Glamočki i Kulenvakufski molite Boga za nas

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Sabor novomučenika Glamočkih i Kulenvakufskih Saborni praznik ovih mučenika, kao i mučenika dabrobosanskih i mileševskih, ustanovljen je na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske Pravoslavne Crkve u maju 2005. godine. Sveštenomučenik Simo Glamočki  Sveštenomučenik Simo (Banjac) rođen je 1871. godine u Gornjem Ribniku. Bogosloviju u Raljevu završio je 1893. godine. Od 1894. do 1896. godine bio je učitelj u Ključu i Donjem Vakufu. Sveštenički čin primio je 1897. godine. Služio je u parohijama Smoljani, Kamenu i Glamoču. Zaklali su ga hrvatski klerofašisti , uoči Ilindana 1941. godine u Glamoču. Sveštenomučenik Mirko i novomučenik Novica Glamočki Sveštenomučenik Mirko (Stojisavljević) rođen je u Otišiću kod Sinja u

(DOKUMENTA) Tito zanemarivao zločine Muslimanske milicije nad srpskim narodom, sudili samo onima koji su ubijali komuniste: Slučaj Osmana Rastodera i Rama Rastodera!

„… sa Osmanom Rastoderom mogao (je) sarađivati samo onaj koji čini zla i misli kao Osman Rastoder…“ Muslimanska milicija je naziv za paravojne grupacije iz Drugog svjetskog rata, koje su djelovanje pod zaštitom sila nacifašizma na prostoru Bosne i staroraške oblasti, odnosno Sandžaka. Naoružana od strane Njemaca, Italijana ili ustaša, Milicija je tokom rata počinila strašna zvjerstva protiv srpskog pravoslavnog življa. Prema određenim podacima, na prostoru Starog Rasa/Sandžaka, od pripadnika Muslimanske milicije, u periodu od početka rata do kraja 1942. godine, spaljeno je preko 140 srpskih sela. Međutim, poslijeratne vlasti pokretale su sudske postupke isključivo protiv onih pripadnika Milicije koji su se sukobili sa komunistima, ostavljajući tako nekažnjenom ogromnu većinu

Miostrah: Tragom predaka

Bio sam u Miostrahu, a da do pre nekoliko meseci nisam ni pomišljao da ću ikad tamo otići. Ideje za mnoge naše poduhvate začete su u kafani. I za ovaj moj. A povod je bio tekst iz „Pečata“… Piše Miroslav Maksimović Može li strah biti mio? Ne znam, možda i može. Moja majka je, godinu-dve pred smrt, a posle moždanog udara, rekla da oseća da je čitavog života bila u nekom tihom strahu. Od čega? Od ljudi? Rodila se u mestu koje se zove Miostrah. I tu je, u četrnaestoj godini, završila prvi život. Drugi je, do osamdesete, provela, u čudnom strahu, a da nikad više nije otišla tamo. Život

Nacisti i ustaše dogovorili progon Srba

Nacistička Njemačka i vlasti ustaške Nezavisne Države Hrvatske, na sastanku u Zagrebu 4. juna 1941. godine, dogovorile su iseljavanje, odnosno protjerivanje, u Srbiju oko 200.000 Srba. Prema demografskim knjigama i nalazima istoričara Vladimira Žerjavića, Srbi su u fašističkoj NDH činili malo više od četvrtine stanovništva – prema službenim podacima iz 1941. godine bilo ih je 1.848.000, od ukupno 6.966.729 stanovnika, ili 26,5 odsto. Protjerivanje srpskog stanovništva sa područja današnje Hrvatske /bez BiH, koja je takođe bila dio NDH/ bio je jedan od segmenata konačnog rješenja „srpskog pitanja“, a druga dva načina bile su likvidacije ljudi i masovna pokrštavanja. U NDH Hitler je uvrstio i područje BiH, na kojem je tada

HAN POGLED – NEOTKRIVENI I NEKAŽNjENI USTAŠKI LOGOR SMRTI!

Prema malom broju dostupnih podataka, može se pretpostaviti da se logor sastojao iz tri dijela: ustaškog vojnog uporišta, sabirnog centra i mjesta na kojem su vršene egzekucije. Izvor: NE ZABORAVIMO – BLOG ; 08. oktobar 2012. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. FORMIRANjE I LOKACIJA LOGORATokom 1941. godine nova ustaška vlast je u selu Han Pogled, kao važnom strateškom položaju na putu Zvornik-Sarajevo formirala ustaško uporište koje je u nepoznatom periodu ustaške vladavine, između

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao „Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red“, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

NAJNOVIJE VIJESTI

Privacy policy

Association of Descendants and Supporters of Victims of Ustashian Concentration Camps in

Izdavačka djelatnost

  Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.030-053-162-5/10 od 22.02.2010.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.