arrow up

Hrvatski napadi na JNA 1991. godine

U septembru 1991. godine, hrvatske paravojne snage i naoružani civili napali su kasarne i ostale objekte Jugoslovenske narodne armije stacionirane u Hrvatskoj. Najžešći napad je usledio nakon što su iz jedinica JNA otpušteni vojnici najobučenije septembarske generacije vojnika i mornara na odsluženju vojnog roka. Hrvatska vlast je već 27. 12 .1990. godine napravila plan napada na objekte JNA, pod nazivom „Zarobiti vojarne”. Operacionalizacija tog plana predviđala je oružane napade na kasarne sa već spremnih 60.000 naoružanih i obučenih ljudi uz propagandno dokazivanje svetu da je Hrvatska napadnuta, kako bi Hrvati dobili moralno i političko opravdanje i podršku za oružanu secesiju. U planu je procenjeno da će sva borbena tehnika JNA

Srpski fudbaler uhapšen usred utakmice u Baranji i ekspresno osuđen

Novi pravosudni progon Srba zbog društvenih mreža. Dokumentaciono-informacioni centar „Veritas” ukazuje javnosti na najnoviji, do sada nezabeležen slučaj procesuiranja Srba u Republici Hrvatskoj zbog sadržaja na društvenim mrežama. Ovaj slučaj je specifičan jer predstavlja prvu poznatu osudu ove vrste na području Baranje, koju prati potpuno ćutanje medija, izostanak zvaničnih objava policije i suda, kao i skandalozno hapšenje sportiste tokom fudbalske utakmice. Prema podacima kojima raspolažemo, u nedelju, 20. septembra 2026. godine, uhapšen je srpski državljanin B. J. (1989) iz Sombora. Reč je o fudbaleru koji već osam godina nastupa za različite hrvatske klubove, a u aktuelnoj sezoni igra za fudbalski klub „Jovan Lazić” iz Bolmana (Opština Jagodnjak, kod Belog Manastira).

„GENERALE, OPSTAĆEMO“ – TVOJA REPUBLIKA SRPSKA

Draga braćo Srbi, General nam je u amanet ostavio ove riječi: „Nikakve sudove sem suda moga naroda. Niti mi treba odbrana. Za mene nije bitno koliko ću živeti, već mi je bitno šta ću za svoga života uraditi za moj narod. Ja sam čovek koji svim svojim bićem, kao i moji preci, pripadam svome narodu. Opstaćemo!“ Slušajući i čitajući komšijske medije, čovjek ponekad stiče utisak da je uloga srpskog naroda u ratu u Bosni i Hercegovini trebalo da bude jednostavna — da stoji skrštenih ruku i dozvoli da na njegovom kućnom pragu, na zemlji na kojoj je vijekovima živio, bude ubijan, progonjen, mučen i protjerivan. Kao da je trebalo da

Srbi sa svih strana ispratili generala Ratka Mladića

Srbi sa svih strana stigli su danas u Beograd kako bi ispratili generala Ratka Mladića. Od ranih jutarnjih časova građani su pristizali u crkvu Svetog Luke na Vidikovcu, a potom se veliki broj njih pridružio povorci koja je krenula ka Topčiderskom groblju, gde je general sahranjen u porodičnoj grobnici, pored svoje kćerke Ane. Iz Beograda, ali i iz drugih krajeva Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, ljudi su došli da odaju poslednju počast. Među njima su bili veterani, porodice, stariji ljudi koji pamte ratne godine, ali i mladi koji su generala upoznali kroz priče svojih roditelja i sunarodnika. Od ranog jutra ispred hrama su se smenjivali ljudi koji su palili

Kovčeg sa tijelom generala Mladića izložen u crkvi Svetog Luke (FOTO/VIDEO)

Kovčeg sa tijelom generala Ratka Mladića izložen je u crkvi Svetog Luke u beogradskom naselju Vidikovac, gdje će od njega moći da se oproste prijatelji i poštovaoci. Mimohod građana je počeo, a uz generalov odar su vojnici, kao i sin Darko. Na kovčegu je izložena šapka generala Mladića, a pored svi njegovi ordeni. Od ranih jutarnjih časova kod crkve je formirana velika kolona građana koji žele da se oproste od generala Mladića. Uz saobraćajnicu kod hrama su postavljene kutije gdje građani mogu da upale svijeće. Mimohod je predviđen do 12.00 časova kada će biti služeno opijelo nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Prema protokolu sahrane, dolazak na Topčidersko groblje,

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

General Mladić: Жivot, rat i nasleđe

Kad je jednom ušao u guslarsku pesmu, postao je legenda, koja, ma o kakvim zabranama da se radi, više nikada iz pesme neće izići. Legendi će narod oprostiti grehe, i hotimične i nehotimične. I kult Ratka Mladića bivaće među Srbima s vremenom sve veći. Nemanja Dević Kad je jednom ušao u guslarsku pesmu, postao je legenda, koja, ma o kakvim zabranama da se radi, više nikada iz pesme neće izići. Legendi će narod oprostiti grehe, i hotimične i nehotimične. I kult Ratka Mladića bivaće među Srbima s vremenom sve veći Kada je Ratko Mladić došao na ovaj svet, vodio se svetski rat, koji mu je sam odredio ime. Sam je

Do vječnosti, Generale! Narod pamti, Otadžbina te čeka

Nekoliko svijetlih slika iz djetinjstva i uspomena na Generala – uvijek su me tjerale da za njegovim tragom idem, kao i za očevim. Sva potonja propaganda nikad mi nije umrljala uspomenu na tog gorostasa, veličanstvenu ličnost, vojskovođu kakvog, recimo, jedna ogromna Rusija, nije imala od 1945 naovamo. Piše: O. Darko Ristov Đogo U dokumentima i svjedočanstvima koja sam sabrao izdvajaju se Generalov govor 12.5.1992, na dan osnivanja VRS. U njemu je sažeo svoj budući program: imamo dva puta – da se borimo i opstanemo ili da se predamo i propadnemo. Izabrali smo put borbe. U njoj je valjalo naći realne ciljeve i moguća sredstva. Tako je govorio i djelao General.

Pokret za odbranu KiM: Saopštenje povodom upokojenja generala Ratka Mladića

General i komandant slavne Vojske Republike Srpske, Ratko Mladić, umro je u haškom kazamatu. U besudnom tribunalu i njegovoj Prokletoj avliji bio je mrcvaren, i fizički i mentalno, petnaest godina. General Mladić nosio je na svojim leđima i vojni i postvojni (daleko od mirnodopskog) teret. Onaj prvi bio mu je mnogo lakši od drugog. Ako je rat završio kao pobednik, posleratno vreme mu je namenilo doživotno gubilište – najpre skrivanje u sopstvenoj državi, a potom montirani sudski proces u tuđini i, konačno, kazamatsku smrt. Generalov petnaestogodišnji boravak u mračnom Hagu sastojao se od sijaseta podmetanja, ucena i smutnji u režiji planetarnih kadija (dakle i tužilaca i sudija), tajnih službi i

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (1)

Nakon što smo mi iz Krajine odbili Vensov plan, Slobodan Milošević je izvršio smenu Milana Babića i kompletne vlasti koju je on predstavljao. Zamenio ga je Goranom Hadžićem, koji je već sutradan prihvatio plan, čime je bio utrt put za slamanje Krajine. Autor: Borivoj Rašuo Metodološki pristup u pisanju memoarske građe, u što spada i ovaj rad, ide od favorizovanja ličnosti do davanja većeg značaja događajima koji su predmet obrade. Pristup praktikovan u ovom radu biće kombinacija ta dva koncepta, zato što se na taj način može najpotpunije izraziti bit obrađivanog predmeta. Naime, poznato je da ličnosti prave događaje, a onda ti događaji u posledičnom nizu zahtevaju uključivanje većeg broja

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

Bojan Vegara: Ima i nas koji se sjetimo tragedije porodice Golubović

Na današnji dan 1992. godine u Konjicu su ubijeni Đura, Vlasta, Petar i Pavle. Poznavao sam ih. Đura i Vlasta nisu u životu mrava zgazili. Petar je imao 7 godina, a Pavle 5 godina i bili su krivi jer su Srbi. Izveli su ih iz stana ti njihovi “specijalci” i ubili. Petra čak dva puta, jer prvo streljanje je preživio. Naišao je na patrolu muslimanske policiji koja ga je vratila ubicama. Drugi put su bili precizni, pogodili su to malo tijelo i ubili ga. Ni danas se u široj javnosti o tom zločinu ne zna i ubijamo ih nanovo našim zaboravom. Ali, eto, vidim da ima i nas koji ih

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu (2)

U tekstu pod istim naslovom, objavljenom na ovim stranicama pre osam dana, napisao sam da su u poslednjih pola godine, po istom modelu, podignute i dve optužnice protiv dvojice pripadnika SVK, što je privuklo pažnju čitalaca uz molbu da i tim slučajevima posvetim jednu kolumnu, što i činim ovom prilikom. Piše: Savo Štrbac Жupanijsko državno odvetništvo u Splitu 27. novembra 2025. na službenoj internetskoj stranci DORH-a objavljuje dva saopštenja, u kojima se navodi da su, nakon sprovedene istrage, podigli dve optužnice protiv dva pripadnika SVK zbog krivičnog dela ratnog zločina silovanjem, s predlogom da im se sudi u odsustvu, jer se od avgusta 1995. kriju u Srbiji. Prvi (1970) se

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu

Mile P., izbeglica iz Hrvatske, nedavno je na adresu u Srbiji, u kojoj živi od avgusta 1995. dobio rešenje o sprovođenju istrage, koju je protiv njega, brata mu i komšije otvorilo Жupanijsko državno odvetništvo  u Zagrebu još 21. decembra 2022. A kad je pročitao da mu se na teret stavlja krivično delo ratnog zločina – silovanje bratićeve žene – šokirao se. Piše: Savo Štrbac I do sada sam znao da hrvatsko pravosuđe olako procesuira pripadnike srpske nacionalnosti za ratne zločine, uključujući i one počinjene silovanjem, s tim da su ovi potonji bili prava retkost sve dok Hrvatska  2015.  nije donela Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vreme oružane agresije

Prije 34 godine stradalo 12 banjalučkih beba

Na Odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta od 22. maja do 19. juna 1992. godine preminulo je 12 prijevremeno rođenih beba, koje bi imale šansu da se bore za život da im se kiseonik mogao dati u banjalučkoj bolnici ili da su mogle biti transportovane u Beograd radi bolje zdravstvene njege. Prvi apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci upućen je 21. maja 1992. godine, a zaposleni su pokušali da medicinski kiseonik nadomjeste industrijskim, koji su, nakon apela za pomoć, dostavljali brojni pojedinci i organizacije iz Banjaluke. Ali, ovaj kiseonik nije bio sterilan i nije posjedovao istu vlažnost, dok su boce punjene pod različitim pritiskom. Prva kriza sa kiseonikom

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.