arrow up

Momir Radić: „LOKALNI GENOCID“ namenjen samo Srbima

Nekoliko dana po osnivanju Haškog tribunala, po nalogu tadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića, Savetu Bezbednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) predat je „Memorandum o ratnim zločinima i zločinima genocida u Istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica) počinjenim protiv srpskog stanovništva od aprila 1992. do aprila 1993. godine“(1)             Ubrzo zatim, Rezolucijom od 6.10.1993. SB UN je osnovao KOMISIJU EKSPERATA  sa predsednikom Muhamedom Šerifom Basijunijem, koju je obavezao da bude NEPRISTRASNA. Cilj Komisije bio je da ispita i analizira sve informacije i dokaze u vezi zločina na području BiH i da o tome SB UN podnese izveštaj sa zaključcima.             Početkom naredne godine, Komisija je SB UN predala IZVEŠTAJ sa

Veritas: U etnički očišćenim srpskim podvelebitskim selima sada izvršen i ekocid

Dokumentaciono-informativni centar “Veritas” upozorio je da je tragična sudbina tri srpska podvelebitska sela – Divoselo, Čitluk i Počitelj, koja su etnički očišćena i uništena u hrvatskoj akciji “Medački džep” u ratu, dobila svoj stravičan i sramotan nastavak u miru, kada je izvršen ekocid, odlaganjem opasnog otpada. – Pozivamo javnost, ekološka udruženja i međunarodne institucije da ne žmure pred ovom mirnodopskom tragedijom. Sanacija zatrovanog zemljišta u Divoselu nije samo ekološko pitanje, već i pitanje elementarnog poštovanja prema žrtvama koje su na toj zemlji stradale – ističu iz Centra “Veritas”. “Veritas” ocjenjuje da je istorijski i ljudski paradoks potpun i zastrašujući, jer je prostor sa kojeg je srpsko stanovništvo prije više od

“Neki su stradali od kame i jame, a neki od komšijskog metka u leđa” Nikola Pejaković nagradu posvetio stradalim Srbima u Kninu

Glumac Nikola Pejaković obratio se prisutnima emotivnim govorom na zatvaranju festivala NAFFIT na Zlatiboru, gde je i nagrađen za svoju ulogu. Glumac Nikola Kolja Pejaković nagrađen je za najbolju sporednu mušku ulogu, za lik Momčila u seriji “Tvrđava”. Prilikom preuzimanja priznanja, Pejaković se obratio prisutnima rečima koje su privukle veliku pažnju javnosti: “Braćo i sestre, biću kratak. Жelim da se u ime svih nagrađenih zahvalim žiriju. Takođe, osećam potrebu da u svoje ime kažem par reči. Жelim da se zahvalim organizatorima i domaćinima ovog nacionalnog festivala, na kome se bije jedna tiha, rovoska bitka za dušu srpskog naroda, kome opet preti krezava i olinjala jugo-avet. Njoj danas opet navlače svilene haljine, šminkaju joj propalo lice,

DAN SJEĆANJA NA ЖRTVE NATO BOMBARDOVANJA U REPUBLICI SRPSKOJ

U Istočnom Ilidži, 9. septembra počelo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Republici Srpskoj tokom kojeg je 1995. godine ubijeno i ranjeno više pripadnika Vojske Republike Srpske i civila. Na mjesnom groblju Grlica u Vojkovićima služen je pomen i položeno cvijeće na spomenik prvim civilnim žrtvama NATO bombardovanja u Srpskom Sarajevu. Tokom NATO agresije na Republiku Srpsku od 30. avgusta do 14. septembra 1995. godine ubijeno je 47 pripadnika Vojske Republike Srpske i sedam civila, dok je ranjeno više od 100 vojnika i 21 civil. NATO operacija “Namjerna sila” počela je 30. avgusta 1995. godine u 2.12 časova, uz “objašnjenje” da treba Srbe da “dovede za pregovarački

„GENERALE, OPSTAĆEMO“ – TVOJA REPUBLIKA SRPSKA

Draga braćo Srbi, General nam je u amanet ostavio ove riječi: „Nikakve sudove sem suda moga naroda. Niti mi treba odbrana. Za mene nije bitno koliko ću živeti, već mi je bitno šta ću za svoga života uraditi za moj narod. Ja sam čovek koji svim svojim bićem, kao i moji preci, pripadam svome narodu. Opstaćemo!“ Slušajući i čitajući komšijske medije, čovjek ponekad stiče utisak da je uloga srpskog naroda u ratu u Bosni i Hercegovini trebalo da bude jednostavna — da stoji skrštenih ruku i dozvoli da na njegovom kućnom pragu, na zemlji na kojoj je vijekovima živio, bude ubijan, progonjen, mučen i protjerivan. Kao da je trebalo da

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST – 33 godine od masakra u Medačkom džepu – zločin bez pravedne kazne

Navršile su se 33 godine od iznenadnog napada Hrvatske vojske na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj. Ova sela, smeštena južno od Gospića u tzv. Medačkom džepu, u trenutku napada su punih 18 meseci bila pod zvaničnom zaštitom Ujedinjenih nacija (UNPROFOR). U nastupanju i povlačenju hrvatskih snaga, koje je trajalo od 9. do 17. septembra 1993. godine, primenjena je taktika „spržene zemlje”, pa su sva tri sela sistematski opljačkana, spaljena i sravnjena sa zemljom. U ovoj akciji stradalo je ukupno 87 Srba, a zastrašujuća je činjenica da ranjenika uopšte nije bilo. Rezultati pregleda tela – razbijene lobanje, prostrelne rane iz neposredne blizine i živi ljudi bacani u vatru –

Srbi sa svih strana ispratili generala Ratka Mladića

Srbi sa svih strana stigli su danas u Beograd kako bi ispratili generala Ratka Mladića. Od ranih jutarnjih časova građani su pristizali u crkvu Svetog Luke na Vidikovcu, a potom se veliki broj njih pridružio povorci koja je krenula ka Topčiderskom groblju, gde je general sahranjen u porodičnoj grobnici, pored svoje kćerke Ane. Iz Beograda, ali i iz drugih krajeva Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, ljudi su došli da odaju poslednju počast. Među njima su bili veterani, porodice, stariji ljudi koji pamte ratne godine, ali i mladi koji su generala upoznali kroz priče svojih roditelja i sunarodnika. Od ranog jutra ispred hrama su se smenjivali ljudi koji su palili

Kovčeg sa tijelom generala Mladića izložen u crkvi Svetog Luke (FOTO/VIDEO)

Kovčeg sa tijelom generala Ratka Mladića izložen je u crkvi Svetog Luke u beogradskom naselju Vidikovac, gdje će od njega moći da se oproste prijatelji i poštovaoci. Mimohod građana je počeo, a uz generalov odar su vojnici, kao i sin Darko. Na kovčegu je izložena šapka generala Mladića, a pored svi njegovi ordeni. Od ranih jutarnjih časova kod crkve je formirana velika kolona građana koji žele da se oproste od generala Mladića. Uz saobraćajnicu kod hrama su postavljene kutije gdje građani mogu da upale svijeće. Mimohod je predviđen do 12.00 časova kada će biti služeno opijelo nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Prema protokolu sahrane, dolazak na Topčidersko groblje,

Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije

Svi, koji nisu imali ili nisu htjeli da slušaju babu i đeda, završili su devedesetih kao Sveti Petar Zimonjić, te 1941 godine. Stradali su u logorima, jami Kazani i na ko zna koliko još stratišta. Na kraju rata kažu, da je falilo 8 000 duša srpskih u Sarajevu pod komšijskom kontrolom. Mi koji smo imali i slušali babu i đeda, te znali za sudbinu mitropolita Petra, digli smo se na oružje i sve što smo imali dali smo da stvorimo ovo malo Srpske. Nismo se odrekli Gospoda, Krsne Slave i pisma, a dušmani su nas zapamtili za sva vremena, u onom ratu protiv čitavog svijeta. Mi smo prvi zvjer ranili

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

veritas.jpg

VERITAS: Povodom 33. godišnjice stradanja Srba u Mirlović Polju

Šestog septembra 1993. godine, u ranim jutarnjim časovima (oko 6.30), u selo Mirlović Polje kod Drniša upala je diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske (HV). Područje se u tom trenutku nalazilo pod zaštitom UN-a i kontrolom vlasti Republike Srpske Krajine (RSK). U ovom svirepom napadu izmasakrirano je sedam srpskih civila. Selo je pre rata bilo mešovitog hrvatsko-srpskog sastava. Zbog blizine linije fronta, većina stanovništva je ranije izbegla, pa se u selu zatekao uglavnom stariji srpski živalj. Meštani su odlučili ostati kako bi čuvali kuće i stoku. Na taj korak su se odvažili ohrabreni prisustvom UNPROFOR-a, koji je godinu i po dana ranije preuzeo ulogu zaštitnih snaga u sektoru „Jug“. Međutim,

Od „Za dom spremni“ do „Ubij Srbina“: Decenije anti-srpske mržnje koje Hrvatska nije iskorenila

Dok se Srbiji ovih dana ponovo drže lekcije o prošlosti, ratu i načinu na koji srpski narod treba da pamti svoje mrtve, u Hrvatskoj i dalje opstaju pojave koje su direktno usmerene protiv Srba — od ustaške simbolike i parola do pritisaka na srpsku manjinu. Najopasnije je što se deo tog nasleđa sve više prenosi na generacije koje ratove devedesetih nisu ni zapamtile. Nije potrebno tvrditi da svaki Hrvat mrzi Srbe. To nije ni tema ovog teksta. Tema je ono što je godinama vidljivo u hrvatskom javnom prostoru i što su, u velikoj meri, zabeležile i same hrvatske institucije. Tema su ustaški simboli. Tema je pozdrav „Za dom spremni“. Tema su

Pokolj u Gređanima i Čovcu

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata, uz obrazloženje da su ih ubili – “četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici?! U selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, 5. septembra 1991. godine pripadnici hrvatskih paravojnih formacija “Tigrovi“ izvršili su stravičan zločin nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali. Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug. U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa “Tigrovi” iz

Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine. Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.A Sarajevo je bilo ključ rata. Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte

General Mladić: Жivot, rat i nasleđe

Kad je jednom ušao u guslarsku pesmu, postao je legenda, koja, ma o kakvim zabranama da se radi, više nikada iz pesme neće izići. Legendi će narod oprostiti grehe, i hotimične i nehotimične. I kult Ratka Mladića bivaće među Srbima s vremenom sve veći. Nemanja Dević Kad je jednom ušao u guslarsku pesmu, postao je legenda, koja, ma o kakvim zabranama da se radi, više nikada iz pesme neće izići. Legendi će narod oprostiti grehe, i hotimične i nehotimične. I kult Ratka Mladića bivaće među Srbima s vremenom sve veći Kada je Ratko Mladić došao na ovaj svet, vodio se svetski rat, koji mu je sam odredio ime. Sam je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.