arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Dušan J. Bastašić

Bastašić: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (3)

Ne treba nas impresionirati i iznenaditi misionarska uloga Vladike Jovana Ćulibrka u poduci naroda serbskog o Holokaustu i njegova sve otvorenija naklonost prema toj temi, pošto preosvećeni slovi za velikog stručnjaka za Holokaust. Piše: Dušan J. Bastašić Magistarske studije iz jevrejske kulture pohađao je u Spomen-ustanovi Jad Vašem i na Jevrejskom univerzitetu u Jerusalimu, a magistarski rad „Istoriografija holokausta u Jugoslaviji“ odbranio je kod dr. Davida Bankiera, tadašnjeg šefa Međunarodnog instituta za proučavanje holokausta u Jad Vašemu. Trenutno priprema doktorat iz iste oblasti sa dr. Joavom Gelberom. Vladika je dobitnik prestižne nagrade „Golda Meir“ za 2004. godinu. Nema ništa čudno u tome da naučne institucije podržavaju i protežiraju svoje dobre studente

Ratko Dmitrović

Kad nećemo mi…

Sve što je Hrvatska dobila od 1990. godine na ovamo, dobila je zahvaljujući Nemačkoj. Dakle, to je adresa za odgovor na pitanje šta će Zagreb da nam radi na putu ka EU Događa se ono što smo i očekivali; Hrvatska je započela rabotu potpetljavanja nogu Srbiji, na putu do vrata Evropske unije. Može li tu da bude velike muke, potpune blokade? Ne, jer to ne zavisi od Zagreba. Hrvatska je dobila samostalnost zahvaljujući Nemačkoj, postala je članica EU zahvaljujući Nemačkoj i odnos Hrvatske prema Srbiji, u ovom slučaju, zavisiće direktno od odnosa Berlina prema Beogradu. Hoće se reći da će Hrvatska uraditi ono što joj Nemačka kaže da uradi. Istina,

Nemanja Dević: Za sve one koji mogu srcem da osećaju

Neprimetni, ograđeni, uz parking autobuske stanice u Barajevu, stoje spomenici zaboravljenih junaka iz velike Otadžbinske vojne iz 1914. Piše: Nemanja Dević Nekada ugledni Milenko Đokić, koji požive stotinu godina (i bi svedok čitavog velikog skoka, od Srpske revolucije do nezavisnosti i ujedinjenja) sahranjen pored sina jedinca Milorada, koji je kosti ostavio na Mačkovom kamenu. Svetli grobovi, oko kojih svakodnevno prolaze svi oni koje put navede na ovu stranu, a retko ko od njih zastane, da ugleda jasan putokaz. Oko njih neugledni travnjačić, opušci i zgužvani papirići. Njih niko neće pomenuti na izborima. Njima će jednom godišnje, a možda ni tada, boračke organizacije na čudno grobište položiti cveće. Ali oni su

Bastašić: Podrška odluci jevrejskih opština da bojkotuju skup u Jasenovcu

Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke Dušan J. Bastašić izjavio je da potpuno razumije i podržava odluku jevrejskih opština u Hrvatskoj da bojkotuju komemorativni skup posvećen obilježavanju 71 godine od proboja jasenovačkih logoraša.  „To okupljanje organizuje se pod pokroviteljstvom hrvatske države, koja ne samo da `glasno` ćuti na reinkarnaciju ideologije fašizma i ustaštva, nego i izjavama nekih svojih ministara, saborskih poslanika i evropskih parlamentaraca ispoljava otvorenu blagonaklonost prema ovim zastrašujućim pojavama“, rekao je Bastašić. On je izrazio nadu da će jevrejska zajednica istrajati u svojoj odluci, posebno zbog neprihvatljive i uvredljive muzejske postavke u Spomen-području Jasenovac. „Žalosno je da se vođe srpske zajednice u Hrvatskoj još nisu jasno odredile prema

Ratko Dmitrović

Tajna jedne slobode

Postoje tri teorije koje objašnjavaju oslobađajuću presudu u slučaju Vojislava Šešelja. Koja je najbliža istini? To, budimo iskreni, niko nije očekivao. Od Šešelja, preko Sarajeva i Zagreba do poslednjeg člana SRS u Inđiji, na primer. Nikome na pamet nije padala mogućnost da tročlano veće Haškog tribunala, na čelu sa sudijom Antonetijem, oslobodi Šešelja po svim tačkama optužnice. Kako se to dogodilo, tačnije, zašto se dogodilo? Postoje tri teoretske postavke: prva je Šešeljeva i oslanja se na čast i poštenje dvojice sudija, ovih koji su ga oslobodili. Druga kaže da su „vlasnici“ Haškog tribunala – koji jeste politički sud bez ikakve dileme – oslobodili Šešelja u nameri da ga na domaćem

Dušan J. Bastašić

Bastašić: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (2)

Nakon (najmanje) deceniju duge pauze, krajem februara je u Manastiru Svetog Jovana u Jasenovcu održana sjednica Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve (SPC) kojim odnedavno predsjedava dugogodišnji sekretar tog odbora Vladika Jovan Ćulibrk. Piše: Dušan J. Bastašić Odboru je promijenjen naziv u „Odbor za Jasenovac i ostala stratišta“, pa će se kako je naglašeno, on ubuduće baviti i svim ostalim stratištima na teritoriji bivše Jugoslavije. Kako se i kada u proteklih više od deset godina ovaj odbor naše Svete crkve bavio stradanjem pravoslavnih Srba u Jasenovcu, nije mi poznato, a informaciju o tome teško je naći i na sveznajućem „Gugl“ pretraživaču. Ali zato, informacija o bavljenjem Odbora

Dušan J. Bastašić

O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (1)

Ne znam gdje su donedavno počivali posmrtni ostaci četvorice slavonskih episkopa, ali je prenošenje njihovih kostiju u pakrački Hram bio odličan povod da se tamo, pored naših arhijereja i sveštenoslužitelja, (opet) okupi šaroliko društvo. Piše: Dušan J. Bastašić Pored vjernog naroda, koji je bio prisutan u mnogo manjem broju od gostiju, na tom svetom mjestu okupiše se (opet) kolaboracionisti hrvatskog režima, bilo po zadatku bilo zbog PR-a (pablik rilejšn ili odnosi sa javnošću), a uz njih i šačica banjalučkih apologeta i obožavalaca lika i djela nadležnog episkopa. Vjerni pravoslavni narod u Zapadnoj Slavoniji poslije 1995. postoji još u tragovima nakon što je većina tamošnjeg srpskog korpusa, koji je danas brojčano

Emir Kusturica

Matija Bećković i Emir Kusturica o srpskoj eliti danas

Institucije u kojima bi trebalo da budu okupljeni pripadnici elite gube bitku pred medijima jer se, zahvaljujući informatičkoj revoluciji, funkcija institucija izmenila. Snagu javne reči u informatičkom društvu preuzeli su političari — to su postali najbolji pisci, slikari, poete. Na Mećavniku, u Mokrogorskoj školi menadžmenta, pesnik Matija Bećković i reditelj Emir Kusturica pokušali su da odgovore na pitanje da li je srpskom društvu potrebna elita. Prema Kusturičinim rečima, elitu bi trebalo da čine pametni ljudi, tako je u Srbiji bilo od srednjeg veka, ali kod nas se elita nikada ne realizuje grupno. „Grupisanje srpske elite nema ni meru koju je imala Francuska kada je stvarala sekularnu državu, ni zajednički imenitelj,

Ratko Dmitrović

Ni pravde, ni pomirenja

Nikoga Haški tribunal nije mogao da pomiri, jer nije ni osnovan s tim ciljem, već na ideji da optuži jedan narod Pravda je zadovoljena, izjavio je Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala, neposredno nakon objavljivanja presude Radovanu Karadžiću. Nije, gospodine Bramerc. U Hagu pravda nije zadovoljena već je pogažena, obesmišljena kao pojam. U Hagu su optuženi i osuđeni (neke je smrt „spasla“) svi politički lideri (predsednici država i vlada), te vojne i policijske starešine srpskog naroda; iz Srbije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Svi. Iz redova drugih naroda – nijedan. Izetbegović, Tuđman, Silajdžić, Ganić, Delić, Tus, Červenko, Seferović, Bobetko, Šušak, Mesić, Stipetić… niko. Neupućen, potpuno neobavešten čovek, kome bi

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Još smo živi, još se borimo i još, prkoseći, igramo kolo

Kako samo “veliki“ i moćni vole simboliku sa datumima. Nikako da se otmem utisku sa Hitlerom i vagonom u Kompjenju… sve do vojnih parada i ultimatuma Srbiji – baš na Vidovdan, praznik nacionalnog ponosa. Kao kaznu za naš veliki skok s početka 20. veka, na kraju istog naterali su nas da kapitulaciju potpišemo u Kumanovu, u mestu gde je simbolično započelo srpsko ujedinjenje nakon vekova robovanja. Danas, najviša kazna lideru prekodrinskih Srba dr Karadžiću, kao kruna “intervencije“ koju su započeli protiv srpskog naroda istog dana 1999. Da nam pokažu kako oni kažnjavaju nepokorne. Suptilnije metode, a cilj isti. Satanizovati “male Ruse“ na Balkanu, sprečiti njihovu integraciju i, kako vele u

Dugo čekanje na veliku političku ideju

Srbima je ceo dvadeseti vek protekao u tumaranju od nemila do nedraga, od jedne do druge nesreće i poraza, a sve zbog nedostatka jasnih političkih ciljeva i ideja, kakvih je bilo u 19. veku. Hrvati su za to vreme realizovali svoju najveću političku ideju Dobro osmišljena i vrlo jasna ideja, praćena isto tako jasnim planom realizacije, preduslov je svakog uspeha, u politici svakako. Ova disciplina posebno je osetljiva na tzv. „velike političke ideje“ kojih po prirodi stvari ne može da bude mnogo. Kod Srba i Hrvata postoji nekoliko političkih ideja, projekata, koji su interesantni za razmatranje posebno ako se krene od činjenice da u 20. veku Srbi nisu imali nijednu

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: Kada bih vladao Srbijom

Kad bih vladao Srbijom, počeo bih od nule. A to znači – bio bih realan. I da bih izabrao i krenuo najsigurnijim putem. Glavni slogan moje vladavine, ispisan na svim zastavama bi glasio: Mi smo niko i ništa. To bi bila srpska stajna tačka i polazna pozicija. Tako bismo bar budućim naraštajima otvorili oči i obezbedili svetliju budućnost. Da znaju ko su i šta su i da se ne iznenađuju kad se nađu bilo gde na zemaljskoj kugli i budu tretirani kao nuline nule. Ako se nekim slučajem negde u nekom kutku Zemljinog šara ispostavi da nije tako, to će biti čist ćar i prijatno iznenađenje koje ne može nikome

Matija Bećković na svečanoj akademiji u Valjevu (Foto S. Ćirić)

Nizbrdica još ne prestaje

Akademik Matija Bećković besedio u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja Svetog vladike Nikolaja Srpskog Za svetitelja lelićkog rečeno je da on nije živeo, nego srpski narod u njemu, a srpski narod u njemu bio je samo posrbljeno ime Isusa Hrista. Takvim životom on je postao ukras ne samo svetosavske nego i sve pravoslavne crkve. Ovim rečima o Svetom vladici Nikolaju Velimiroviću, Nikolaju Srpskom, besedio je akademik Matija Bećković u subotu u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja velikana hrišćanske misli – 135 godina od rođenja, 60 godina od upokojenja i 25 godina od povratka Nikolajevih moštiju u Srbiju. „Čovek i narod koji ne pređu golgotski put samo

Ratko Dmitrović

Jesu li Nikolić i David ravnopravni?

Kako to da je kritika Tomislava Nikolića kritika samo Tomislava Nikolića, a ne i naroda iz kojeg Nikolić potiče, dok je kritika Filipa Davida automatski kritika naroda iz kojeg David potiče Beogradski novinar Vlado Mareš podneo je žalbu Komisiji za žalbe, Saveta za štampu, povodom teksta Ratka Dmitrovića „Više od netrpeljivosti“, objavljenog 26. februara u „Večernjim novostima“. Mareš traži da Komisija proceni da li je Dmitrović prekršio Kodeks novinara. U obrazloženju navodi da „poslednji pasus Dmitrovićevog teksta sadrži jasno uočljivu, zloslutnu i preteću poruku da ljudi nesrpske nacionalnosti imaju da paze šta će i gde da kažu“. Mareš dodaje da se u tekstu oseća više od netrpeljivosti prema Jevrejima kojima

Ratko Dmitrović

Drumovi Meri Daram

Sve je u englesko-srpskim odnosima hladno, proračunato i racionalno. Uvek i samo na srpsku štetu, razume se Englezi na Balkan dolaze samo zbog velikih interesa ili zbog velike muke. Tako je od srpske revolucije, predvođene Crnim Đorđem, preko Dizraelija i Istočnog pitanja pa sve do danas. Kad nešto može da se završi preko posrednika, sa stalnim „izvođačima radova na terenu“ Englezi to obave (tu su bez premca) ako procene da je neophodna vojna intervencija, makar i kroz bombardovanje svojih saveznika (1944. godina) ili bivših saveznika (1999. godina) onda se vojno interveniše. Treći oblik snažnijeg britanskog spuštanja na Balkan je, naravno, diplomatija; klasična, ambasadorska ili i ova koju upravo demonstrira princ

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.