Dogovor povratnika Stevana Slijepčevića sa sisačkim biskupom da mu se napokon isplati naknada zbog uzurpacije zemljišta, propao je jer su iz Biskupije tražili dodatne dokumente ‘Prodajem dobro očuvanu i malo rabljenu katoličku crkvu. Bogomolja je prije 10 godina svečano posvećena od strane crkvenih vlasti i uz neznatne preinake ponovo može poslužiti prvotnoj, ali i nekoj drugoj svrsi!’ Prema svemu sudeći, ovakav oglas mogao bi se uskoro pojaviti na Njuškalu ili sličnom oglašivaču, a početak priče datira prije 17 godina, kad se Stevan Slijepčević sa suprugom Miljom vratio na rodno ognjište u Donju Bačugu. Zaprepaštenju nije bilo kraja. Na mjestu gdje je nekada bio šljivar, tik uz kuću, bez njegova znanja, bila je u vrijeme

Nevladine organizacije, građani desetak gradova i njihova rukovodstva već mesecima upozoravaju na opasnost od ovakvog poteza, ali hrvatske vlasti za to preterano ne haju Od našeg stalnog dopisnika Banjaluka – Čini se da se vlasti u Zagrebu ne osvrću preterano na mnoga negodovanja iz desetak i više susednih opština u BiH, ali i iz same Hrvatske, zbog namere da se nuklearni otpad iz Slovenije i Hrvatske skladišti u Dvoru na Uni, na svega tri kilometra od granice sa BiH. Sve su prilike da su i vlasti u samoj Hrvatskoj svesne osetljivosti ovog pitanja i njegove diskutabilne opravdanosti, čim već duže od dve godine otkako se o odlaganju otpada na Trgovinskoj gori

Šaševa – Već smo navikli da prorijeđenim i vremešnim povratnicima na Baniji i Kordunu život zagorčavaju mnoge stvari s kojima se teško nose. Oni obilaze kancelarije i hladne činovnike u gradovima i općinama, često bezuspješno tražeći obnovu, struju, vodu, šljunak za puteve i socijalne crkavice, sve tako čekajući da nešto krene nabolje. Kako vrijeme prolazi, postaju sve stariji i nemoćniji, pa su struja, obnova ili voda koje su tako žarko tražili prije dvadesetak i više godina, danas izgubili prvotnu vrijednost. Nekako su se prilagodili i pomirili s činjenicom da od svega neće biti ništa. Жivot, često u potpuno nemogućim uvjetima, polako privode kraju. Mogu oni, ako treba, bez struje vode,

U posljednje vrijeme na području Banije na granici s BiH u zaseocima Hrvatske Bojne te Malog i Velikog Obljaja učestale su pljačke i razbojništva što je još više pojačalo strah među rijetkim povratnicima. Budući da se radi o ljudima u poodmaklim godinama oni su lak pljen za razbojnike. Da bi sačuvali gole živote u zaseoku Bojna mještani svake noći spavaju zajedno kod drugog domaćina. Ovo svakako utiče da povratka u Hrvatsku više nema ali proces je krenuo u obrnutom smjeru. Tihi egzodus Srba i dalje traje, što ilustruju podaci DZS RH, prema kojima su se od 2002. do 2013. iz Srbije, gde je utočište našlo više od 300.000 Srba izbjeglih

Mali Obljaj – – Dvojica su iskočila iz sobe , maskirana, napala me, prijetila da će sjekiricom mi odrezati glavu ako budem galamila i uzeli sav novac koji sam imala. Zavezali me, zatvorili u podrum gdje sam bila dok nisu čuli zapomaganje prijatelji koji su od Bojne dolazili i navratili. Ušli su razbojnici straga kroz prozor, nisam ih ni vidjela – govori nam iz kreveta 80-godišnja Anka Baljak iz Malog Obljaja, dok se od ozljeda koje je zadobila u razbojništvu koje se dogodilo usred dana, 8. listopada, oporavlja u Glini kod rodbine. A preostali stanovnici Velikog i Malog Obljaja te Bojne, uz tzv. suvu među – kopnenu granicu s BIH, u velikom