Dražan i Stipe Bulj ponovo su osuđeni samo na godinu dana zatvora zbog ubistva Jovana Borovića iz zaseoka Bulj u Dalmaciji, kojeg su prije 18 godina pretukli kocima na pravoslavni Božić. Borović je od zadobijenih rana prebačen u splitsku bolnicu, gdje je i umro. Prije pet godina ubice su osuđene na iste kazne, ali je 2012. godine splitski Županijski sud ukinuo presudu, te slučaj vratio na ponovno suđenje. U ponovljenom suđenju oslobođen je treći optuženi Zdravko Bašić, koji je ranije, takođe, bio osuđen na godinu dana zatvora, i to zbog nanošenja teških tjelesnih povreda sa smrtnim ishodom. Rosanda Macan, kći ubijenog Jovana Borovića, šokirana je presudom, ali i činjenicom da

Knin – Svako selo i svaki zaselak nekad su imali školu bar do četvrtog razreda. Sami smo tim zgradama temelje gradili, djecu u njima školovali i kako da te danas ne zaboli kad gledaš ruševine koje kao duhovi iz prošlosti stvaraju nemir, bude sjećanja i stare rane, pita se po tko zna koji put Mara iz sela Vrbnik kod Knina sa suzom u oku… Obilazeći sela po dalmatinskom zaleđu, nebrojeno smo puta u razgovoru s ljudima koji su se vratili na svoja ognjišta slušali živopisna sjećanja o minulim vremenima i nekim sretnijim životima. Na tragediju zajednice podsjeća svaka srušena i u ratu zapaljena kuća. Teško je u očima onih koji pamte

Zapužane – Od kada su preci Vitomira Gulića doselili u Zapužane, selo na samoj sjeveroistočnoj granici Ravnih Kotara, povrh Zadra, prošlo je ravno 500 godina. Malo toga se izmijenilo u načinu i poimanju života ovog osebujnog pedesetpetogodišnjaka, ali i ostalih rijetkih stanovnika ovog prorijeđenog sela. Poneka smokva i maslina, nekoliko trsova loze, ovce i koze, štednja dragocjene vode i težak rad u sušnom polju otetom od drače, sve se jednako nastavlja i ponavlja već stoljećima. Ipak, događa se nešto što se prije nikada nije događalo. Bilo je u tih 500 godina na ovom području podosta ratova, bitaka, zbjegova i majki u crninama. Prolazile su svakojake vojske kroz negostoljubivi kraj. Redali su

Civljane – Civljane su opština sa najmanjim brojem stanovnika u Republici Hrvatskoj. Prema rezultatima posljednjeg popisa iz 2011. godine u Civljanima živi 242 stanovnika, i to u dva naselja: Civljanima i Cetini. Pored Biskupije, Ervenika i Kistanja, Civljane su četvrta lokalna zajednica gdje su Srbi većinski narod. O odljevu stanovništva neumoljivo ukazuju statistički podaci prema kojima je u naselju Civljane 1991. godine živjelo 819 stanovnika, a danas ih je tek 44. U Cetini, drugom i brojnijem naselju ove opštine, 1991. godine živjela su 853 stanovnika, a danas ih je svega 195. U ovaj kraj više se nitko ne vraća, a i onih koji dolaze sve je manje. Petar Preočanin, načelnik Civljana,

Slobodan Zurovac o knjizi „Crna Lora“ i svim strahotama mučenja Srba u poslednjem ratu. U zatvor me poslali oni koje sam zvao na slavu kao prijatelje Živim da bih svedočio o paklu ustaških logora iz devedesetih. Govori ovako Slobodan Zurovac koji je preživeo 125 apokaliptičnih dana od aprila do avgusta 1992. ispunjenih nezamislivim bolom i poniženjima u mučilištima hrvatskih oružanih snaga u Metkoviću, splitskoj „Lori“ i u Ljubuškom. Kad bi se Zurovčeva priča i priče njegovih sapatnika pretočile u slike one bi zasenile i žitija najvećih hrišćanskih mučenika. Da se zlo ne bi zaboravilo i ponovilo on je napisao knjigu „Crna Lora“, u izdanju Muzeja žrtava genocida, u kojoj svedoči

ISLAM GRČKI – U plodnim i pitomim Ravnim kotarima, dvadesetak kilometara od Zadra i približno toliko od Benkovca, pronaći ćete Islam Grčki. Nedaleko morske obale, selo je sa sjeverne strane opasano Velebitom, branom oštroj kontinentalnoj klimi; obiluje plodnom zemljom, što, uz povoljan položaj, omogućuje da ondje uspijeva većina agrokultura, pa ne čudi što su ga početkom osamdesetih prošlog stoljeća nazivali i ‘malom Kalifornijom’, područjem koje se diči iznimnom poljoprivrednom proizvodnjom. Ipak, ratni je vihor učinio svoje. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Islamu Grčkom živjelo je 1.139 stanovnika; četvrt stoljeća kasnije, deset ih je puta manje i uglavnom su starije dobi. Selo je u ratnim sukobima razrušeno, seljani su u

BEOGRAD – U posljednje vrijeme svjedoci smo nemilih događaja i “povampirenih ideja ustaštva“ u Republici Hrvatskoj. Do toga je došlo poslije odluke Županijskog suda u Zagrebu koji je u cjelosti poništio presudu hrvatskom kardinalu iz Drugog svjetskog rata Alojziju Stepincu. Poslije toga Vrhovni sud Hrvatske prihvatio je žalbu Branimira Glavaša i u cjelosti ukinuo prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina nad Srbima u Osjeku. Uslijedilo je zatim podizanje spomenika Miru Barišiću atentatoru na jugoslavenskog ambasadora u Švetskoj Vladimira Rolovića u njegovom rodnom mjestu Drage u blizini Pakoštana u Dalmaciji. Dnevne izjave političkih zvaničnika poslije ovih događaja bile su samo u funkciji destabilizacije stanja u

BILjANE GORNjE / ISLAM GRČKI – Dva dalmatinska sela, Biljane Gornje u zadarskom zaleđu i Islam Grčki u Ravnim kotarima, pri pogledu na kartu tog dijela Dalmacije nemaju gotovo ništa zajedničkoga. Plodni Ravni kotari oduvijek su prehranjivali stanovnike Islama Grčkog, a krševiti podvelebitski teren usred kojeg se smjestilo selo Biljani Gornji sušta je suprotnost plodnoj zaravni, oduvijek je bio raj za ispašu ovaca. Ondje ratari i poljoprivrednici, ovdje gorštaci i čobani, nebo i zemlja. No posjetite li danas ta dva sela, itekako ćete uočiti nit koja ih povezuje. Rijetko ćete sresti čeljade, još rjeđe vidjeti vrtove uređene na plodnoj zemlji, a i zvuk zvona s ovnova predvodnika davno je zamro. Mladosti

Polača – U očima starice Draginje Crnogorac, koja gazi devetu deceniju života, sabralo se mnogo tuge. Zapamtila je ona, kaže, mnogo zla. Nijedno je nije mimoišlo. Izboranog čela, drhtavih ruku i pogleda koji se gubi u kamenitim visovima Dinare, Draginja svoju starost živi sama i usamljena. Nikad se nije udavala, a sav radni vijek, kao i većina ovdašnjeg stanovništva, posvetila je ovčarstvu. Budila je zore, ispraćala sumrake, živeći mirno i tiho u svojoj Polači, mjestu pored Knina. Za osnovno je uvijek imala, a više od toga nije ni željela. Bila bi njena starost mirna i spokojna, kaže ova starica, da se nije desilo izbjeglištvo. Sa suzama u očima prisjetila se

Novosti u selu Biljani Donji, koje je prije 50 godina bilo znatno naprednije nego u ovom stoljeću: Prije rata život je bio tek normalan. Gledajući iz današnje perspektive, bilo je to neviđeno blagostanje. Danas, kada dođu u Biljane, Branko i Seka Cupać nemaju hladnjak na ovim vrućinama niti radio prijemnik. Ne znaju što se događa u Benkovcu, a kamoli u svijetu. Kad se seka 1973. udala u ovu kuću, imali su mašinu za pranje veša i struju Desetak kilometara zapadno od Benkovca, u Ravnim Kotarima, u selu Biljani Donji, pedesetak mještana, uglavnom vremešnih povratnika, doslovno se bori za opstanak. Svakodnevno, kada pođu na počinak, postavljaju sebi isto pitanje: Da li