arrow up

Ljubodrag Dimić: Za Srbiju 20. vek još nije završen

Pokušaj da se Stepinac proglasi za sveca je samo korak ka proglašenju pape Pija XII za sveca. Istoričar, profesor dr Ljubodrag Dimić je govoreći o tome da li je Jugoslavija bila greška, u autorskoj emisiji Relativizacija sa Ljiljanom Smajlović, rekao da kada se sve sabere, bilans jednog veka u kome je postojala jugoslovenska država izgleda negativno, ili preciznije, biće negativan ako iz tog istorijskog iskustva ne izvučemo pouke o tome kako da živimo danas i kako da se ponašamo sutra. Vezane vesti: Ljubodrag Dimić – Zapečaćena istina Ljubodrag Dimić – Razgovor gluvih (drugi deo) Ljubodrag Dimić – Tako se zakoračilo u zločin (treći deo) Akademik Dimić: Hrvati pokušavaju da ulepšaju

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

Anđeli u paklu

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, „Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. English To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov „Anđeli u pa­klu“. Anđeli u paklu – sadržaj Dušan Bursać: ANĐELI U PAKLUIzdavač:

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Martyrdom of the Serbs

Persecutions of the Serbian Orthodox church and massacre of the Serbian people / Documents and reports of the trustworthy United nations and of eyewitnesses. Prepared and issued by the Serbian Eastern Orthodox diocese for the United States of America and Canada. This valuable book, printed in America in 1943, was received by the association Jadovno in 1941. as a gift from Mr. Nebojša Kapetina from the Netherlands, for which we are grateful. We are grateful to Mr. Igor Knežević, owner of the company Das from Belgrade, Serbia, for the service of digital scanning of the book. We recommend you to read. You can read or save the book in PDF

sisak.jpg

Spisak ubijene i umorene dece na teritoriji NDH – 74.580 popisanih imenom i prezimenom

Iako je najveći deo stradao od ustaša, popisana su deca stradala od svih zaraćenih strana, kao i ona za koje se ne zna tačan uzrok i krivac smrti. „Stanje stvari“ ekskluzivno donosi spisak ubijene i umorene dece na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o dva spiska stratišta dece ubijene i umorene u „NDH“ – prvi sa nazivom „veći“ (za stratišta na kojima je stradalo desetoro ili više dece) i drugi sa nazivom „manji“ (za stratišta na kojima je stradalo do devetoro dece). Spiskovi su dati po stratištima, azbučno. Ukupan broj dosad popisane stradale dece (do 14 godina) iznosi 74.580 (sedamdeset četiri hiljade petsto osamdeset). Podsećamo da, prema statističkim standardima,

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Жenske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Saša Lončina: Djeca mučenici nisu samo brojevi, oni su zastupnici naši pred Gospodom

Ovo je slovo o narodu kojeg je preostalo u tragovima, ali koji će vječno ostati do poslednjeg da svjedoči. Kad se stišaju udari, moja kultura je još snažnija. Moj modus operandi postane životni izričaj, ako je tako jezički urednije. Ovim kulturno uzdižem sebe i pretke svoje i potomke svoje, ako mi ih daruje Gospod. I ovim odajem vječni pomen i vječno sjećanje na Njih kojih sam nedostojan! I ne, na ovom mjestu nije sahranjeno “samo” stotinu djece. Na ovom mjestu sahranjen je čitav jedan narod po brojnosti. Oni koji umanjuju ili licitiraju brojevima zlonamjerni su, ma iz kojeg kruga dolaze, a ima ih i u krugovima od kojih bi prije

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima 

U februaru 1988., dnevni jugoslovenski list „Borba“ objavio je specijalno izdanje, u kome su opisani i ilustrovani ustaški zločini od 1941. do 1945. Novina je takoreći preko noći povučena. Sačuvani primerak, 37 godina kasnije, u fototipskoj formi objavili su izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada i udruženje „Jadovno 1941.“ iz Beograda. U knjigama su sačuvana svedočenja, opisani ustaški zločini i navedena imena više od 11 hiljada zaklane kozaračke dece. Najstarije imalo je samo 14 godina, a većina do sedam. Izdanje je štampano na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, a predstavljeno je nedavno na Sajmu knjiga u Beogradu. Tamo je bio i reporter Aleksandar Milivojević. Poslušajte zvučni zapis emitovan u petak

U Beogradu održana promocija knjige „Redni broj smrti“

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima. Kako drugačije da se nazovu surova i bestijalna ubistva dece. Piše: Đurđica Dragaš Prvog novembra 2025, u okviru Beogradskog sajma knjiga, promovisana je jedna vredna i važna knjiga. Udruženje Jadovno 1941. iz Beograda i izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada izdali su, na srpskom, ruskom i engleskom jeziku,  fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16.2.1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. U knjizi su objavljena imena i prezimena 11.219 – oro kozaračke dece koje su zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. godine Knjiga neobičnog izgleda i formata i izuzetno

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i Like u NDH 1942.godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše srpskog naroda stradalo je u NDH 1942. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vrhunac, najmasovnije stradanje, bilo je u  julu mjesecu, sa masovnim početkom već mjeseca juna a trajalo je do mjeseca oktobra. Ova konstatacija ne umanjuje i ne može zapostaviti na stotine hiljada pobijenih mladih ljudi, žena, djece i staraca do toga datuma, počev od 10 aprila 1941. godine. Ljetnjih mjeseci 1942.godine, ustaško domobranske jedinice hrvatske i njemačke vojske, otpočele su i sprovele operacije čišćenja Kozare od tamošnjih ustanika/partizana uglavnom srpskog sastava. Pred koljačkim postupcima učesnika

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

PREЖIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za „Novosti“ je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

BOЖO JUDAŠ: ‘Oca su mi ubili, braću i sestre bacili u logor, a mene je greškom posvojio vozač autobusa. Жivot mi je spasila mala crvena haljina…’

“Na ljeto, bio je sedmi ili osmi mjesec, 1942. godine odveden sam u Dječji logor u Sisku. U logoru sam bio oko mjesec, mjesec i pol dana. Ne znam tačan datum kad sam ušao u logor, niti kad sam izašao. Imao sam između tri i četiri godine”, započinje Božo Judaš, danas osamdesetogodišnjak, svoju životnu priču. Bio je dijete deveteročlane porodice iz Bosne. Najmlađe dvoje djece, on i oko godinu dana mlađa sestra Rosa, odvedeno je u Sisak, majka i starija djeca u druge logore, otac je već ranije ubijen na polju. Jako dobro pamti, govori naš sugovornik, da mu je majka kada su ih odvajali rekla da pazi na mlađu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.