arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

ZASTAVE NA KUĆAMA, ĆIRILICA U ZAKONU: Parlamenti Srbije i RS usvojiće propis o nacionalnom pismu

Srbija i Republika Srpska obeležavaju danas Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave centralnom manifestacijom u Beogradu, ali će trobojke biti istaknute širom gradova gde ima naših ljudi. Sa Kalemegdana će se oko 17 časova čuti počasna artiljerijska paljba. Na Trgu Republike građani će moći da vide defile „ustanika“ i konjice i nastup kulturno-umetničkih društava. Trubači i konjica biće i na Slaviji. Sviraće Marš na Drinu. Kod Vlade Srbije planiran je program tokom kojeg će komandir konjičke jedinice predati raport „vojvodi Živojinu Mišiću“. Građani će se iz ovih pravaca slivati ka Savskom trgu, gde će, kod spomenika Stefanu Nemanji, biti gardisti sa pukovskim zastavama uz nalet helikoptera. Posle himne „Bože

Dušan Babac: Antropološka i druga mudrovanja „feldvebela“ Krleže

Pismo Austrijskom feldvebelu Miroslavu Krleži, iz 1954. godine, čeka već 58 godina da bude objavljeno, kao i divna slika pisca koji je bio kraljev oficir, jedno vreme i na službi u Kraljevoj gardi u Dvorcu na Dedinju. Piščev unuk, Dušan Babac, ga je „Pečatu“ dostavio, s napomenom: „Ovih dana je moj otac sređivao dokumentaciju svoga oca, naišao je na ovo pismo upućeno Krleži. Pismo nikada nije objavljeno, što je i razumljivo, s obzirom na vreme kada je nastalo“. Priredio Pavle M. Babac Gospodine Krleža,U četvrtom broju „Republike“, časopisa za književnost i umetnost, za mesec april 1954. godine, štampali ste Vaše zapise iz 1916, 1919, 1920, 1921. i 1933. godine. U

POTRESNA PORUKA SRPSKOG MINISTRA: Neko tvoj ti je zapalio sveću – Bog da ti dušu prosti (FOTO)

„1914-1918 Rajfensdorf preko 8.000 Srba, Mauthauzen preko 8.000 Srba, Ašah preko 5.300 Srba… Koliko li bi dece izrodili da su mogli da požive?! Najstariji brat moga dede Vilotije Selaković okončao je svoj 37-godišnji život preko 1050 km od rodnog Zlatibora 15. marta 1916. godine nadomak Ašaha u Gornjoj Austriji. Ali činjenica da smo mi, potomci njegove braće Velimira, Dragutina i Dragoljuba živi, da slavimo slavu, da rađamo decu, da govorimo srpskim jezikom i da se borimo za našu Srbiju sećajući se njega i Radoša, koji počiva u Tunisu, svedoči da je život neprestana borba, jer je Hristos pobedio smrt! Srbija se danas razvija i napreduje, ona se izgrađuje i obrazuje

Milunka Savić

Buđenje

Došla mi u san Milunka Savić. Ne znam ni kako ni zašto. Bio je običan dan, mislio sam nestaće u običnoj noći. Ni slutio nisam da će noć osvetliti dan.                  Stoji tako Milunka naslonjena na pušku sa isukanim bajonetom, a prsa joj se ne vide, i nema ih, samo blješte dve Legije časti i Karađorđeve zvezde s mačevima, Sveti Majkl britanski i Sveti Đorđe pobedonosac ruski , pa Ratni krst sa zlatnom palmom –orden koji  ni jedna žena, ni pre ni posle nje, nije nosila. Gvozdena Milunka iz „Gvozdenog“ drugog pešadijskog puka „Knjaz Mihajlo“. Kraj nje još jedna žena i ona sva u odlikovanjima.                    „Ne prepoznaješ je, a 

Kako je srpski narod umirao na Drini: Vešali ih, a oni su vikali ŽIVELA SRBIJA!

Fotografija je vešanje grupe Kopaoničana jula 1916 koje je pratio pesnik Vojislav Ilić mlađi, koji se tada nalazio u Kruševcu. Prikazavši povorku osuđenika, vezanih ruku, pratnji okupatorskih žandarma, opisao je detalje izvršenje kazne. “Kao najveličanstveniji trenutak iz teškog stradanja na Drini, koja je dugo vremena tekla mutna i krvava, spomenuću divno herojstvo Svetozara Teševića, težaka iz sela Drinska. Prijeki sud izrekao mu je smrtnu kaznu. Morao je sam sebi iskopati grobnicu. Čim se uspravio, bila mu je nametnuta omča oko vrata. Još je stigao da klikne prigušeno: “Živio kralj Petar I ! Živila Srbija!“… Tijelo se zaljuljalo na vješalima ali samo za jedan momenat. Konopac je pukao nekim Proviđenjem koje

Petar Petrović Njegoš

Nestale srpske žrtve i Njegoševo rodoljublje: Nisu samo Sveti Sava i kosovski mit izbačeni iz škole

Reforme u poslednjih dvadeset godina izgurale su kosovki mit iz udžbenika. Vrhunac je izbacivanje prvog srpskog prosvetitelja iz programa za osmi razred – od Svetog Save ni traga ni glasa, a uči se o istoriji jezika kojim je pisao! Gradivo iz srpskog ne prati časove istorije: u Drugom svetskom ratu, prema književnim delima, stradali su samo Jevreji. Piše Senka Miloš Ovo za Sputnjik kaže prof dr Olivera Krupež, profesor književnosti i srpskog jezika iz Čačka koja se godinama bavi korpusom kanonskih dela srpske književnosti u školskom programu. To je i tema njene doktorske disertacije u kojoj je, kako kaže, dokazala da su se pojedine tematske celine važne za duhovne dimenzije

O Bunjevcima i Šokcima

Bunjevci i Šokci su dve posebne i specifične etničke grupe koje danas nastanjuju severne delove Republike Srbije i njenu okolinu mada su među sobom veoma bliske uz napomenu da stapanje među njima ne postoji. I jedni i drugi smatraju onu drugu grupaciju kao posebnu, tj. odvojenu od njih u etničkom smislu. Bunjevci žive u severnom delu Bačke a Subotica se smatra njihovom nezvaničnom prestonicom. Bunjevaca ima i u mađarskom delu Bačke (tzv. Bajski trougao) dok Šokci uglavnom žive u Baranji a ima ih i u južnim delovima Bačke uz Dunav kao i u mađarskom delu Baranje. Istorijski, Šokaca je nekada bilo mnogo više nego danas pa su se tako npr.

“Sedam hiljada duša”: Film o stradanju Srba osvojio prvu nagradu u Los Anđelesu

Dokumentarni film srpskog režisera Sanjina Mirića “Sedam hiljada duša” nagrađen je prvom nagradom na Creation International Film Festival u Los Anđelesu kao najbolji dugometražni dokumentarni film. “Sedam hiljada duša” je dokumentarno – igrani film o stradanju srpskih i ruskih vojnika i interniranih civila u austro-ugarskim logorima na teritoriji današnje Češke republike, u mjestima Jindrihovice i Broumov. “Logori su imali oko 500 objekata gdje je bilo oko 60.000 ratnih zarobljenika. Uslovi života tamo su bili izuzetno teški, bez jela, bez obuće i odjeće. Zime su bile surove a harale su zarazne bolesti, i sve to je uticalo da logore nije preživjelo 7.100 Srba. U Jindrihovicama je nalazi i mauzolej gdje su

Đurđica Dragaš: Budi human kao Srbija!

Nevidljivi neprijatelj! Tako, pomalo patetično, već gotovo godinu dana zovemo korona virus. Mnogi se, međutim, ponašaju sasvim obrnuto. Kao da je u pitanju sasvim vidljiv, opipljiv „strani i preteći“ objekat, zatvaraju granice, angažuju policiju i vojsku… Sve pomalo liči na pravo ratno stanje, a granične rampe spustile su se i tamo gde niko nije očekivao. Šengen i san o Evropi u kojoj se putuje bez pasoša ozbiljno su uzdrmani. Kao i u svakoj nevolji, svako brine svoju brigu, pokušava da se zaštiti i ne misli o drugima. I Srbija je, tokom vanrednog stanja, zatvorila granice, ali tek kada su se u zemlju vratile hiljade naših ljudi iz čitave Evrope. Koliko

Miloš Ković: Zaveti Srbe učinili borbenijim u suočavanju sa iskušenjima

Neobično trajno Kosovsko predanje vekovima je ponavljalo da je bolja smrt u junaštvu i slavi, nego život u sramoti i ropstvu. Ratovi su usud srpske istorije. Srbi su, ponajviše zbog geografskih datosti, ratovali više i duže od mnogih nacija. Ratovi su donosili rasulo i posrnuća, ali su se, u njima, uobličavali srpski kultovi i predanja, sa središtem u Kosovskom zavetu. Ti kultovi, predanja i zaveti učinili su Srbe samosvesnijim i borbenijim u suočavanju sa iskušenjima. Srbi se, međutim, ne razlikuju od ostalih nacija po tome što su sećanje na ratna junaštva i stradanja ugradili u temelje svog nacionalnog identiteta. Od britanskih do pacifičkih ostrva i od ruskih tajgi do kanadskih

Narod sav u krpama, opljačkan do gole duše

Bio je Veliki rat i Srbija okupirana, uz stradanja ljudi i teror okupatora. Zavladala je pljačka i otimačina narodnog imetka. Ono stoke, hrane, oruđa što se u kućama Srba zateklo, neprijatelj je nemilice otimao. Kao da nije ovamo došao iz bogatih carskih država. „Čim je okupator ušao u zemlju, smesta je ukinuo sve zemljoradničke zadruge, poljoprivredne stanice, voćne i vinogradske rasadnike, a njihovu imovinu, koja je iznosila stotine miliona u zlatu, prosto je opljačkao i ostavio bez igde ičega. Privatnim je licima opljačkao njihovu imovinu: vršalice, plugove, drljače, trijere i vetrenjače… Zatim je pokupljena vuna iz posteljnih stvari: a ona je u našoj zemlji bila u dušecima i jastucima u

Čekao ih je preki sud zbog izdaje u Austrougarskoj, a oni su se ipak borili za Kraljevinu Srbiju

Dobrovoljci srpske vojske u Prvom svetskom ratu bili su mahom Srbi koji su bili austrougarski državljani. Oni su se kao pečalbari u Americi ili ratni zarobljenici u Rusiji, Srbiji i Italiji opredelili da se bore na strani Kraljevine Srbije. Ona je bila njihova otadžbina koju pre toga nikada nisu videli. Bili su unapred osuđeni na smrt. Kao austrougarske državljane u slučaju zarobljavanja čekao ih je preki sud i konfiskacija imovine zbog izdaje, a njihove porodice odvođene su u logore. Da bi zaštitili svoje najbliže u kritičnim ratnim situacijama vršili su samoubistva. Posle okupacije Srbije 1915.godine, pa do kraja rata bili su poslednja i jedina popuna srpske vojske. Pre početka rata

Vojvoda Živojin Mišić

VEK OD SMRTI VOJVODE ŽIVOJINA MIŠIĆA: Ko ne zna za strah taj ide napred

Pre sto godina, tačnije 20.1.1921. godine, posle teške bolesti u 66. godini života u Beogradu je umro proslavljeni srpski vojvoda Živojin Mišić. Iz valjevskog sela Struganika u kome je rođen 7.7.1855. godine kao seosko dete otisnuo se u oficirske vode i kao veoma školovan oficir širokog vojnog obrazovanja napredovao je  od čina narednika do najvišeg čina vojvode.  Postao je legendarni strateg s osobinama velikog vojskovođe. Krasilo ga je to što je uvek verovao u svoj narod i moralnu snagu svoje vojske. Učestvovao je u dva oslobodilačka rata protiv Turske 1876. i 1877-1878. godine kao komandant Kolubarskog bataljona Valjevske brigade. Kao komandant 1. bataljona 5. puka Drinske divizije 1885. godine učestvovao

Kralja Petra I Karađorđevića veličali su svi gradovi u Hrvatskoj

I dok danas Srbi uglavnom doživljavaju neprijatne situacije kada se nađu u Hrvatskoj, od skidanja tablica do vređanja na nacionalnoj osnovi, nekada je situacija bila potpuno drugačija, a u gradovima širom Hrvatske bili su podignuti spomenici posvećeni dinastiji Karađorđević. Skupina dinastičkih spomenika posvećenih kraljevima Petru I Karađorđeviću i njegovom sinu, Aleksandru I Karađorđeviću iz vremena Kraljevine SHS, nastajala je područjima svih banovina, danas nezavisnih zemalja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. I dok se danas Srbi ne osećaju dobrodošlim u Hrvatskoj, odakle se skidaju table ispisane na ćirilici, nekada je slika bila potpuno drugačija. Brojna spomen obeležja bila su podignuta okvirno od sredine dvadesetih godina do kraja 1940.

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu “Naš glas“ objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. “Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa“. Kakav

NAJNOVIJE VIJESTI

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.