Nakon što smo orkestriranom mržnjom propagande mitova poraženi građanskim ratom istovremeno smo stvorili nove. Spajanjem  „kame kao najsvjetlijeg oružja“ i križa usmjerili smo sve snage na drugog i drugačijeg, do negacije. Najprije smo nasrnuli na antifašizam da bi pomoću kontrarevolucije sve mijenjali. Strateg rata – Tuđman izjavljuje za medije: “A što se tiče rušenja spomenika i uklanjanja spomen-obilježja, to je samo gesta kojom hrvatski narod izražava svoj raskid sa prošlošću“. Sic! Kao da je moguće prekinuti prošlost koja se dogodila, voljom pojedinca. Srbima oduzima ne samo konstitutivnost nego i državljanstvo, etničko porijeklo i vjeru, asimilira ih prenominacijom kao „pravoslavne Hrvate.“ To je više od proste prijetnje. To je negacija čovjeka

Krivnja i odgovornost za rat, posebno za njegovu građansku stranu,veoma je složen problem. Nakon 23 godine što je rat započeo imamo nedovršeni mir. O tome imamo obilje građe, studija, analiza, faktografskih činjenica, ozbiljnih analitičara, državnika, znanstvenika, falsifikatora o prirodi rata itd. Međutim, o njegovim posljedicama najmanje imamo i spoznaja i tako evidentnih činjenica u koje nitko ne ulazi ozbiljnije. A, one sa sekularnim posljedicama, prevaliće se duboko u 22. stoljeće i nema domene u koju nisu duboko unijele razarajuće posljedice koje pogađaju ljude, prostor i institucije. Kao svjedok vremena usudim se bar taksativno naznačiti osnovne elemente „krivnje“ i „odgovornosti“ jer sam analizom prirode rata u tri knjige sagledao sve njegove

  Regularno izabrana vlast zvanično lijeve orijentacijeima ozbiljne probleme s katoličkom crkvom   Pošto se radi o državi s većinskim katoličkim stanovništvom, crkva smatra da je tzv. katolički odgoj kvalifikacija za život,  posao, unapređenje i slično. Hoće da  bude stub  laičke države pod svaku cijenu. Ima u građanskom ratu kao glavni oslonac izboreni konkordatski sporazum s Vatikanom. Postala je neprimjerena i neobuzdana U sve se miješa: izbor ravnatelja u kazalištu, školski program, nadležnosti lokalne vlasti. Zalaže se za stvaranje novog mita oko hrvatskog martirstva u Blajburgu. Hoće da ona određuje  radno vrijeme prilikom blagdana i da bude država u državi itd. Zatim ima odiozan stav prema stratištima Drugog svjetskog rata

Prilikom učešća na jednom izbjegličkom skupu u Staroj Pazovi, početkom 2011. godine, obrati mi se jedan sredovječni čovjek riječima: „Pročitao sam vašu knjigu „Kordunski rekvijem“[1]. Duboko me se dojmila. Naročito posljednja stranica na koricama, jer pokriva istinski naslov“. Zatim nastavi: „Vidim, u tekstu se žalite da niste mogli objaviti izginule i nestale u Kordunu, iako imate brojna imena i događaje. Ja ih imam otipkane i na disketi“.[2] Ganut, zahvalim i produžim slušati još ganutljivije priče ispovijedi ljudi što im se dogodilo, što su imali, što su izgubili u zavičaju, a što sad nemaju. Bilo je tužno i zaboravio sam ponudu podataka o poginulima. Kad pođem kući, presretne me čovjek, i

O Oluji sam pisao dok je još trajala. Neposredno kad je Oluja završila poduzeo sam jedno veliko istraživanje o svim procesima događanja. Hodao sam od sela do sela, od kuće do kuće, od zgarišta do zgarišta, od neposrednih informanata do nadležnih organa vlasti, vojnih i civilnih. Pošto sam uzeo za predmet sva ratom razorena naselja, srpska i hrvatska, jer su i Srbi svojim etnobanditizmom razorili oko 300 hrvatskih naselja, a Hrvati oko 1.200 srpskih, bojao sam se da to nikada neću sam završiti. Našao sam iste metode i iste posljedice razaranja s tom razlikom što su hrvatska naselja započela ili dovršila obnovu, a srpska su dimila i bila u kompletnom

            Pročitao sam nekoliko desetaka knjiga o raspadu Jugoslavije. Mnoge sam knjige čitao o prirodi rata u Jugoslaviji i konzultirao prilikom pisanja neke vlastite knjige (studije) ili članka. Kod nekih sam pomno studirao korištene izvore, metodologiju, glosare, (ne)profesionalnost analitičara i njihove pristupe.             Kasnije sam tragao za drugim sekundarnim izvorima i izvornoj arhivskoj građi, naročito nevladinog sektora o kršenju normi i nekažnjenom zločinu.             Ističem, ni kod rijetkih nisam naišao na kauzalno obrazloženje zašto se Jugoslavija raspala u krvavom ratu. Pojam raspada nije ni problematiziran ni definiran. Iako su autori bili povjesničari, državnici, diplomati, generali, strani arbitri, novinari, filozofi, mitomani, mrzitelji, nacionalisti, klasični revizionisti, ali i

Izučavajući prirodu rata od 1990. g. na našim prostorima, htio sam doznati sve njegove nijanse. Kako sam po obrazovanju filozof i povjesničar, a po praksi ruralni sociolog, nastojao sam da sagledam sve činjenice sukladno faktografiji, pisanoj riječi i ponašanju ljudi. Obično se kaže za rat da njegovu suštinu valoriziraju žrtve i materijalna razaranja. Budući da sam aktivni učesnik NOB, a kasnije sam radio kao arhivist, priroda građe mi je donekle poznata, a naročito naši „merak-zločinci bez kajanja“. U Arhivu za historiju radničkog pokreta, predmet mi je bila građa ratnih zločina, rasni zakoni i njihova primjena, te uloga četništva. To mi je pomoglo da pomno pratim ponovljene oblike zločina, jer ovaj

Ćirilica MALA KNJIŽNICA MATICE HRVATSKE KOLO VL – SVEZAK 31.   Dr. RUDOLF HORVAT   LIKA I KRBAVA POVIJESNE SLIKE, CRTICE I BILJEŠKE   SVEZAK II. POSEBNI DIO   TISAK „TIPOGRAFIJE“ D. D., ZAGREB   ZAGREB 1941 IZDANJE MATICE HRVATSKE   SADRŽAJ   1. Selo Boričevac 2. Brinje 3. Brlog na rijeci Gacki 4. Dabar kod Otočca 5. Gospić g. 1834. 6. Škole u Gospiću 7. Vodovod u Gospiću 8. Izbori nar. zastupnika u Gospiću 9. Gračac 10. Jezerane 11. Komić u Krbavi 12. Kompolje kod Otočca 13. Korenica 14. Kosinj gornji i donji 15. Lapac gornji donji 16. Lešće kod Otočca 17. Lovinac 18. Selo Medak 19. Novi kod