arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Otišao je naš Dimitrije

Januarski dan, uoči Badnjeg jutra 2019, doneo je neizmernu bol i suze. Otišao je naš Dimitrije. Naš lički anđeo međ’ anđele nebeske. Postoje ljudi koje je lako voleti, a teško rečima opisati njihovu veličinu, dobrotu i dela. Retko se rađaju i sreću takvi koji ostavljaju trag za večnost. Bogoliki Mirko, hristolikih dela, dečak, a junak, borac za pravdu na svim poljima. Najpre na onim našim rodoljubivim, korenitim ličkim, čijom zemljom je dugo hodio, traga pravoslavnog nalazio i beležio, davavši sebe predano i nesebično, srcem, kako je samo on to umeo. Voleo je Liku, to je i njegov govor, i svaka arhaična reč odavala. Time se ponosio. Liku je nosio i

Mirko Rapaić: Posljednji Božić

Bila je subota, 4. januar 1941. godine. Bio sam tada đak četvrtog razreda niže gimnazije u Korenici. Dočekali smo školski raspust za Božić. Zvoni školsko zvono i jurimo na ulicu. Svako na svoju stranu. Ja idem za moje rodno selo Jezerce, koje je udaljeno sedamnaest kilometara od Korenice. Daleko je i zima je, ali ću do noći stići da sa svojima provedem božićne praznike. Stigao sam do prvih kuća sela Prijeboj, i još samo tri kilometra pa sam kod kuće. Na ulazu u Prijeboj, naprije je zaselak Mažari ili, kako smo ih mi zvali, Marasovići. Tu su sve hrvatske kuće. Baš u tom zaseoku pojaviše se na prtini tri mladića, mojih godina ili malo mlađi. Ali ih ne poznadoh

Uvala Slana, Pag, Hrvatska

Đurđica Dragaš: PLAVO

Plavo je more u kojem spavam, plavo kao večnost, plavo od očiju mojih… U moru plavom odavno spavam,očiju plavih, širom otvorenih. Sanjam…Kuću s prozorima što se k nebu plave,uvojak plavi u kolevci sa različkom. Sanjam….konje sa praporcima plavim,vilovite, silovite,besne od krvi plave. Sanjam…livadu plavu od mirisa,ruke njegove, poput somota plavog. Sanjam…Jutro plavo i lavež pasa besnih,oči zverske, od plavih plavlje,od crnih crnje. Sanjam…Krv crvenu na kamenu plavom,smrt crnu na pučini modroj. Sanjam…očiju otvorenih,sa uvojkom plavim na grudima,željna ruku od somota. Plavo je more u kojem spavam,plavo kao večnost,plavo od očiju mojih… Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Slana_parastos.jpg

Gordana Dostanić: Pag – njihovim senima

Samo kamenje i nebo. Slano kamenje. Toliko kameno i toliko slano da ni jedna biljka ne može da se primi, a kamoli da opstane. A ljudi? Ljudi bi mogli, samo im nisu dozvolili. Ni sunce nije bilo na njihovoj strani. Svetli i greje da da život zemlji, a njima je, u tom svirepom kamenjaru, pržilo golu lobanju i žarilo krvave rane vrelim kamenjem kroz poderanu obuću. Ni vode nigde. Ima je oko ostrva, plave, duboke i slane. Znaju, ali je ne vide iz svog logora. Ne vide ništa. Samo nebo i vrelu zvezdu. I jedni druge. Da, vide i stražare. Nadaju se kapi vode i nekoj vesti. Da se nije

Jadovnička tribina “Ko ne nauči, njemu se ponovi” u Novom Sadu

U organizaciji “Pravoslavnog udruženja Sveti Sava” iz Novog Sada i udruženja “Jadovno 1941” iz Banja Luke, u Novom Sadu je 26. decembra održana tribina “Ko ne nauči, njemu se ponovi” na kojoj je govorio Dušan Bastašić, predsednik udruženja “Jadovno 1941” iz Banje Luke . Piše: Đurđica Dragaš Tema tribine bilo  je  negovanje kultura sećanja, a glavna poruka da stradanje koje je srpski narod doživeo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora da bude deo kolektivnog pamćenja. To se, kako je ocenjeno, može postići samo zajedničkim delovanjem svih segmenata društva. Posebno mesto u tom “lancu” zauzimaju Srpska pravoslavna crkva, naučne institucije koje se bave istoriografijom i muzejskom delatnošću kao i  obrazovni sistem kroz

Olivera Šekularac: Preklali ste mi Božić, bor, jelku, dvorište, ugasili kovačku vatru i kućno ognjište

Dolaze Nove godine, nove jelke i borovi, daleko u ravnici kraj Severnog hladnog mora. Dolaze praznici, a nema tog Božića u kojem nisu moji baba i deda. O tim njihovim Božićima znam iz babinih priča koje ne blede. I ne, ovo nije tugovanka, nit beg, nit sećanja, nit neko zaboravljeno sukno na dnu škrinje izgorelo dok odelom postalo nije. U mojim Božićima su uvek Smiljana i Nikola i njihova deca za prazničnom večerom, zajednički izgoverenim Očenašem i badnjakom iz njihove šume, osveštanim u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u koju je deda redovno hodio. Ali tog Božića ’44. godine rekao im je za tom istom trpezom, na kojoj je uvek bila

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Neven Milaković: LIČKA

U jami bezdanki, skrivenoj od Boga krvavim šipražjem i ljudskim kostima, djevojčica snena, budila je oca Mazeći ga blago drhtavim prstima, preslaba da glas ispusti, da se prekrsti… da odveže žicu što ga je sputala, samo mu je lice hladno cjelivala, samo ga je suzom vrelom umivala… što je drugo mogla, pa bila je mala. Nije se plašila mraka jer svi su ovdje bili, i majka i braća i baka… i đedo Radivoje, kao da lome česnicu Božićnu, kao da se u Crkvi mole, kao da pored Korane bistre jaganjce pastirskim strahom broje. A negdje gore, na pola puta do vasione, zavijali su kurjaci gladni, sa snijegom zatrpane Kapele, valjda

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Akademik Vasilije Krestić Foto: Princip

Vasilije Krestić: Neophodno pružiti punu i neodstupnu podršku udruženju Jadovno 1941.

PODRŠKA! Beograd, 8. XII 2025.  Svedoci smo sistematski organizovanog revizionizma koji preti da izbriše stotine hiljada srpskih žrtava Pokolja 1941‒1945. godine. To se čini na mnogostruke načine u javnom prostoru i uz asistenciju ili odobravanje ćutanjem institucija države Srbije i naše svete crkve. Udruženje Jadovno 1941, sa sedištem u Banja Luci i Beogradu, dugi niz godina čini čvrstu branu ovoj pošasti i čuva od zaborava poznata i dosad neotkrivena stratišta srpskog naroda širom teritorije NDH. Sve društvene snage koje imaju za cilj odbranu nevinih srpskih žrtava od ponovnog satiranja, shodno istorijskom iskustvu srpskog naroda, imaju veoma odgovornu ulogu. Iz višegodišnjeg iskustva u saradnji s članovima Udruženja „Jadovno 1941.“ mogu da

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

“Prađeda smo prenijeli u groblje.” Reče mi brat a glas mu jeca. “Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?” I nastavi dalje k`o da teret skida. “Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Svedočenje o Jasenovcu u Nedićevom Komesarijatu za izbeglice: Ustaše begunca Furtulu predale nama i naredile da ga moramo ubiti – ili će nas sve poklati! (1942)

Milivoj Nikolić i Relja Milanović govore o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac, preneto iz knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ Br. 97 ZAPISNIK OD 30. APRILA 1942. SAČINjEN U NEDIĆEVOM KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU U KOJEM MILIVOJ NIKOLIĆ I RELjA MILANOVIĆ GOVORE O SVOM BORAVKU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC1 ZAPISNIK SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. NIKOLIĆ MILIVOJ, rođen 27. septembra 1907. god. u Visokom, sin. pok. Nikole i pok. Jovanke rođ. Krstić, neoženjen, elektroinstalater. MILANOVIĆ RELjA, rođ. 22. aprila 1920. u selu Čipuliću, srez Bugojno, sin Anđelka i Jelke rođ. Lučić, neoženjen, kazandžija. Obojica su pozvani da dadu svoj iskaz o

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

feljton-skan-sl1.jpg

Ustaški logor na Pagu (1) „SLANA“ MJESTO UMIRANjA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Na otoku Pagu je prije 34 godine bilo stratište – zvano „Slana“ gdje je smrt našlo između 10 i 15 tisuća nevinih ljudi. Sada je na tom mjestu kamen i samo kamen – oštra škrapa pejzaža karakterističnog za ovaj otok Podvelebitskog kanala. Danas,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.