arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Kako bi Cveta uvodila verbalni delikt

Prekjuče sam imao priliku da pročitam komad publicistike potpisan od strane Florens Artman, a naslovljen sa Krv realpolitike: Afera Srebrenica. Piše: Dani(j)el Simić Kako je uglavnom poznata kao glasnogovornica estradne kvazisudske ustanove iz Haga, većinu neće iznenaditi što je uradak nenaučan, neobjektivan, prepun ostrašćenosti i patetike, gdje autorka ni jednog trenutka ne skriva da ljubavno podržava jednu stranu u sukobu. Ipak, sve one koji se trude pristupiti svakoj knjizi bez predrasuda, mora ozlojediti osnova na sasvim izopačenoj, neimanentnoj logici i korištenje nepristojnih termina. Pokušati uključiti logiku, više uglova gledanja, bazične principe pravde, te raspravljati na nivou argumenata u televizijskom studiju sa autorkom ili osobama koje u takvom pogledu na svijet

Promovisani zbornici „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“

Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. U oba izdanja objavljeno je 30 priča u kojima porodice svjedoče o svojim nestalim i poginulim članovima, o borbi za golu egzistenciju, o svom bolu, neizvjesnosti i dugogodišnjem čekanju da pronađu posmrtne ostatke svojih

11. mart 1995. – Smetale im srpske djevojčice u Sarajevu

Muslimanski snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice je ubio pripadnik 101. brigade tzv. Armije BiH čiji su inicijali S.P. koji je privođen, ali nikada nije procesuiran.On se javno hvalio da je

Ubistvo srpskog svata i paljenje srpske zastave – Trajna opomena

Prvog marta 1992. godine, na Baščaršiji u Sarajevu ubijen je srpski svat Nikola Gardović, otac mladoženje Milana i svekar nevjeste Dijane Tambur, a ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Miković, dok su ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da pravično kazni, spalile srpsku zastavu. Protiv Nikolinog ubice, Rasima Delalića Ćele, tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu. Osim Delalića, koji je naknadno priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača zloglasnih „Zelenih beretki“ Emina Švrakića.

CC BY-SA 3.0 / Bundesarchiv, Bild 101III-Mielke-036-23 / Mielke /

Ishodište genocida: 1. mart

U pitanju je crni dan u (h)istoriji. Tačka bez povratka, u projektu nastavka viševijekovnog zločina genocida nad srpskim narodom zapadno od Drine. Prva objava ovog teksta sa fotografijom nacističkih vojnika u fesovima, takozvane SS Handžar divizije, koji čitaju pamflet o odnosu islama i judaizma, desila se 02.03.2010. godine. Jedinice koje su organizovale vlasti tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, kao što je ova, borile su se kao dobrovoljačke čak pod Staljingradom. Iz tadašnje NDH, preko Ukrajine, išli su da zajedno sa Hitlerom pokore Sovjetski savez, odnosno Rusiju. Malo se od tada šta ozbiljnije promijenilo. Tako Njemačka opet naoružava Banderovce u Ukrajini, a Hrvatska šalje dobrovoljce da pomognu neonacističkim jedinicama. Vijori se šahovnica

SVI SLOVENAČKI ZLOČINI 1991. – Ubijanje civila, mladih nenaoružanih vojnika, mučenje lekara i medicinskih sestara…

Juna meseca 2012. godine, Okružno javno tužilaštvo iz Murske Sobote podiglo je optužnice za navodne ratne zločine protiv penzionisanih starešina JNA – generala Vlade Trifunovića i pukovnika Berislava Popova. Piše: Radisav T. Ristić (Odlomak iz neobjavljene knjige „Medijski porazi JNA – Istina o Kadijeviću) Podizanjem optužnice Slovenija je podgrejala ružna sećanja na sopstvene zločine počinjene nad devetnaestogodišnjim i dvadesetogodišnjim vojnicima bivše Jugoslovenske narodne armije. Političko rukovodstvo Slovenije, odnosno Tužilaštvo Murske Sobote, potkrepljujući lažne izjave koje su u to vreme davali Milan Kučan, Jelko Kacin i drugi razbijači SFRJ, zaboravljaju, izgleda, mučka ubistva, masovna maltretiranja i ostale oblike neljudskog delovanja prema svemu i svakom ko je nosio sivomaslinasto obeležje JNA –

Veritas: Ubica srpske porodice Radosavljević živi kao ugledni građanin

Navršila se 31 godina od surove likvidacije četvoročlane srpske porodice Radosavljević u Daruvaru u Hrvatskoj, a ubica je odavno izašao iz zatvora i danas živi u tom gradu kao ugledan domaćin i “zaslužni učesnik Domovinskog rata”. Tog 25. februara 1992. godine pripadnik Hrvatske vojske, tada dvadesetjednogodišnji Jožica Mudri likvidirao je Radeta Radosavljevića /36/, njegovu suprugu Jovanku /32/ i njihove maloljetne sinove Dejana /14/ i Nenada /10/, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Ubica je uveče u uniformi vojnog policajca došao u kuću Radosavljevića i u toku višečasovnog razgovora sa vlasnikom kuće, motivisan činjenicom da su Radosavljevići srpske nacionalnosti, izvadio pištolj iz futrole i iz neposredne blizine u njih ispalio 11 metaka,

Imao sam 5 godina kada su mi pred očima ubili brata

„To je bio jedan miran, običan dan, bili smo u gostima kod ujaka. Samo što smo stigli kući, stric je uzeo Miloša za ruku i poveo ga da nam kupi sladoled. Ljudi iz sela sedeli su ispred prodavnice, pili pivo, bilo je predveče otprilike… Odjednom je odjeknuo rafal, ja sam bio na mostu, tačno ispred prodavnice, Miloš je čekao da stric iznese sladoled… Sećam se samo da me je neko uhvatio za ramena i pribio uza zid, sledeće što pamtim je zvuk helikoptera i vrištanje…“ Tog dana 2000. godine, u Cernici, na očigled starijeg brata, strica, rođaka, komšija i jedinica KFOR-a, iz mitraljeza je ubijen četvorogodišnji dečak Miloš Petrović, dok

Novinar Simo Kljajić iz Gospića – likvidiran, zapaljen, identifikovan, ali i dalje s oznakom nestao

Nešto pre podneva 12. oktobra 1991. novinar Simo Kljajić izašao je iz svog stana na prvom spratu u Ulici Dragana Rakića BB u Gospiću (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV) pa, dijagonalno preko raskrsnice, otišao do čuvene Uglovnice da kupi hleb. I nestao. Autor: Jelena S. Spasić Kao takav se i dan danas vodi, iako je utvrđeno i presuđeno gde ga je i kako šest dana kasnije ubila hrvatska vojska. Najpre, ko je Simo Petra Kljajić. Rođen je 13. juna 1933. (u nekim dokumentima stoji i 20. jun) u Ploči. Po zanimanju je bio kovinotokar, tj. metalostrugar, kako pokazuju dokumenta čije je kopije Udruženju novinara Srbije (UNS) poslalo Hrvatsko novinarsko

Odživljeni film: Zašto nisam plakala dok sam gledala „Oluju“

Odgledah „Oluju“. Čekala sam namerno da se malo slegne prašina, da prođe ona uobičajena euforija koja prati premijere ovakvih filmova. Čekala sam baš onako kako svake godine, na godišnjicu naše tragedije, čekam da prođu komemoracije, govori, parastosi, s jedne i slavlje i euforija s druge strane. Otišla sam u bioskop sama jer uvek mi je tako najlakše da se suočim s mukom i iskušenjem. A baš to sam očekivala od filma koji se bavi temom koja mi je obeležila život. Iako sam poslednjih dvadesetak dana pročitala i čula najrazličitije komentare (od osporavanja do divljenja) po glavi mi se „motala“ samo jedna rečenica Jove Maksića. Baš uoči premijere, Jovo, koji inače tumači

Momčilo Diklić: Srbi su u 20. veku izgubili 30-40 odsto svojih teritorija

U svemu ima i naše krivice i nesnalaženja. Recimo, mi nisimo umeli na pravi način da objasnimo genocid koji je izvršen nad nama u Drugom svetskom ratu i etničko čišćenje u ratu devedesetih. Mi nemamo muzej genocida. Pravo pitanje, koje niko ne poteže, je: koliko su Srbi izgubili svojih tertorija u 20. veku? Okvirno, između 30 i 40 odsto! Izgubili smo sve teritorije u Slavoniji, Dalmaciji, u ostatku Hrvatske, a valja podsetiti da je čak 91 opština u Banovini Hrvatskoj, pred Drugi svetski rat, imala većinsko srpsko stanovništvo, a svaka je imala bar po nekoliko hiljada stanovnika. Srbi su izgubili opštine u Bosanskoj Krajini i u Hercegovini. Izgubili smo kosovskometohijske

Biljana Kovačević: Olujni film Miloša Radunovića

Publika je bez reči pošla iz sale. Možda je ta tišina jedina istina o filmu ‒ da je Oluju nemoguće prikazati, ali da se to mora, da nas ova zemlja ‒ jednom ‒ ne bi progutala. Foto: Instagram Pribojavala sam se filma o Oluji. Kad sam pre nekoliko nedelja saznala da jedan reditelj ‒ od svih reditelja ‒ prvi put govori o ovom događaju, zapitala sam se zašto to radi: nas da podseti na ono sa čime živimo svaki dan i ne znamo da živimo, ili sve druge koji su u avgustu pre skoro dvadeset i osam godina igrali na plaži pikado i uspešnije tu pogađali metu nego što bi

VINKOVCI: 31 GODINA OD UBISTVA PORODICE ZMAIĆ – ZLATKO, BRANKA I ĆERKA NINA UBIJENI U STANU

U ponedeljak 30. januara navršava se tačno trideset i jedna godina od zločina u Vinkovcima kada su na taj dan 1992. u svome stanu u centru grada ubijeni su domaćin Zlatko Zmaić (48), njegova supruga Branka (48) i ćerka Ninoslava, koja je imala samo 19 godina. Reč je zaboravljenom događaju koji nikada nije bio interesantan ni političarima, ni predstavnicima nevladinih organizacija ali ni pravosudnim institucijama. Ovo su nespomenute žrtve građanskog rata koji je vođen u periodu od 1991. do 1995. godine a reč je o običnim ljudima, civilima koji su svoju nacionalnost, nažalost, platili životom. Zmaići su odlučili da ostanu u svom gradu i onda kada su Srbi masovno u

Miodrag_Linta.jpg

Linta: Sramno prisustvo ambasadorke Jelene Milić na promociji knjige Mate Granića

Mate Granić je bio jedan od najbližix saradnika ratnog zločinca Franje Tuđmana. Za vrijeme zločinačke acije „Oluja“ bio je ministar spoljnih poslova. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocjenjuje da sramno prisustvo ambasadorke Srbije u Zagrebu Jelene Milić na promociji knjige „Diplomatska oluja“ Mate Granića predstavlja ponižavanje srpskih žrtava i duboku uvredu za preživjele u zločinačkoj akciji „Oluja“, sve prognane Srbe, kao i za čitav srpski narod. Posebno je skandalozna činjenica da se ambasadorka Milić pohvalila na tviteru da joj je Mate Granić potpisao njen primjerak i da se nada da će knjiga, kako kaže, pomoći u rasvjetljavanju okolnosti koje opterećuju naše odnose.  Jelena Milić se pravi da ne

BEOGRAD. 28. JANUAR 2023. GODINE: Projekcija dokumentarnog filma „Put Srba sa Neretve“ (VIDEO)

U subotu 28. januara 2023. godine sa početkom od 20 časova u svečanoj sali beogradske opštine Stari Grad (Makedonska 42) biće prikazan dokumentarni film Stevana Salatića. Film svjedoči o sudbinama ljudi koji su u pogromu Srba iz doline Neretve napustili svoja ognjišta i spas od rata potražili širom regiona i svijeta. Film je sabrao 13 životnih priča ljudi koji su 1992. godine bili među 35.000 Srba iz doline Neretve koji su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta i spas od rata potraže širom regiona i svijeta. Autor filma Stevan Salatić smatra da se u tim pričama može pronaći svaki Srbin Mostarac koji je tih godina koračao putem Srba sa Neretve.

NAJNOVIJE VIJESTI

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.