arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dr Ković: Srbi treba da se ujedine kao Nemci

Pitanje ujedinjenja Srba mora da bude jedan od ciljeva srpskog naroda u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti, o takvim stvarima se razmišlja na duže staze, kaže za Sputnjik dr Miloš Ković. Ne podrazumeva se da se pitanje ujedinjenja Srba rešava sada i ovde, ali to mora da bude jedan od ciljeva srpskog naroda u budućnosti, o takvim stvarima se razmišlja na duže staze, smatra dr Ković. Pobednik prvog sastanka Putin—Tramp je ruski predsednik, to je bila neka vrsta svetskog spektakla. Ali postavlja pitanje s kim ruski predsednik treba da razgovara i da li je američki kolega prava adresa, jer je odmah po njegovom povratku u SAD Bela kuća nastavila staru politiku prema Rusiji — vojnog

Nemanja Dević: Ovo bi valjalo znati pre nego što progovorimo o Nikoli Tesli

Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog. Nikola Tesla piše: “Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Danijel Simić

Dani(j)el Simić: Kako sam 1995. otišao u četnike

Predanje o monarhistima i komunistima kod nas, jednako kao i o zločinima hrvatskih ustaša, počinje gotovo obavezno govornikovim porodičnim prilikama. Mog su djeda odveli u Jasenovac, babu su mi maljem u glavu na Jadovnu, preklaše mi strica u Drakuliću, istrijebiše mi svo pleme u Prebilovcima… Time izlagač istovremeno želi pokazati svoju ličnu i dugogodišnju upućenost u te istorijske događaje, odnosno naglasiti publici da bude oprezna u slučaju neslaganja sa njegovim stavovima, jer na izgovoreno može vrlo emotivno i necivilizovano reagovati. Ovo potonje je psihologija, ovo prvo je sistem. SISTEM LAŽI Branilo se i kažnjavalo za priču o tome. Poslije Drugog svjetskog rata stvoreni sistem je streljanjem, zatvorom i drugim pitomim

Dušan J. Bastašić

01.07.2017. Dušan J. Bastašić nad Šaranovom jamom – VIDEO

Kod Šaranove jame na Velebitu 01. jula 2017. je obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941. godine“ i 76 godina od stradanja 38.000 Srba u kompleksu logora smrti Nezavisne Države Hrvatske, Gospić-Jadovno-Pag. Ovaj molitveni skup organizovalo je Udruženje „Jadovno 1941“ čiji je predsjednik Dušan Bastašić rekao da je istovremeno tužan i ponosan, jer se nalazi na srpskom stratištu i vidi nikad veći broj ljudi u bijelim majicama sa natpisom „Jadovno `41“. – Ova bijela boja na našim majicama pokazuje da ovdje dolazimo bez mržnje i čista srca punog ljubavi da se pomolimo za svoje sunarodnike i srpske novomučenike, koji strašno postradaše na ovom mjestu rajske prirode, a, u stvari, na tako

nedelja, jul 2, 2017 / 11:08

Kako je Republika Srpska anektirala Jadovno

Da je tako, svjedoči činjenica da o jučerašnjem zbitiju na tom svetom mjestu, nije bilo ni jedne riječi u medijima Neovisne Republike Hrvatske! Piše: Dani(j)el Simić Udruženje građana Frontal je svoju borbu počelo taman negdje u vrijeme kada i Udruženje Jadovno 1941. Oba iz Banje Luke. Upoznali smo se tamo, i svake godine od tada smo zajedo na Velebitu. Ali i drugdje. No, tek juče smo ispred Šaranove jame, konačno, postigli ono za šta smo se borili osam godina. Da nas priznaju naši, a prezru i odreknu neprijatelji. Nastavljači ili kolaboracionisti sa idejama Nezavisne Države Hrvatske. Koje mi takođe preziremo. Malo je reći. Prisustvo predsjednika Srpske iz jednog političkog bloka, rame

Matija Bećković

Matija Bećković: Izvinjenje

Ne mogu prežaliti Što nekim slučajem Nije živ Sultan Murat Pa da odem na Kosovo polje Da mu se izvinim Prvo bih nabrao Pune ruke božura I fino ih uvio u trobojku Pa glavom na Vidovdan Banuo pred njegov čadar Izvini Padišahu što ovoliko kasnim Ko će me razumeti ako ti nećeš Mnogo si išao ispred svog vremena Ono što je tebi bilo jasno još onda Ja sam shvatio tek sada Sve si nam iskreno i otvoreno govorio Ali nisi imao kome Ko je onda mogao i pomisliti Da ćeš ti ispasti pošteniji Od svih koji su dolazili posle tebe Ti nisi osvajao svet A da niko tvoj ne pogine

Nemanja Dević Foto: Blic Online

Izgleda da nam nisu do kraja isprali mozak

U Kneginje Ljubice ima jedan šarmantan kafić, gde četvrtkom uveče sviraju neki momci uživo – uglavnom neke obrade stranih stvari. Uvek klarinet u toj svirci dolazi do izražaja. Privuče me kad god sam u prolazu, ali nikad nisam svraćao; učinilo mi se da se tu okuplja uglavnom neki dorćolski šminkeraj, pa da ne kvarim imidž ni ja njima ni oni meni. Večeras pošao po mleko, pa opet prolazim pored kafića i imam šta da čujem: klarinetista svira „Vidovdan“. Poručili i vesele se neki mlađi ljudi za stolom. Pa mi beše toplo oko srca. Jest, nama je sve normalno, naše, pravo, autentično i izvorno, postalo tako retko da vidimo i čujemo,

Putokaz za turiste u Knez Mihailovoj ulici (Foto: R. Krstinić)

Matija Bećković: Svaki okupator je prvo zabranjivao ćirilicu

I da mi zaboravimo ćirilicu, ona ne bi nestala. Grci, Bugari, Rusi nam se ne bi pridružili. Ako bismo zaboravili ćirilicu, ne bismo umeli da pročitamo svoje tapije, epitafe, svoju ličnu kartu, kaže za „Politiku“ akademik Matija Bećković Kada biste nekome rekli da više ljudi piše ćirilicom nego latinicom, ne bi vam verovao! – kaže akademik Matija Bećković, komentarišući najavljene predloge izmena i dopuna Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, koje preciznije regulišu status upotrebe ćirilice u javnom prostoru. Taj predlog je bio sasvim dovoljan za otvaranje burne političke rasprave u kojoj su ćirilica i/ili latinica zapravo neka vrsta linije razdvajanja prve i druge Srbije. Ministar Vladan Vukosavljević je ocenio da je

Jadovno-Zorica-1.jpg

Prvi put s dedom na Jadovnu

Na tom proplanku jadovničkom, nevelikom, ali visokom, prvi put smo se sreli moj deda i ja. Piše: Zorica Đoković Negdje na Velebitu, usred guste šume, ima jedan proplanak, nevelik, ali visok, visok do neba. Na rubu proplanka, ili na rubu šume, svejedno, zatravljene humke, visoke do neba. A u sredini Časni Krst, visok do neba. Sve je visoko na tom proplanku – trava koja pokriva sve, stabla koja ga okružuju i jauk, visok do neba, koji još uvijek odzvanja u onima koji imaju uši da čuju. U nama. Vlati boje Duha Svetoga, šume gušće nego drugdje, nebo plavlje, Krst opominjući, već pocrnio od čemera, a ipak, sve je okupano u

Zašto ću poći na Jadovno

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim, da su zaboravljena stratišta, nova svetilišta našeg naroda i da se moj deda na Jadovnu, kao i stric u Jasenovcu, kroz mučeništvo posvetio. Pitali su me zašto idem na Jadovno. Pitali su me gdje je to. Pitali su me i šta je to. Krvavo stratište na Velebitu na koje je davno trebalo otići, ali nije imao ko da me povede, rekoh. Nije imao ili smio ko ni da mi kaže, ni da ukaže na Jadovno. Pamtim samo nejasnu, nedorečenu priču iz djetinjstva kako su dedu jednog dana iz kuće, od porodične trpeze, odveli ljudi u crnim uniformama. Tek sedamdeset dvije godine kasnije, na

Vojvoda Petar Bojović

Srpsko čojstvo: Vojvoda Petar Bojović

Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga, nije od Boga! Ako li neko od vas – ne dao Bog – prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života, kako na ovome, tako i na onome svetu! Otkada je kao momče zakoračio izvan rodnih Miševića kod Prijepolja, preko vojne škole do komandnih pozicija u srpskoj vojsci, vojvoda Petar Bojović svagda je bio prvi. Istakao se komandujući u Balkanskim ratovima 1912–1913, a 1916–1918. obavljao je dužnost načelnika štaba Vrhovne komande srpske vojske. Vojvoda Bojović negovao je kult srpskog ratnika i svetlog oružja, isticao je junaštvo koliko i čojstvo.

Dr Miloš Ković

Dr Miloš Ković – Čas beščašća na Filozofskom fakultetu

Da li se menjanje krvne grupe Filozofskog fakulteta u Beogradu, nacionalne institucija neprocenjivog značaja, sprovodi izbacivanjem neposlušnih profesora, da bi na njihovo mesto bili dovedeni novi ljudi, spremni zaista na sve Ostao sam zatečen masovnim otporom studenata, ali i nekih javnih ličnosti, pokušaju v. d. dekana Filozofskog fakulteta u Beogradu Danijela Sinanija da, zajedno sa još troje kolega, budem degradiran tako što ću biti sprečen da obavljam svoje nastavničke dužnosti. To me samo utvrđuje u uverenju da, u budućnosti, naša zemlja ima čemu da se nada, ali i ohrabruje da istrajem u nastojanjima da se zaustavi propadanje Filozofskog fakulteta – kaže u razgovoru za „Pečat“ dr Miloš Ković povodom slučaja

Peticija podrške profesoru Milošu Koviću!

Studenti Filozofskog fakulteta ovom peticijom žele da pruže jasnu, nedvosmislenu i otvorenu podršku profesoru Milošu Koviću, jednom od najistaknutijih istoričara mlađe generacije, izuzetnom naučniku, društveno angažovanom intelektualcu, iskrenom posvećeniku u humanističke oblasti ljudskog znanja, potisnute u vremenu opšte komercijalizacije društva, izuzetnom pedagogu i  patriotski osvešćenom javnom delatniku,  protiv kojeg je nedavno, na fakultetu na kom drži nastavu, povedena stravična hajka i medijski linč od strane jednog uticajnog, kvazi liberalnog dela Uprave Filozofskog fakulteta, kao i dela naučne i vannaučne javnosti. Deo Uprave Filozofskog fakulteta, otvoreno netrpeljiv, nedemokratičan i politički ostrašćen, želi da se na što brži i suroviji način ratosilja svih onih naučnika i delatnika koji svojim radom, dostojanstvom, životnim

Verujem u Boga, Srpstvo i u dobrog čoveka

Ove večeri gledam u zvezdano nebo nad svojim rodnim krajem. Sve češće, tako, poslednjih godina misli mi lete dok sam zagledan u zvezde. Večeras su na Kosovu i u Metohiji, gde sam prošle godine, baš na ovaj dan – Trojičindan, prvi put posetio selo Mušutište. Mušutište je do 1999. bilo mešovito, srpsko-albansko selo, jedno od najvećih u pokrajini. Nalazi se oko 11 kilometara jugoistočno od Suve Reke, u prizrenskom kraju. Karakteristično za mnoga naselja, Srbi su i ovde pretežno bili nastanjeni oko svojih svetinja: one su im davale snagu da izdrže sve teškoće u periodima dugog robovanja. Slično je bilo i u Đakovici i u Lipljanu i u Orahovcu i

Izložba "Moje Jadovno" u Ljubljani

VIDEO – Izložba „Moje Jadovno“ otvorena u Ljubljani

U parohijskom domu hrama Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, u subotu 3. juna otvorena je izložba „Moje Jadovno“, u spomen na Srbe i Jevreje stradale u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag 1941. godine. Izložba je projekat Kulturnog centra iz Novog Sada i udruženja „Jadovno 1941.“, koje okuplja potomke i poštovaoce žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno, a priredili su je studenti istorije Predrag Lozo i Dragoslav Ilić i dugogodišnji predsjednik udruženja dr Dušan Bastašić. Ovom prilikom, posjetioci izložbe imali su priliku vidjeti dokumentarni film „Dan sjećanja na Jadovno 1941.-2016.“ te čuti predavanje Dušana Bastašića i pravnika i istoričara iz Ljubljane Nikole Milovančeva na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“. Bastašić je rekao

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.