arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Episkop Sergije: Spomen precima, slovo potomcima

Srbija nije samo država, već ideja od koje ne smijemo odustati, nikada i ni po koju cijenu! Prvog decembarskog dana navršava se 105 godina otkako je regent Aleksandar Karađorđević (potonji jugoslovenski kralj-mučenik) proglasio prvu Jugoslaviju, pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je, nakon nekoliko stoljeća razjedinjenosti, srpski narod konačno ujedinjen u okvire jedne slobodne države. I ne samo srpski, već i ostali narodi sa kojima smo vijekovima dijelili dobro i zlo, trpeći tuđinski jaram i čeznući za slobodom. Nedugo nakon ustanovljenja Kraljevine SHS, ujedinjuju se srpske eparhije i formalno-pravno Srpska pravoslavna crkva doživaljava svoje ponovno ujedinjenje. Šesnaest godina nakon što je utemeljio državu, ubijen je kralj Aleksandar Karađorđević,

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i „dirati“ mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol „smestio“ daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim

Niko se ko ti moj Jovice nije borio i zbog tvoje pobjede u Velikom ratu, ni mi se do dana danas brukali nismo. Tukao vas je Jovica, pogani ljudske, sa braćom Rusima na Dobrudži i gonio od Soluna pa sve do Beča. Kući došao godinu nakon rata i to u onaj dan kad su mu četrdeset dana davali i svoje na groblju našao. Plakao je pijan ko malo djete, sa ratnim ordenom u ruci i to od neke ratne muke, kad su stvorili Jugoslaviju i zvao je Strmoglavija. Nije se ni u njoj sa komšijama mirio i krili su mu pištolj i svako jutro kamenje iz džepova bacali. Imao je

Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine

Na današnji dan otpočela je Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine, koja predstavlja jedan od ključnih momenata u Prvom svetskom ratu. Nakon uspešne odbrane i velikih pobeda Srpske vojske 1914. godine na Ceru, Drini (Mačkovom kamenu) i Kolubari, nadmoćnoj, poraženoj i poniženoj austrougarskoj vojsci u četvrtom napadu na Srbiju pridružuju se i Nemačko carstvo, a koji dan kasnije i Bugarska. Tri velike, nadmoćne i mnogoljudne armije napadaju sinhronizovano Srbiju koja se, uz pomoć crnogorskih trupa, sama nosi sa takvim napadom. Najveću katastrofu u ovom napadu predstavlja bugarsko presecanje kičme Kraljevine Srbije, a to je moravsko-vardarska dolina i veza sa savezničkom Grčkom i lukom Solunom odakle je dolazilo snabdevanje municijom

Đurđica Dragaš: Srećan vam dan srpskog jedinstva!

Dok su države nastale na tlu bivše SFRJ brzo zaboravljale zajedničku i stvarale svoju istoriju, u Srbiji je godinama trajao vakuum. Himna „Hej Sloveni“, čije je intoniranje na stadionima izazivalo burne reakcije i salve zvižduka, otišla je u istoriju tek 2006. kada je nova-stara himna „Bože pravde“ postala jedan od simbola srpske državnosti. Više od 10 godina posle krvavog raspada SFRJ u Srbiji se, kao državni praznik, obeležavao dan kad je 1943. godine u Jajcu udaren temelj Titove Jugoslavije. Iako je delovalo zbunjujuće i potpuno iracionalno, taj praznik je ukinut tek 2002. Srbija je upravo te godine, konačno, kao Dan svoje državnosti ustanovila Sretenje. Nešto kasnije, uoči stogodišnjice Velikog rata,

Atentat na Franca Ferdinanda u Sarajevu

Principov pucanj – pucanj za slobodu, a ne povod ili uzrok velikog rata

Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, član „Mlade Bosne“ Gavrilo Princip izvršio je atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu, u kojem je od posljedica slučajnog ranjavanja preminula i njegova supruga Sofija Hotek. Sarajevski atentat poslužio je austrougarskim vlastima za vojnu invaziju na Srbiju, što je dovelo do Prvog svjetskog rata. Ubijeni Franc Ferdinand, poznat po svojoj izrazito antisrpskoj i antijužnoslovenskoj politici, a prema mišljenju njegovog oca, cara Franje Josifa, bio je „sasvim nesposoban i bez ikakvih državničkih vrijednosti“, nije bio ni izbliza toliko važan da bi se zbog njega svijet našao u ratu. Atentat nije bio ni povod ni uzrok rata. U to vrijeme Evropa je navikla na

DUČIĆ O JUGOSLOVENSTVU: Kako su Srbi postali stranci u svojoj kući

Jugoslovenstvo je ideologija bez ideologa, ideal ponikao iz intrige, utopija koja je potisla ideju, zakon koji je branjen bezakonjem. Jugoslavizam je bio stranputica i bespuće, vratolomija i samoubistvo. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: P.O / Politika , april 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Srbi nisu znali da sa zajedničkom državom uzimaju obaveze koje su premašaju njihove mogućnosti, a za uzvrat ne dobijaju ništa, smatrao je Jovan Dučić. – Današnji jugonostalgičari se sećaju samo

Promocija knjige „Sećanja“ Vase Čubrilovića 07. marta u Beogradu

Promocija knjige “SEĆANjA” Vase Čubrilovića biće održana u utorak, 07. marta 2023. u 18.00 časova u Zadužbini Ilije Kolarca, Studentski trg 5. u Beogradu. Jedinstven istorijski dokument u kojem jedan od učesnika Sarajevskog atentata iz 1914. godine prvi put iznosi sjećanja na jedan od najvažnijih i najdramatičnijih događaja u srpskoj i južnoslovenskoj istoriji. „Sećanja“ Vase Čubrilovića, najmlađeg atentatora, koji je preživio samo zahvaljujući okolnosti što je bio maloljetan, dok mu je rođeni brat Veljko obješen, u ovim memoarima iznosi nešto o čemu za života nikad nije progovorio: kako je izgledalo stanje u BiH pred atentat, kako su se zaverenici spremali za ovaj čin, kako je iz sata u sat izgledalo njihovo kretanje

KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“. Piše: Ranko Radelić Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“. Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti. Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše

Novi Sad – Predavanje: Naseljavanje srpskih dobrovoljaca iz Like u vojvođanske oblasti (1921- 1941.)

U sredu, 28. decembra 2022. godine, u 19 časova, u Galeriji Prometej, ul. Svetozara Miletića 16, u Novom Sadu, biće održano predavanje na temu: Naseljavanje srpskih dobrovoljaca iz Like u vojvođanske oblasti (1921 – 1941.) Iz Like u vremenu 1921 – 1941. godine trajao je snažan kolonizacioni talas ka Banatu, Bačkoj, Baranji, Sremu i Slavoniji, a njegovu osnovu činili su dobrovoljci srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Kolonisti nisu dobijali kuće, sami su ih gradili, najčešće od „naboja“ i prolazili su dug i težak proces prilagođavanja novom prostoru. Bolesti su ih kosile, naročito decu do dve godine i žene, usled teških uslova života i stanovanja. Vitalnost i snaga kolonističkih zajednica učinili su da

Nova knjiga Đorđa Bojanića: „STRADANjA I ŽRTVE SRPSKOG NARODA U 20. VEKU“

Ovom istorijskom knjigom prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka slobodi naš narod je tragično stradavao od pamtiveka i ostao nepokoren. Knjiga je pisana da prodre u suštinu SRPSKOG STRADALAŠTVA I PATNjE. Ovo svaki Srbin mora da zna, na to nas obavezuju ubijeni i izmučeni preci. RECENZIJU ZA KNjIGU napisala je akademik Radmila Tonković Cena besmrtnosti i slobode je velika. Ovom istorijskom knjigom  prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka

Srbi u Dubrovniku od 1945. do 1992. godine

Kao reakcija na Maspok 1971. Srbi su pisali grafite „Ovo je srpski Dubrovnik“ i „Živio srpski Dubrovnik“. U društvima se pevala pesma „Igrale se delije nasred zemlje Srbije“. U Dubrovniku za vreme Drugog svetskog rata delovao je „Pokrajinski nacionalni komitet za Hercegovinu, Boku i Dubrovnik”, a Srbi katolici upisivali su se u Dubrovačku brigadu Jugoslovenske vojske u Otadžbini.[1] Na pečatu je pisalo Dubrovačka vojno-četnička brigada. Zbog toga su Srbi katolici u Dubrovniku stradali u partizanskim čišćenjima neposredno posle oslobođenja 1944. i 1945.[2] O tome kakve su bile prilike u Dubrovniku pisali su strani oficiri za vezu. U jesen 1944. jedan američki oficir za vezu u Dubrovniku izveštavao je : „Stav

Dečak – junak bitke za Beograd je Dragoljub Jeličić (12) iz Nikšića

Posle jednog veka konačno poznat identitet srpskog vojnika u Prvom svetskom ratu. Enigmu otklonio unuk Đorđe Njunjić. DRAGOLjUB Jeličić (12), sin izbeglice sa Korduna, zapravo je dečak koga je francuski fotograf ovekovečio u borbama za odbranu Beograda, a na slici se vidi kako puca iz puške. Dugo se mislilo da je to Momčilo Gavrić iz Loznice, takođe golobradi mališan, koji se obreo u redovima srpske vojske tokom Velikog rata. Ovu enigmu otklonio je upravo Dragoljubov unuk Đorđe Njunjić iz Nikšića, koji za „Novosti“ kaže da u porodičnoj arhivi poseduje dedine slike, a neke od njih, uz ovu već poznatu – kako puca iz rova, ustupio je „Novostima“. – Uspeo sam,

Đurđica Dragaš: Zašto sam nosila Natalijinu ramondu u Londonu

Kada je u februaru 2002. prvi put proslavljan novi državni praznik, ustanovljen par meseci ranije, većina medija objavila je i ankete o tome koliko građani uopšte znaju o Sretenju. Na ono najjednostavnije novinarsko pitanje – znate li šta danas proslavljamo – većina nije imala odgovor. Naravno, čast izuzecima, ali osim zbunjenih pogleda i par maglovitih činjenice o „nekom ustanku“ , ankete su svedočile o tome da se o novom „obeležju“ države zna vrlo malo. Devetnaest godina kasnije, nažalost, nije mnogo bolje. Još uvek previše ljudi ne zna ono što bi, kao državljani ove zemlje, svakako trebalo da znaju. Zašto je tako? Istorija ovih naših prostora obilovala je prevratima, promenama, burnim

U Bitolju održana komemoracija srpskim vojnicima

Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležen je komemoracijom na Srpskom vojničkom groblju u Bitolju. Ispred Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, venac je položio Đorđe Aleksić. Komemorativnoj ceremoniji prisustvovali su ambasadorka Srbije u Severnoj Makedoniji Nevena Jovanović i izaslanik odbrane Vojske Srbije potpukovnik Vujica Vukobratov. Na groblju je sahranjen 1.321 vojnik srpske vojske iz Balkanskih i Prvog svetskog rata. Veliki broj njih je poginuo u borbama na Kajmakčalanu 1916. godine. Izvor: Ministarstvo spoljnih poslova / Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.