arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Zorica Đoković: Pismo dedi

31. decembar 2025.

Tebe su mi uzeli, te zvijeri u crnim uniformama, i ova sjećanja koja sada izmišljam, sjećanja koja nemam. I Gospoda su tako, deda, ubili. I Njega. Piše: Zorica Đoković Dragi deda, Žalila sam od najranijeg djetinjstva što te nisam poznavala. Oteli su te od mene i od života lažima i prevarom, i nisi dočekao da vidiš odraslu ni svu svoju djecu, a kamoli mene, najmlađu od tvoje unučadi. Bolno je bilo odrastati bez tebe koga jednostavno ­ nema. Stanje stvari ­tebe nema, nemam dedu. O tebi se ne govori, jer tebe su pozvali i ti si otišao, nevin i naivan, u stradanje i smrt. Smrt su donijeli fašisti. Ustaše. Izvorno zlo u ljudskom obliku, saznala

Tanjug (video)

Sozercanje

12. avgust 2025.

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Piše: Zorica Đoković Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve. To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt. Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima. Krvnici su bili i

Zorica Đoković: Na kapiji Raja

12. januar 2025.

To mjesto. Nekada okruženo mješovitom šumom, a sad skoro u potpunosti prekriveno rastinjem i obavijeno tišinom – mjesto. Zaglušujuću tišinu i nesvakidašnji mir tog čudovišnog spoja betona i prirode naruši katkad samo poneka zmija kad savije kroz žbunje iza nekog kamena ili vjetar kad zaljulja visoke krošnje i odnese posljednje suho lišće. Valjda ima ptica u tim tamnim krošnjama oko betona prekrivenog mahovinom i lišajevima. Pčele, mada na tom mjestu nema cvijeća, sigurna sam da dolaze. Mom dedi su pčele uvijek dolazile. Mnogo je pčela i meda prešlo preko dedinih ruku. A opet, na kraju ga je sačekao čemer. To je mjesto na kom je Aleksa posljednji put ugledao svjetlost

Zorica i Vukašin

Istina mijenja pogled na život i smrt

27. septembar 2023.

„Pa, ti samo ideš po tim logorima“, rekoše mi, kad saznaše da opet idem na hodočašće. „Dug precima“, iznenađena odgovorih kratko, bez razmišljanja. „Nema mira dok se stvari ne postave kako treba“, dodah, sabravši se malo. Piše: Zorica Đoković Kakvi su to logori, šta li je to što čovjeka vuče da traži i ide u te zabiti, vrleti i bezdane, toliko vremena nakon što se zbilo, čitav jedan ljudski vijek poslije, ljudski vijek otet na neljudski način – dovoljno za bol. Kakva su to mjesta koja skrivaju zlo, kao da je zlo moguće sakriti, kao da se ljudski jad nigdje ne piše i ne broji. Od Posavine do Hercegovine, od

Srboljub-Zivanovic.jpg

Srbe u Jasenovcu klalo i 1370 katoličkih sveštenika

29. maj 2023.

Slušali smo cijenjenog i dragog nam profesora Živanovića u Londonu kako nam priča o njegovom radu i istraživanju ove bolne, tragične i strahotne teme, mi klinci, sabrani iz raznih krajeva srpstva oko Sv. Save i njegovog londonskog hrama koji nam je bio i bolnica, i utočište, i zavičaj, i dom, i mirna luka u koju smo se vraćali onako izlupani iskušenjima i stranputicama svjetske metropole. Bilo je predavanja, ali često nam je govorio spontano, neplanirano, nakon bogosluženja, za stolom obližnjeg restorana, a mi smo slušali i postavljali pitanja, učili od njega i pamtili po prvi put nam saopštene činjenice o sopstvenom stradanju. Hvala profesoru za sav trud i rad koji

Sozercanje (2)

26. oktobar 2021.

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

Zorica Đoković: Od jutros više ništa nije isto

22. februar 2021.

Porođajnim mukama koje potrajaše, neki bi rekli čak punih 80 godina, je hrvatski Pokolj nad Srbima dobio svoj umjetnički izraz i ugledao svjetlo dana. Bilo je, istina, i ranijih pokušaja traganja za umjetničkim izrazom i formom koji bi dočarali krv prolivenu u ime revolucije. Ti izrazi i forme nisu jasno govorili čija je krv, a ni revolucija. I svi su bili neuspješni, nezgrapni, ružni i – lažni, jer ispostavilo se da je na ovim našim prostorima krv bila uglavnom srpska, a revolucija tuđinska. Tako je neopisivo stradanje Srba, zapamćeno gotovo isključivo zahvaljujući Crkvi i u Crkvi, na potpuno nevjerovatan način ostalo skrajnuto i obskurno u široj jugoslovenskoj socijalističkoj javnosti, nešto

Zorica i Vukašin

Zorica Đoković: Na Krsnom putu

13. april 2020.

Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst”. A udario je. Krst. Na Krst. Idući jadovničkom stazom, tim velebitskim Krsnim putem ili Ulicom suza, ali i svakom drugom od bezbroj staza i pruga srpskog mučeništva, pokušavamo zamisliti golgotsku pasiju naših predaka. Zamišljamo bol i jauke, žeđ i znoj, suze i krv. Pitamo se o čemu su razmišljali, čemu su se nadali, koga su se sjećali. Da li su znali da i On skupa s njima ide u tu strašnu smrt? Jer, išao je, naravno, dok su nas, od Njega

Jadovno-Zorica-1.jpg

Prvi put s dedom na Jadovnu

16. jun 2017.

Na tom proplanku jadovničkom, nevelikom, ali visokom, prvi put smo se sreli moj deda i ja. Piše: Zorica Đoković Negdje na Velebitu, usred guste šume, ima jedan proplanak, nevelik, ali visok, visok do neba. Na rubu proplanka, ili na rubu šume, svejedno, zatravljene humke, visoke do neba. A u sredini Časni Krst, visok do neba. Sve je visoko na tom proplanku – trava koja pokriva sve, stabla koja ga okružuju i jauk, visok do neba, koji još uvijek odzvanja u onima koji imaju uši da čuju. U nama. Vlati boje Duha Svetoga, šume gušće nego drugdje, nebo plavlje, Krst opominjući, već pocrnio od čemera, a ipak, sve je okupano u

Zašto ću poći na Jadovno

15. jun 2017.

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim, da su zaboravljena stratišta, nova svetilišta našeg naroda i da se moj deda na Jadovnu, kao i stric u Jasenovcu, kroz mučeništvo posvetio. Pitali su me zašto idem na Jadovno. Pitali su me gdje je to. Pitali su me i šta je to. Krvavo stratište na Velebitu na koje je davno trebalo otići, ali nije imao ko da me povede, rekoh. Nije imao ili smio ko ni da mi kaže, ni da ukaže na Jadovno. Pamtim samo nejasnu, nedorečenu priču iz djetinjstva kako su dedu jednog dana iz kuće, od porodične trpeze, odveli ljudi u crnim uniformama. Tek sedamdeset dvije godine kasnije, na

jasenovac_topola.jpg

Šta očekivati od filma o Jasenovcu u produkciji i režiji stranaca?

27. april 2017.

Sjajno, ne moramo ništa da platimo i neko drugi će da obavi posao umjesto nas. Daćemo im sve što imamo – arhiv, materijal, logistiku (da li besplatno ili uz naknadu?). Samo, da li će nam se dopasti rezultat tog posla? Kome ćemo da se požalimo, ako slika i poruka koju taj film pošalje u svijet ne bude onakva kakva treba da bude – istinita? Piše: Zorica Đoković Zašto mislimo da će stranci bolje ispričati ovu strašnu priču srpske nacionalne istorije, koja nije samo srpska, ali se nas Srba najviše tiče? Samo zato što imaju pare koje mi, navodno, nemamo (a imali smo da izdvojimo nekoliko miliona u ime navodnog genocida

Genocid ili holokaust?

15. april 2017.

Čini se da će Srbi o stradanju sopstvenih predaka učiti od predavača školovanih u inostranstvu, tj. Izraelu. Piše: Zorica Đoković Članak „Novosti“ od 7. aprila 2017. pod naslovom „U školama Srpske izučavaju zločine NDH” izazvao je različite reakcije. Dobrim dijelom su te reakcije pozitivne, što je pokazatelj da postoji potreba da se događanja koja su prethodila Drugom svjetskom ratu, kao i sam rat i poratni period, objasne na neidološki i nepristrasan način. Nakon više decenija komplikovane i „teške“ istorije, nametnute krivice i preuveličane odgovornosti, Srbima prija da čuju da se neko sjetio i njihovih nevinih žrtava o kojima, inače, jedva da ima pomena u udžbenicima istorije. Na prvi pogled, zamisao je dobra.

Nemački vojnici streljaju omladince u logoru Sajmište (Foto Vikipedija)

Povodom Vašeg dopisa koji ste uputili ministru Aleksandru Vulinu..

5. april 2017.

Objavljujemo u cijelosti odgovor na pismo koje je na adresu Ministra Aleksandra Vulina uputila 20. februara ove godine, gospođa Zorica Đoković iz Zemuna. Republika Srbija MINISTARSTVO ZA RAD, ZAPOŠLjAVANjE, BORAČKA I SOCIJALNA PITANjA Sektor za boračko-invalidsku zaštitu Broj: 117-00-00748/2017-11 Datum: 10.03.2017. godine B e o g r a d   Za: ĐOKOVIĆ ZORICA Povodom Vašeg dopisa koji ste dana 20.02.2017. godine uputili ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koji je dostavljen na odgovor Sektoru za boračko-invalidsku zaštitu ovog ministarstva, u vezi Memorijalnog kompleksa na „Starom beogradskom sajmištu“, kao i stava ovog ministarstva i Vlade Republike Srbije u vezi sa kulturom sećanja na srpske žrtve iz Drugog svetskog rata,

Jadovno-Zorica-1.jpg

Očekujem da se stav Vlade Republike Srbije prema žrtvama genocida nad Srbima i udruženjima potomaka i poštovalaca tih žrtava u najkraćem mogućem roku poboljša

10. mart 2017.

Objavljujemo u cijelosti pismo koje je na adresu Ministra Aleksandra Vulina uputila 20. februara ove godine, gospođa Zorica Đoković iz Zemuna. Mada je pismo poslano kao preporučeno sa povratnicom, odgovor na pismo do danas nije stigao. G-din Aleksandar Vulin Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nemanjina 22-24 11 000 Beograd                                                                                                                                                                            Zemun, 20. 02. 2017. Poštovani gospodine ministre, Obraćam Vam se u vezi sa aktuelnim događanjima koja se tiču spomen kompleksa Staro sajmište, ali i uopšteno sa stavom Vašeg ministarstva i Vlade Republike Srbije u vezi sa kulturom sjećanja na srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata. Spomen kompleks Staro sajmište treba da dobije svoje mjesto i ulogu u ovom

Metajna_litija_1.jpg

Metajnska litija 2015.

13. januar 2017.

Velika je razlika između potomaka fašističkih zločinaca i potomaka žrtava fašizma. Nije lako ni jednima ni drugima Piše: Zorica Đoković Metajnska litija 2015. – ostrvsko čudo neviđeno u 74 godine od osnivanja i zatvaranja prvog logora za žene i djecu u Drugom svjetskom ratu, zvuči veliko i jeste veliko, ali ne na oko. Pa, ipak, bila je trn u oku. Nekima. Kako je moguće da mala metajnska litija sa tri pravoslavna sveštenika i četrdesetak hodočasnika, uključujući i kamermane, novinare i foto-reportere, čija je trasa iznosila jedva 250 metara, inspiriše neku gospodu koja se uz tu trasu slučajno zatekla, a nisu bili, sad već po pravilu, antagonistički raspoloženi navijači, na vrijeđanje

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA