Porodice 56 srpskih civila i vojnika, koje su u Jošanici kod Srbinja zvjerski pobile snage Armije RBiH, 20 godina bezuspješno čekaju na pravdu i kazne za ubice njihovih najmilijih, kojima je juče služen pomen. O pokolju u Jošanici i pored brojnih dokaza i svjedočenja preživjelih pravosuđe BiH i dalje ćuti. – Prošlo je već 20 godina od strašnog zločina. Dala sam brojne izjave Okružnom tužilaštvu u Trebinju, Tužilaštvu BiH i istražiocima SIPA, ali godinama slušamo isti odgovor da je istraga u toku – kaže Dušanka Lalović, koja je preživjela pokolj u Jošanici. Srbinjanin Anđelko Grujičić u Jošanici je izgubio osam članova porodice, a rat mu je odnio i sina jedinca.

Srbi u Mostaru nisu ni ekonomski ni politički faktor i ne mogu biti zadovoljni svojim položajem u ovom gradu, izjavio je predsjednik Srba u Gradskom vijeću Mostara Nedjeljko Prljeta. Prema njegovim riječima, dio Srba koji je tokom rata ostao u Mostaru danas je u poznim godinama, a povratnici su se uglavnom vratili u prigradska naselja, gdje se bore sa elementarnim životnim problemima. Prljeta je upozorio da Srbi, koji su u posljednjih 100 godina dali veliki doprinos Mostaru, sada zauzimaju 23 mjesta od 600 u Gradskoj upravi. „Na nižim nivoima Srba nema ili ih ima jako malo. U Mostaru imamo 50-ak srednjih i osnovnih škola, a niti jedna ne nosi ime

Pred Sudom BiH danas će se o krivici izjasniti nekadašnji pripadnici HOS-a Ivan Zelenika i drugi, optuženi za zločin protiv čovječnosti nad srpskim civilima u logoru Dretelj kod Čapljine 1992. godine. Osim Zelenike, za ovaj zločin optuženi su i Srećko Herceg, Edib Buljubašić, Ivan Medić i Marina Grubišić – Fejzić. Oni su optuženi da su od maja do avgusta 1992. godine, kao pripadnici HOS-a, počinili zločin protiv čovjčenosti nad žrtvama srpske nacionalnosti sa područja Čapljine i drugih mjesta, koji su bili zarobljeni u logoru Dretelj. Zelenika je u to vrijeme bio viši oficir u štabu HOS-a, Herceg je komandovao vojnim zatvorom „Bruno Bušić“ u Dretelju, Buljubašića terete da je bio

Na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru noćas je oskrnavljeno petnaest grobnica, pri čemu je nanesena velika materijalna šteta, potvrdio je Srni upravnik groblja Dragan Antelj. On kaže da je sa grobova odneseno više od 70 metalnih ukrasnih alki i poluga, a jedan spomenik je razbijen i prevrnut. Antelj je ovaj vandalizam prijavio policiji koja je izašla na lice mjesta, ali kaže da ne zna da li su pronađeni počinioci koji su iste stvari radili više puta u proteklom periodu. Osim materijalne štete, kaže Antelj, srpskim porodicama se na ovaj način nanosi velika duševna bol, jer je ovo groblje često na meti vandala. Na pravoslavnom groblju Bjelušine u oktobru prošle godine

U čapljinskom logoru „Dretelj“ Srbi su u proteklom ratu zvjerski mučeni, ali su u Federaciji BiH uspjeli da ubijede tužioce da ovaj slučaj stopiraju kako krivci ne bi odgovarali za brojne zločine, rekao je Srni Milivoje Bokić, jedan od bivših logoraša. Prema Bokićevim riječima, veliku grešku napravio je strani tužilac Džud Romano koji je prije pet godina imao sve izjave i dokaze za zločine u logoru „Dretelj“, ali nije ništa učinio da oni budu procesuirani. Bokić, poznati vajar koji je prije rata živio u Mostaru, navodi da „priča u Dretelju nije počela niti se završila sa pet zlikovaca protiv kojih je podnesena tužba, već ih je bilo mnogo više, a

U selu Brestice kod Bileće juče je služen pomen za 46 žitelja koje su prije 70 godina zvjerski pobili muslimani iz Fazlagića Kule, Ključa, Cernice i Borča. Pomen ispred spomen-kapele za nevino stradale, uglavnom žene i djecu iz ovog sela, služio je jerej Velimir Kovač. Prisjećajući se tragičnog događaja, osamdesetdevetogodišnji Vladimir Milošević, koji je kobnog dana imao osamnaest godina, ispričao je da su ustaše tog jutra u 5.00 časova opkolile selo i zvjerski ubijale koga su stigle. „Napad je planiran nekoliko dana ranije, ali niko od nas za to nije znao“, rekao je Milošević i dodao da je stanovništvo u panici bježalo, ali da mnogi nisu uspjeli da pobjegnu i

Opština Trebinje ima obavezu da napravi spomen obilježje koje će nositi ime Srđana Aleksića, tragično stradalog 1993. godine braneći prijatelja Bošnjaka od nasilnika, a gdje bi se okupljala omladina, nadahnjivala i vaspitavala na ljudskom i viteškom činu mladog Trebinjca, rekao je načelnik opštine Dobroslav Ćuk. Ćuk je na prijemu, koji je organizovao za Srđanovog oca Rada, istakao da je ovaj mladi Trebinjac viteškim činom učinio svoj grad značajnim i ponosnim, ističući da se njegovi sugrađani osjećaju ponosnim što su u svojim redovima imali takvog junaka. Na prijemu povodom priznanja koje je nedavno u Beogradu posthumno dodijeljeno tragično nastradalom Srđanu Aleksiću, Ćuk je Srđanovom ocu uručio knjigu „Primjeri čojstva i junaštva“,

TREBINjE – Kada putnik namjernik dođe u manastir Svetog vavedenja u Zavali osjeća takvu tišinu i duhovnost, kao da je svaki kamen manastira u sebe ugradio molitve brojnih duhovnika koji su se molili u ovoj svetinji. Iako se nalazi na samoj ivici Popovog polja, podno planine Ostrog, manastir dominira ovim krajem. Pouzdanih podataka o njegovom nastanku nema, a drevno predanje kaže da se gradnja crkve Vavedenja presvete Bogorodice vezuje za prvog hrišćanskog cara Konstantina. U Drugom svjetskom ratu bogatu zbirku manastira su uništile ustaše. Manastir je često vaskrsavao, a posljednji put od 1996. godine kada se u njega uselio monah, a sada iguman manastira Vasilije. – U ovom kamenitom kraju

Delegacije opštine Trebinje i SUBNOR-a danas su, povodom 4. oktobra, Dana oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu, položile cvijeće na spomenik palim borcima Narodno-oslobodilačkog rata (NOR) u gradskom parku. Predsjednik SUBNOR-a opštine Trebinje Slavko Šanjević napomenuo je da je u toku NOR-a u bivšoj Jugoslaviji poginulo 819 boraca sa područja trebinjske opštine, kao i 874 žrtve fašističkog terora. „To je cijeli jedan grad. Ovoliko žrtava zaslužuje pažnju svih generacija i za sva vremena“, istakao je Šanjević. On kaže da je Trebinje ponosno na doprinos koje je dalo oslobođenju od fašizma, jer je tokom NOR-a aktivno učestvovalo više od 4 500 boraca rođenih na području ove opštine, od kojih je više

Tužilaštvo BiH vodi istragu za zločine počinjene 1992. godine nad srpskim civilima u logoru Dretelj na području opštine Čapljina, potvrdio je Srni portparol Tužilaštva Boris Grubešić. Grubešić je rekao da optužnica podignuta protiv Dražena Mikulića za stradanja bošnjačkih civila u ovom logoru 1993. godine njega „tereti samo za taj period“. „Vidjećemo da li će Mikulić biti optužen i za zločine nad srpskim civilima, jer period činjenja ratnih zločina nije isti. Ne mora značiti da će on za to biti optužen. Mi istražujemo stradanje Srba u Dretelju, a to je predmet koji se odnosi na nešto raniji period“, pojasnio je Grubešić. On je dodao da će u slučaju podizanja „neke druge optužnice za Dretelj“ javnost biti obaviještena. Jedinice

Umirovljeni episkop Atanasije služio je danas u selu Čavaš u Popovom polju, federalna opština Ravno, sedamdesetogodišnji pomen 101 srpskoj žrtvi sa ovog područja koju su ustaše pobile u Drugom svjetskom ratu. Besjedeći o pokolju nevinih čavaških žrtava episkop Atanasije je rekao da je Čavaš sveto mjesto na kome se sjećamo, pamtimo i nosimo u srcu sve nevino stradale žrtve, kao da su žive. „Srpski narod je narod živih, nije narod kulta mrtvih. Zato dolazimo na grobove vjerujući da su oni živi“, naglasio je episkop Atanasije nakon pomena kojem je prisustvovalo stotinjak potomaka čavaških žrtva. Potomci stradalih čavaških žrtava izrazili su želju za povratak u ovo selo i apelovali da im sve nadležne institucije pomognu u

Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije služio je parastos za oko 200 Srba iz Popovog polja koje su ustaše bacile u jamu Jagodnjaču u junu 1941. godine. Parastos je služen u spomen – kosturnici u Veličanima gdje su prije dvadeset godina preneseni posmrtni ostaci žrtava. „U ove dane, od Jasenovca do Jadovna, Prebilovaca i Veličana i svih stratišta, sjećamo se strašnog zločina koji su počinililjudi zadojeni zlom i opakom mišlju da imaju pravo pogubiti drugoga čovjeka“, rekao je sinoć vladika Grigorije. Episkop zahumsko-hercegovački i primorski naglasio je da Hercegovina ima svijetlu i svetu tradiciju trpljenja, mučenja i stradanja, ali da nema tradiciju zločina od koga svako normalan bježi. „Moramo biti svjesni da ubijanje i zločin imaju posljedice. Zato treba mnogo više