arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Saopštenje – zločini nad Srbima

14. oktobar 2026.

DISKRIMINACIJA, SATANIZACIJA I OPTUЖBA SRBA ZA GENOCID Advokatska kancelarija Radić:Zločini nad srpskim stanovništvom na području Srebrenice dokumentovani su u:    1. „Memorandumu o ratnim zločinima i zločinima genocida u Istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica) počinjenim protiv srpskog stanovništva od aprila 1992. do aprila 1993. godine“ (1) predatom 2.6.1993. Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija;    2. Tužbi/Protivtužbi SR Jugoslavije podnetoj Međunarodnom sudu pravde protiv BiH zbog genocida od 23.7.1997. godine (2) i    3. 250.000 dokumenata (dokaza) – koje je Javno tužilaštvo za ratne zločine (JTRZ) pre 17 godina (28.04.2009.) od Ministarstva pravde. (3) Ta dokumentacija nije procesuiarana ni u SB UN, ni u Haškom tribunalu, niti u Međunarodnom sudu pravde. Pored

KO NAS JE KLEO NIJE DANGUBIO

18. septembar 2026.

Srbinu je grob svetinja i svi se boje da će im grobove najmilijih neko oskrnaviti te su se s toga odlučili da ih nose na svoju teritoriju. Piše Stanojević Zoran Stojim pred kućom kad nailazi Jovanović. Znam ga zajedno smo bili u bolnici. Dan sunčan ima i snijega koji se topi. Jovanović je sav mokar i umazan blatom. Priđe mi, kaže daj malo vode da se operem da ne idem kući ovakav. Pa gdje se tako uprlja pitam. Vodim ga do pumpe. Idem prijatelju sa groblja zamolili me da pomognem pri vađenju poginulih boraca. Muka živa druže moj, muka. Bolje u rat još godinu nego ovo raditi. Sahraniš pa opet

DAN SJEĆANJA NA ЖRTVE NATO BOMBARDOVANJA U REPUBLICI SRPSKOJ

9. septembar 2026.

U Istočnom Ilidži, 9. septembra počelo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Republici Srpskoj tokom kojeg je 1995. godine ubijeno i ranjeno više pripadnika Vojske Republike Srpske i civila. Na mjesnom groblju Grlica u Vojkovićima služen je pomen i položeno cvijeće na spomenik prvim civilnim žrtvama NATO bombardovanja u Srpskom Sarajevu. Tokom NATO agresije na Republiku Srpsku od 30. avgusta do 14. septembra 1995. godine ubijeno je 47 pripadnika Vojske Republike Srpske i sedam civila, dok je ranjeno više od 100 vojnika i 21 civil. NATO operacija “Namjerna sila” počela je 30. avgusta 1995. godine u 2.12 časova, uz “objašnjenje” da treba Srbe da “dovede za pregovarački

Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije

6. septembar 2026.

Svi, koji nisu imali ili nisu htjeli da slušaju babu i đeda, završili su devedesetih kao Sveti Petar Zimonjić, te 1941 godine. Stradali su u logorima, jami Kazani i na ko zna koliko još stratišta. Na kraju rata kažu, da je falilo 8 000 duša srpskih u Sarajevu pod komšijskom kontrolom. Mi koji smo imali i slušali babu i đeda, te znali za sudbinu mitropolita Petra, digli smo se na oružje i sve što smo imali dali smo da stvorimo ovo malo Srpske. Nismo se odrekli Gospoda, Krsne Slave i pisma, a dušmani su nas zapamtili za sva vremena, u onom ratu protiv čitavog svijeta. Mi smo prvi zvjer ranili

Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

1. septembar 2026.

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine. Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.A Sarajevo je bilo ključ rata. Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte

Ledići – 34 godine nakon stradanja Srba

5. jun 2026.

Selo, nekada živo, danas izgleda kao da je rat još uvek tu. Ruševine, zaparložena imanja, nigde psa, nigde mačke, nigde ni jedne domaće životinje. Zbišće i dalje žubori… Piše: Darko Nešković Sarajevo, grad u kome sam proveo deo bezbrižnog detinjstva je ostajao u okviru retrovizora. Lagano, vozeći pored Жeljeznice prema Trnovu, pred očima su izlazile slike srećnog, davno zaboravljenog detinjstva. Idem u Lediće. Posle 35 godina. Uključujem navigaciju nesiguran u sebe i svoje sećanje. Predlaže mi put, drugačiji od onog koji pamtim. Odustajem od pomoći tehnike, idem onim putem za koji mislim da ga znam. Čini mi se da je vreme zamrznuto negde na pola nesrećnog rata, koji izgleda kao

Vukelić: Nekažnjeni zločin u Dobrovoljačkoj dokaz dvostrukih aršina u BiH

2. maj 2026.

Nekažnjeni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu dokazuje politiku dvostrukih aršina u BiH i na prostoru bivše Jugoslavije, jer su za ratne zločine isključivo kažnjavani Srbi, a zločini nad srpskim narodom uglavnom su ostali bez sudskog epiloga, ocijenio je državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Nikola Vukelić. Vukelić je istakao da Srbi gotovo iz dana u dan obilježavaju tragedije i stradanja u zločinima počinjenim nad pripadnicima srpskog naroda. – Za te zločine gotovo niko nije odgovarao. Juče smo obeležavali godišnjicu stradanja Srba u zapadnoj Slavoniji, a sutra ćemo obeležiti godišnjicu zločina nad pripadnicima tadašnje regularne JNA. Međutim, ni za to niko nije odgovarao –

Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA

1. april 2026.

Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije.. Nekad, krajem maja ’94-te bilo neko duže primirje i stigle su čokolade u Hadžiće. Čokolade iz Kiseljaka koje su koštale pravo malo bogatstvo. Mi tadašanji klinci koristili smo to primirje i vucarali se po čitav dan. Sunce i lijepo vrijeme izmamili su dosta ljudi napolje, jer svima je bilo dosta stanova i zatvorenih prostorija bez trunke svijetla. Tog dana kad je stigla čokolada, mi smo se zadesili na kraju grada, gdje je probijeno brdo za zaobilaznicu oko Hadžića. Bilo nas je možda petnaestak i bili smo klinci bez trunke mozga i mudima do poda.

KOLJA PEJAKOVIĆ: O NAŠEM ČUDNOM POZNANSTVU I DJECI KOJU NIJE VOLIO SVIJET

28. mart 2026.

Brat Vegara ne štedi nikog, a najmanje sebe, jer zna da će to ostati zapisano, u vijek vijekova, tako da laž i fušeraj nisu opcija. Postoje dva jaka razloga zašto ne bih trebao da pišem predgovor (il` će biti pogovor).Kao prvo, pisca, brata Srbina Vegaru, ne poznajem dobro, jednom sam ga vidio (a jednom ko nijednom), i, kao drugo, rata nisam ni omirisao. Znači, bez obzira na olakšavajuće okolnosti, ja sam klasičan beogradski dezerter, ona fela koju pisac ove knjige iskreno prezire. Otkud, onda, ja ovde, na ovom zadatku, Bog Sveti zna. Ono čega se sjećam je sledeće: pisac ove knjige ušao u moj život bezobraznim pijanim pozivima u sitne

Hadži Mirjana Stojisavljević: Knjiga izlaska

16. mart 2026.

Nije pitanje hoćemo li ili nećemo da se borimo, nego hoćemo li ili nećemo da postojimo. (Sveti Car Lazar) Sada već u godinama kada „izvesni delovi moga života počinju da liče na ispražnjene dvorane palate jer je siromašni vlasnik odustao da živi u celoj palati” (M. Jursenar), odlučih da na jednom mestu saberem sopstvena razmišljanja o svome milom srpskom rodu. Stoga sam u svojevrsnu audijenciju primila vlastite uspomene na dvadesetdvogodišnju borbu za srpski jezik, i to od onog časa kada sam početkom maja 1992. godine sa rekom Srba morala napustiti Sarajevo. „Knjiga izlaska”, simboličnog naziva, sadrži u drugom delu pripovest o tome kako sam izašla iz ratom zahvaćenog grada, odbijajući

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

13. mart 2026.

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

8. mart 2026.

Navršava se 31 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade “Lorisa” na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN

13. januar 2026.

Borba još traje za svaki pedalj ove zemlje, za istoriju, za grb i zastavu. Traje borba i Srbin je uvijek u Bosni bilo teško bit`, to sam dobro naučio u svakom vremenu i u svakom sistemu. Poslije Olimpijade u Sarajevu 1984. godine, saznao sam da sam Srbin. Nisu htjeli da se igraju sa mnom i govorili su mi da sam Srbo. Nisam znao šta je to i uplakan sam došao kući. Imao sam samo četri godine. Kada sam ispričao đedu i babi zbog čega plačem, sjeli su me i objasnili. Đed je to uradio prosto i rekao da mi nismo kao oni i da su oni izdali Boga. A Bog

Bojan Vegara: Srećan ti rođendan Republiko Srpska!

8. januar 2026.

Da se zna, da smo prvi ustali protiv svog zla svijeta i stvorili Republiku Srpsku. Ništa nam mogli niste, jer bili smo sila Božija. Bili smo vojska i narod, a sa nama je ostao samo Bog. Ostali su nas svi redom ostavili i bar neke snakcije uveli. Znali smo da smo sami. Kravavo smo se tukli sa domaćim i stranim islamskim fanaticima, ustašama, NATO paktom i to skoro četri godine. Nismo im dali pardona, jer kao što rekoh, bili smo sila i tako smo se i ponašali. Znali smo šta stvaramo i za šta krvarimo. Tripili smo nemoguće i nismo se žalili. Odbili smo na onom ratnom referendumu prvi pokušaj

Bojan Vegara: ĐED DRAGO

5. januar 2026.

Čudili smo mu se, ja i brat, što uvijek stoji pred ikonom uveče i ujutru. Onda nas je naučio da se i mi molimo. To je vjerovatno, nešto najvrijednije, što me je neko naučio. Još nisam sreo čovjeka, koji je više volio djecu i životinje od mog đeda Drage. Više je ličio na nekog lika odbjeglog iz bajke, već na ljude koji danas žive. Rođen je u Pazariću kod Sarajeva 1918. godine. Drugi svjetski rat dočekao je kao vojnik u Mostaru. Iz Mostara je pobjegao odmah po kapitulaciji i došao kući. Kući je bio sve dok je imao duvana i kad mu je nestalo otišao je da ga kupi. Tu

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA