arrow up

Sve je tako bilo, pa i gore! 

Potresna projekcija Lordanovog filma — pred preživelima ustaškog zla. Najviše me je pogodilo kada su rastavljali decu od roditelja – sve pogađa: šta su nam samo radili, priča kroz teške uzdahe Anka Ranđelović, jedno od dece koja su preživela ustaške logore smrti, posle projekcije filma Lordana Zafranovića „Zlatni rez ’42 – djeca Kozare“. Sve je tako bilo, samo još i gore, dodaje ona. Kada je došla u logor 15. avgusta 1942, Anka je imala svega dvanaest godina. Sa njom u logoru bili su i njeni mlađi brat i sestra. Mnogi od njih izgubili su sve rođake, braću sestre i roditelje u Jasenovcu. Njih dvanaestro, više od osam decenija kasnije, prisustvovalo

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je očito da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILJA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi balkanski narod

U Biblioteci grada Beograda promovisano kapitalno delo Anđelka Anušića

SRAMOTA AKADEMSKE ELITE I BORBA ZA NACIONALNO BIĆE NARODA U prepunoj sali Biblioteke grada Beograda, 17. septembra, održana je izuzetno posjećena i uzbudljiva promocija nove knjige književnika Anđelka Anušića — „Vreme će proći, ali sramota naša neće proći“. Ovo djelo nije samo istorijski i književni zapis; ono je dramatičan krik i anatomska studija vijekovnog stradanja srpskog naroda — od srednjovjekovnog Kosova i  Metohije, do ustaškog  pogroma u Jasenovcu i Jadovnu, preko krvavog razbijanja Jugoslavije, spaljene i etnički očišćene Republike Srpske Krajine, odbranjene Republike Srpske, i obratno ‒ do privremeno okupiranog Kosova i Metohije i naših savremenih iskušenja. Svaki od govornika na promociji osvijetlio je ovo kapitalno djelo iz svog ugla,

Film “Djeca Kozare“ stiže pred publiku: Premijera 2. oktobra u Beogradu, dan kasnije u Banjoj Luci

Dugo očekivani film Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ konačno će biti prikazan pred publikom. Beogradska premijera zakazana je za 2. oktobar u Sava centru, dok će dan kasnije film biti prikazan u Banjaluci, u dvorani „Borik“. Posle godina rada na jednom od najzahtevnijih filmskih projekata u regionu, reditelj Lordan Zafranović privodi kraju put svog dugo očekivanog ostvarenja posvećenog stradanju stanovništva Kozare tokom Drugog svetskog rata. Prema najavi, prva premijera biće održana 2. oktobra u Beogradu, u Sava centru, a već sutradan, 3. oktobra u 19 časova, film će biti prikazan u banjalučkoj dvorani „Borik“. Informaciju o premijeri u Banjaluci objavio je Milorad Dodik nakon susreta sa Zafranovićem u

U 120 grobnica 550.800 mrtvih, još neistraženo oko 70 stratišta

DOKUMENT O JASENOVCU IZ ZAOSTAVŠTINE VLADIMIRA DEDIJERA Piše: Nikola Milovančev U srpskoj pravoslavnoj gimnaziji „Katarina Kantakuzina Branković” u Zagrebu održan je septembra meseca prošle godine, simpozijum posvećen jasenovačkim žrtvama. Tom prilikom je, u raspravi, spomenut broj od 700.000 jasenovačkih žrtava, na šta je reagovao vladika g. Jovan Ćulibrk izjavom: „Ne smijemo se nabacivati brojkama jer vrijeđaju žrtve, njihove porodice i potomke.”. S obzirom na to da je, pre toga, jedan od istoričara u svojem izlaganju govorio o 100.000 jasenovačkih stradalnika (prof. I. Goldštajn), jasno je na šta g. Ćulibrk misli kada kaže „nabacivanje žrtvama”. Sa čuđenjem mogu da konstatujem da se na ove simpozijume pod okriljem naše SPC u Zagrebu

Potpisan sporazum između “Spomen-područja Donja Gradina” i “Memorijalnog centra Staro sajmište”

Veliki broj ljudi iz područja koje gravitira ka Kozari i Potkozarju deportovan je u logor na Sajmištu, gde su stradali. Memorijalni centar “Staro sajmište” i Javna ustanova “Spomen-područje Donja Gradina” zajednički će čuvati sećanje na žrtve ustaškog zločina genocida u NDH, kao i zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije. Ovo stoji u Sporazumu koji su juče potpisale direktorke “Starog sajmišta” i “Spomen-područja Donja Gradina” Krinka Vidaković Petrov i Tanja Tuleković, a dokument je potpisan Drugog dana manifestacije “Dani Srpske u Srbiji”. Krinka Vidaković Petrov rekla je da su dva logora na prostoru sajmišta bila povezana sa Donjom Gradinom, jer je

Hronika temeljno pripremanog zločina

Jasenovac je mesto koje je postalo sinonim nacionalne traume. Ali bez sećanja i na žrtve na ostalim stratištima, buduće generacije neće moći da sagledaju tragediju i razmere zločina nad Srbima u NDH Piše: Marko Lakić Jasenovac je najstrašnija srpska reč. To je bila fabrika smrti na balkanski način. Brutalna i primitivna. Potpuna suprotnost nemačkoj industriji smrti koja je bila pedantna, administrativna i hladna. Jasenovac je bio sušta suprotnost. Tamo je sve bilo lično. Zločine su vršili pojedinci. Oni su žrtve gledali u oči. Takmičenja u klanju, maljevi, budaci, bajoneti… Zbog toga je to mesto postalo sinonim nacionalne traume. Ali, baveći se Jasenovcem i odbranom obima tragedije na tom mestu, koju

Srpska pravoslavna crkva proslavila Svete novomučenike jasenovačke

Srpska pravoslavna crkva je 13. septembra proslavla Svete novomučenike jasenovačke, u znak sećanja na Srbe i druge žrtve stradale u sistemu ustaških logora Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Jasenovački novomučenici su među najbrojnijim stradalnicima koje Srpska pravoslavna crkva liturgijski proslavlja. Sveti arhijerejski sabor SPC kanonizovao ih je 2010. godine, a njihov praznik ustanovljen je za 31. avgust po julijanskom kalendaru, odnosno gregorijanskom 13. septembra. Centralna proslava praznika održava se u manastiru Jasenovac, gde se služi Sveta arhijerejska liturgija i održava pomen žrtvama. Sistem ustaških logora Jasenovac postojao je na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata. U njemu su zatočeni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi i pripadnici drugih

KAZIVANJE SIMA BOJBAŠE IZ GLUŠACA: U Jasenovcu su mi stradali majka Bosa, baba Mara, brat Milorad, sestra Danica i tetka Milica

Selo Glušci se nalazi u opštini Metković, u dolini rijeke Neretve, na samoj granici sa Hercegovinom. To je jedino čisto srpsko selo na prostoru od crnogorske granice na Debelom Brijegu, pa sve do Zadra, Šibenika i Knina. Pred Drugi svjetski rat brojalo je preko 200 stanovnika, a sada ih tamo ima oko 40. U logoru Jasenovac stradalo je 90 žitelja ovog mjesta, pretežno žena i djece. Porodice koje tamo žive su: Bojbaše, Pucari, Vukovići, Arnauti, Likići i Stanići, a u zaseoku (koje pripada Hercegovini) su Brstine. Nema nikakve razlike, u mentalitetu, običajima i svim ostalim karakteristikama ovih ljudi, sa ostalim Srbima iz Hercegovine. Ja sam, kao dijete, doživio ono što

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRЖAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

Nemanja Zivlak: Metastazirani autizam elita

Kao što su nakon Drugog svjetskog rata osviješćeni rodoljubi bivali zakovani na krst srama i razapeti svoje ideje brusili na Golom otoku i u raznim kazamatima “tvorevine nad tvorevinama”, tako se i danas na iste ili slične obrušava pogrda i hula ukoliko i pomenu jednu jedinu riječ – srpstvo. Pišem ove redove sa željom da isti budu ispravno i razumno shvaćeni i prihvaćeni. Svojevremeno je švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung ostavio nekoliko zapisa o autizmu gdje je napomenuo – parafraziram – da je autizam bolest tokom koje oboljeli stvara imaginarnu sliku svijeta.Ne želim da se bavim psihologijom, nisam za to kvalifikovan i moj tekst je posvećen jednoj drugoj oblasti. Жelim,

Slavko Vasić iz Adaševaca, preživeli zatočenik Jasenovca

Pokušaćemo da iznesemo potresni deo jedne životne istorije, kratku istinu čoveka koji pune tri godine nije nosio zvučno ime – čovek – jer to nije bio – ne svojom krivicom. Жiveo je pod okolnostima gde se ljudski život nije cenio – bio je bezvredan. Nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Spasao se poslednjeg dana iz „fabrike smrti“, iz strašnog pakla, 1945. godine, ispred poslednjeg krvavog obračuna ustaša nad preostalim zatočenicima, pred njihovo bezglavo povlačenje i izbezumljeno bekstvo sipred jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Hteli su svaki trag i svedoke da unište, što im je samo delimično uspelo. Slavko Vasić, ćurčija u krojačkoj zadruzi u Šidu, pričajući otresnu priču o užasnim nedelima

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Foto Arhiva "Novosti" Deca nemilice ubijana u logoru u Jasenovcu

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.