Priča o kojoj se skoro 30 godina ćuti Autor: Marin Vlahović Ove godine, navršiće se punih deset godina od kada je Sanja Knežević, tada devetnaestogodišnja studentica hrvatskog jezika i književnosti, napisala intimno i nadasve dirljivo pismo, svom prerano i iznenadnom preminulom tati, hrvatskom branitelju. Pismo pod naslovom ”Kad umreš, više nisi branitelj” i snimku objavljenu u televizijskim emisijama na HRT-u, pročitalo je, i pogledalo, stotine hiljada Hrvata. U pismu, između ostalog, Sanja Knežević piše sljedeće: ”Pitaš se kako smo mi. Pa loše smo. U papirologiji provodimo sate i sate. Vrte nas u krug s papirima. Toliko potvrda, dokaza. Za što? Jesu li i tebe 91′ tražili toliko potvrda, papira? Znam

SAMI, SIROMAŠNI, GLADNI, BEZ STRUJE – Hristos se rodi!   Zdjela kupusa od jučer i lonac vode koji uvijek stoji u kutu njegove ploče jedino je što još može zagrijati stari šporet bake Ljube Obradović (88) iz Listovače. Gotovo se može čuti hladnoća koju joj snažna bura unosi kroz okno i preko praga, iako su i prozor i vrata zatvoreni. Na zidu su dva kalendara, jedan iz 2007., a drugi je od prošle godine. Između njih petrolejska lampa. Kredenac je od zemljanog poda izdignut ciglama. U njemu su tri sata, sve jedan prati drugoga. Krevet u kutu uredno je složen. Pogrbljena starica slabo vidi, a čuje samo ako joj se

Svetozar Livada je analizirajući period od 131 godine, koliko se na prostoru Hrvatske vrše organizovani popisi stanovništva, posle detaljne analize podataka sprovedenih i po županijama, regijama i gradovima, iz svega izvukao nekoliko ključnih zaključaka o daljoj budućnosti Srba u ovoj zemlji. Prvi zaključak je da su sve do kraja 19. veka, na prostoru Hrvatske živeli gotovo isključivo samo Hrvati i Srbi. „Popisi iz 1900. i 1910. beleže skoro udesetostručenje ‘ostalih’ nacionalnosti, osetno smanjenje broja i udela Hrvata (sa preko 80 na ispod 70 procenata, što je i najmanji zabeleženi udeo Hrvata u Hrvatskoj u svih 14 popisa), dok je udeo Srba ostao na stabilnih 16-17 procenata.“ Analizirajući podatke dobijene nakon

Nekadašnji ministar odbrane i zdravstva Hrvatske i funkcioner HDZ-a Andrija Hebrang traži izbacivanje ćirilice iz Vukovara i naplatu ratne štete od Srbije i Crne Gore u visini od 300 milijardi dolara. On poručuje da treba „ukinuti teror ćirilice“ i tvrdi da su ćirilični natpisi bili „na svakoj ispaljenoj granati“. „U novoj godini priželjkujem zakon o Vukovaru, sa kojim bi se, bar djelimično, odužili gradu koji je slomio kičmu srpskom agresoru i omogućio oslobađanje Hrvatske“, poručuje ovaj desničar, nekada veoma blizak prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Hebrang želi da izjednači nastavne programe u srpskim školama sa hrvatskim programima, odnosno da srpska djeca uče istoriju onako kako je vidi hrvatska strana. On

Revnosni Subotičani ne planiraju da puste da ovo tek tako prođe „Vratit će se Ivan s tisuću momaka, pjevat će se pjesme naših kuprešaka“. Ovi stihovi deo su proustaške pesme Marka Perkovića Tompsona koja se, verovali ili ne, juče zaorila sa Radija Subotica, ostavivši slušaoce u neverici. Čak i da ne znamo o čemu govori pesma, sama činjenica da je izvodi jedan od najvećih mrzitelja srpskog naroda, hrvatski pevač Tompson, bila bi dovoljna za osudu Radija Subotica, radio stanice koja bi trebalo da služi kao gradski servis ovog grada. Stvar je još crnja ukoliko znamo o čemu ova pesma peva. U pitanju je pesma „Moj Ivane“ koja, kao i većina

SERIJA – SRBI U HRVATSKOJ, POLOŽAJ, PRAVA, ŽIVOT (3) Piše: Zdravko Elez Početkom devedesetih godina prošlog veka Jugoslavija je pucala po svim šavovima baš onako kako su zamislili CIA planeri, još 15-tak godina pre toga. Amerika je namirisala krv i pokrenula svoju propagandu i ratnu mašineriju kako bi što pre ostvarila zacrtani plan uz obilato mentorsto Vatikana i Nemačke i drugih zapadnih sila, a to je da se Balkan rasparča i stvore banana državice. POČELO OD SLOVENIJE: Napad na tenkove JNA u Rožnoj Dolini Slovenija je prva povukla nogu i proglasila nezavisnost, a potom su istim putem krenule Hrvatska i Bosna i Hercegovina i Makedonija. Srbija je pokušala da spase

U do sada najsveobuhvatnijoj analizi podataka iz svih dosadašnjih popisa stanovništva u Hrvatskoj, profesor Svetozar Livada je u knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011“, tu tezu opravdava argumentima – činjenicama dobijenim iz tih statističkih podataka. Livada posebno upozorava na opasan trend da su Srbi, samo u poslednjem građanskom ratu, od 1991. do 1995, bukvalno istrebljeni iz većih gradova. To se, smatra on, najbolje može videti na primeru Zagreba. Nabujali nacionalizam Glavni grad Hrvatske uvek je imao dominantno hrvatsko stanovništvo koje je 1880. godine činilo čak 94 odsto. – Zastupljenost srpskog etnikuma u ukupnom stanovništvu kontinuirano se blago povećavao od 2,09 odsto (1880) do 9,00 posto (1921),